Grad teatar, Budva/Narodno pozorište, Sombor

Branislav Nušić

Protekcija

Režija i adaptacija: Milan Nešković

Kostimografija: Biljana Grgur

Scenografija: Daniela Dimitrovska

Muzika: Duda Buržujka

Igraju:  Ninoslav Đorđević, Marija Maša Labudović, Ivana V. Jovanović, Saša Torlaković, Biljana Keskenović, Ana Rudakijević,  Lazar Nikolić, Srđan Aleksić, Julija Petković, Miloš Lazić, Stevan Vuković, Staša Blečić

RIJEČ REDITELJA

Humor je jedan od najuzvišenijih oblika komunikacije među ljudima, zato u životu nije tako često, a ni lako biti duhovit. Na sceni je još teže. Doduše, ima različitih vrsta humora, koji proizvode različite vrste smijeha. Ovaj Nušićev je univerzalan, jer se bavi karakterom jednog naroda koji se, očigledno, ne mijenja već skoro dva vijeka. A, što i da se mijenja kad mu dobro ide.
“Protekcija” je jedan od prvih komada Branislava Nušića. Pisao ga je u zatvoru, gdje je autoritarno oko straže pratilo svaku njegovu riječ, te je bio prinuđen da ublaži svoj kriticizam, koji ga je inače koštao slobode. Upravo tako smo dobili jednu, za njega atipičnu, istinski toplu priču punu naivnih zapleta o nesavršenim ljudskim karakterima. Svi likovi u ovoj komediji su neodoljivi, uprkos svim manama. One nikako nisu zanemarljive, ali su nam tako bliske i prepoznatljive.

„Da l’ je to karakter, ili mentalno oboljenje?“, kaže jedan song iz naše predstave. Šta god da je odgovor na ovo pitanje, samo humor može bar prividno da spasi svijet. I naš, i Nušićevih likova. A, ako već dijelimo njihov karakter, hajde da dijelimo i sudbinu, pa da im/nam poželimo srećan kraj.Kraj podrazumijeva konačnost, pa uz sreću može da stoji samo kao oksimoron. To i hoćemo u pozorištu, to i hoćemo od humora.
Nek je slava oksimoronima u pozorištu, nek je slava ljudskoj toplini i humoru, a Vama, gospodine Nušiću, hvala!

Srećan 160. rođendan.

MILAN NEŠKOVIĆ

Grad teatar, Budva/Gradsko pozorište, Podgorica

Vida Ognjenović

Nadpop Kojović

Režija: Vida Ognjenović

Scenografija: Vladislava Cunnington

Kostimografija: Marija Pupučevska

Kompozitor: Damjan Jovičin

Scenski pokret: Sonja Vukićević

Igraju: Nebojša Dugalić, Pavle Popović, Mišo Obradović, Pavle Ilić, Davor Dragojević, Danilo Čelebić, Vukan Pejović, Ognjen Sekulić, Branka Femić Šćekić, Vanja Jovićević, Lara Dragović, Mina Mićović, Itana Dragojević, Anđela Radović

Vida Ognjenović se za pisanje ovog teksta opredijelila na osnovu sledećeg: “Antun Kojović je na briljantan način u svojim dnevnicima objašnjavao svoje doba, svoje savremenike, ali i susjedno okruženje i Evropu. Fascinanta je njegova obaviještenost i volja da bude u toku zbivanja u doba velikih promjena krajem osamnaestog vijeka. Za divljenje su njegovi stavovi i promišljanja čija zrelost uveliko nadilazi njegovo doba. Čovjek koji se po svemu izdvajao iz sredine, a toliko joj je bio privržen.”
Ognjenović dodaje i to da: “Iz priče o svestranoj ličnosti budvanskog plemića Antuna Kojovića, učimo da čovjek našeg doba kao izumitelj sve više postaje rob svojih izuma, a sve manje humanista. Industrija razonode je u punom zamahu, raspojasana i besprizorna, a pozorište, film, književnost, slikarstvo, umjetnost uopšte, jedino pribježište pred napadima banalnosti, agresije i poluistina svake vrste”.

Grad teatar, Budva/Gradsko pozorište, Podgorica

Vida Ognjenović

Nadpop Kojović

Režija: Vida Ognjenović

Scenografija: Vladislava Cunnington

Kostimografija: Marija Pupučevska

Kompozitor: Damjan Jovičin

Scenski pokret: Sonja Vukićević

Igraju: Nebojša Dugalić, Pavle Popović, Mišo Obradović, Pavle Ilić, Davor Dragojević, Danilo Čelebić, Vukan Pejović, Ognjen Sekulić, Branka Femić Šćekić, Vanja Jovićević, Lara Dragović, Mina Mićović, Itana Dragojević, Anđela Radović

Vida Ognjenović se za pisanje ovog teksta opredijelila na osnovu sledećeg: “Antun Kojović je na briljantan način u svojim dnevnicima objašnjavao svoje doba, svoje savremenike, ali i susjedno okruženje i Evropu. Fascinanta je njegova obaviještenost i volja da bude u toku zbivanja u doba velikih promjena krajem osamnaestog vijeka. Za divljenje su njegovi stavovi i promišljanja čija zrelost uveliko nadilazi njegovo doba. Čovjek koji se po svemu izdvajao iz sredine, a toliko joj je bio privržen.”
Ognjenović dodaje i to da: “Iz priče o svestranoj ličnosti budvanskog plemića Antuna Kojovića, učimo da čovjek našeg doba kao izumitelj sve više postaje rob svojih izuma, a sve manje humanista. Industrija razonode je u punom zamahu, raspojasana i besprizorna, a pozorište, film, književnost, slikarstvo, umjetnost uopšte, jedino pribježište pred napadima banalnosti, agresije i poluistina svake vrste”.

Moderator: Drago Glamuzina

Zoran Ferić rođen je 1961. godine u Zagrebu.  Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i od 1994. godine  radi kao profesor hrvatskog jezika na XVIII. gimnaziji. Priče objavljuje po časopisima i novinama od 1987. godine, ali  prvu knjigu priča, «Mišolovka Walta Disneya» objavio je relativno kasno,  1996. godine u zagrebačkoj Nakladi MD.    Za drugu knjigu priča, «Anđeo u ofsajdu», objavljenu 2000. godine dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine. Treću knjigu, roman «Smrt djevojčice sa žigicama» objavio je 2003. godine, a zbirku kolumni koje su izlazile u tjedniku Nacional objavio je 2004. u  izdavačkoj kući Profil international pod naslovom «Otpusno pismo». Petu knjigu, roman «Djeca Patrasa» objavio je 2005. godine u biblioteci Premijera Jutarnjeg lista. Za roman Kalendar Maja dobio je nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine,  godišnju nagradu Vladimira Nazora i Kiklop, nagradu pulskog sajma knjiga. 2012. izašla mu je knjiga sabranih kolumni u izdanju kuće v.b.z. pod naslovom „Apsurd je zarazna bolest.“ Roman „Na osami blizu mora“ izašao je 2015. godine u izdanju v.b.z-a. Obiteljski roman Putujuće kazalište izašao je pandemijske 2020.godine isto u izdanju v.b.z.-a, a kratak poetski roman Dok prelaziš rijeku izašao je 2022. godine, u izdanju iste izdavačke kuće.

Objavio je i tri slikovnice, „San ljetne noći“ , „Suze svetog Lovre“ i „Romeo i Julija“.

2025. izašla je knjiga priča „Spiderman“.

Knjige su mu prevedene na desetak jezika.

Živi u Zagrebu.

Drago Glamuzina rođen je u Vrgorcu 1967. godine. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao novinar i redaktor u dnevnom listu Vjesnik te redaktor i zamjenik glavnog urednika u news magazinu Nacional. Od 2003. do 2011. glavni je urednik u izdavačkoj kući Profil, a od 2011. glavni urednik u izdavačkoj kući VBZ. Objavio knjigu pjesama Mesari (Naklada MD, 2001), roman Tri (Profil, Zagreb, 2008), knjigu pjesama Je li to sve (VBZ, Zagreb, 2009) te knjigu pjesama s fotografijama Stanka Abadžića Sami u toj šumi (Bibliofil, Zagreb, 2011). Za Mesare je dobio Nagradu Vladimir Nazor za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina. Zbirka pjesama Mesari prevedena je na njemački (Wieser Verlag, Klagenfurt, 2008), makedonski (Makedonska reč, Skopje, 2004) i slovenski jezik (Litera, Maribor, 2001), a u Srbiji je objavljena u Nakladi Profila Beograd (2009). Zbirka Je li to sve objavljena je na makedonskom (Makedonska reč, 2010). Za roman Tri dobio je Nagradu tportala za najbolji roman godine. Osim u Hrvatskoj, Tri je objavljen u Srbiji (Rende, Beograd, 2009), Makedoniji (Makedonska reč, 2009) i Sloveniji (Beletrina, 2013).

https://fraktura.hr/autori/drago-glamuzina/

Grad teatar, Budva/Narodno pozorište, Sombor

Dušan Kovačević

Radovan III

Režija: Vito Taufer

Dramaturg: Vesna Radovanović

Scenografija: Lazar Bodroža

Kostimografija: Biljana Grgur

Originalna muzika: Robert Pešut – Manjifiko i Aleksandar Pešut – Shatz!

Igraju: Ninoslav Đorđević, Biljana Keskenović, Marija Maša Labudović, Danica Grubački, Srđan Aleksić, Nemanja Bakić, Lazar Nikolić, Pavle Popović

Budućnost

Nekog novembra krajem osamdesetih, našao sam se u budućnosti. Sedeo sam u multifunkcionalnoj konzervi koje tamo u Tokiju zovu hotelske sobe. Sudeći po toj sobi pa i mnogim drugim stvarima, budućnost nije mirisala na dobro, iako vozovi u takvom svetu voze 300 na sat i stanu na sekund tačno i do milimetar precizno ispred tvog nosa… Sedeći u tom tamo prostoru, upalio sam TV. Gle čuda! Na programu hotelskog kućnog bioskopa bio je film „Ko to tamo peva“. Razmišljao sam tih dana dosta o budućnosti i film sam gledao zaredom svako veče dok sam bio tamo… Kovačevića sam, zapravo, prvo upoznao i njegov rad me oduševio kroz film „Balkanski špijun“, „Maratonci“, „Poseban tretman“, „Sabirni centar“…, pa možda zato ovu našu predstavu zapravo zamišljam filmski. Horor film.

Bolna komedija o samoizdaji

Dobre komedije su bolne. Kroz lica komedije gledamo i doživljavamo sami sebe, svoje životne situacije, svoje strahove, svoju sudbinu. Komične figure, na primer, pokušavaju da budu nešto što nisu. Ili u drugima gledaju nešto što ovi drugi nisu. Orgon u „Tartifu“ vidi svetog čoveka, a ne svinju i tako dalje… Mogućnost koju pruža pozorište, da se sa ugodne distance smejemo vlastitim velikim i malim glupostima i malim i velikim glupanima, velika je i korisna stvar i za društveno i za individualno zdravlje.

Sudeći po podnaslovu, samoizdaja je centralni motiv te bolne komedije, ali da ne tumačim vlastitu predstavu, koja u ovom trenutku nije još ni gotova: ako smo uistinu mi sami junaci komedije, pitajmo sami sebe o kojim i kakvim samoizdajama se radi. Za razliku od strašnih i smešnih likova koje gledamo na pozornici, mi svoje samoizdaje možemo zadržati za sebe…

Vito Taufer, reditelj, povodom rada na komadu

Slavica Perović

Nova Nora

Moderator: Božena Jelušić

Slavica Perović

Akademske reference Slavice Perović odnose se na nekoliko oblasti visokoškolskog djelovanja. Napisala je preko dvije stotine pedeset naučnih i stručnih radova, objavila oko desetak knjiga – autorskih, uređivačkih i prevodilačkih, rukovodilac je nekoliko istraživačkih i prevodilačkih projekata u institucijama u kojima radi, rukovodilac je i mentor na brojnim magistarskim temama, mentor je i član komisija za nekoliko doktorskih disertacija, stalno izlaže rezultate svojih istraživanja na međunarodnim konferencijama, redovno je birana u stručna tijela na Univerzitetu i slično. Kada je u pitanju njen stručni opus, on obuhvata široki spektar tema iz oblasti sintakse engleskog jezika, a u novije vrijeme bavi se analizom diskursa, analizom teksta, literarnom lingvistikom, pragmatikom i kognitivnom semantikom. U opseg njenih interesovanja spadaju i jezik struke, prevođenje i teorija prevođenja, esejistika, povremeno kritika, posebno literarna i pozorišna. U okviru tema iz oblasti analize diskursa posebnu pažnju je posvetila problematici jezika i medija, naročito pisanih, a bavila se i teorijom jezika i roda usredsredivši se na analizu jezika i roda u Crnoj Gori. Profesorka Perović svoju naučnu misao provjeravala je na brojnim izlaganjima u zemljama širom Evrope – Engleska, Francuska, Španija, Mađarska, Turska, Čehoslovačka, a izlagala je i u Americi kao i u svim zemljama bivše Jugoslavije, od Slovenije do Makedonije.

www.novaknjiga.com

Božena Jelušić je diplomirala i magistrirala opštu književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radila je kao profesorica književnosti i medijske pismenosti u gimnaziji “Danilo Kiš” u Budvi, a dobitnica je najviše crnogorske nagrade u oblasti obrazovanja OKTOIH (2000).  Bavila se metodikom nastave književnosti i medijske pismenosti, autorka je više predmetnih programa i čitanki za četiri razreda gimnazije i Priručnika za razvoj medijske pismenosti i sprovođenje nastave. Članica je Koalicije za Medijsku pismenost i aktivno sarađuje kao trenerica u Zavodu za školstvo i nevladinim organizacijama koje se bave medijskom pismenošću. Autorka je više studija i eseja u oblasti teorije i istorije književnosti; bavi se književnom, pozorišnom i likovnom kritikom.

Objavila je knjige: Božena Jelušić i Mato Jelušić: Kako je Budva sanjala Mediteran (Argonaut – Budva, 1996 i 2008)); Božena Jelušić: Mitsko u Lalićevim romanima (Kulturno prosvjetna zajednica Podgorice, 2000); Mato Jelušić i Božena Jelušić: Iskušavanje filma – Živko Nikolić i njegovo filmsko djelo (ZUNS – Podgorica i Argonaut – Budva, 2006); Božena Jelušić: Obične stvari (JU Narodna Biblioteka Budve, 2019). Jedna je od autora/ki u knjizi Learning to change  – The Experience of Transforming Education in South East Europe (CEU PRESS, Budapest, New York, 2005). Glavna je autorka Nacionalnog izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka: “Ljudi su najveće bogatstvo jedne zemlje. Koliko je bogata Crna Gora?” (UNDP – Podgorica, 2013), rangiranog te godine među pet najboljih izvještaja. Učestvovala je u nastajanju Deklaracije o zajedničkom jeziku u okviru projekta Jezici i nacionalizmi, koju je ubrzo potpisalo više od osam i po hiljada građana bivše zajedničke države.

Više od deset godina je bila kolumnistica dnevnog lista „Vijesti“, u kojem je dvije godine obavljala funkciju ombudsmana. Od osnivanja (1992 – 2012) je bila predsjednica jedne od prvih crnogorskih NVO „Za bolji grad“, koje se bavilo očuvanjem urbanih i ambijentalnih vrijednosti budvanskog kraja. Pored više mandata u lokalnom parlamentu, od 2020. do posljednjih izbora je bila poslanica u Skupštini Crne Gore i predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost.

Nova Nora je roman o mnogim licima ljubavi, o snažnoj, često nevidljivoj unutrašnjoj drami žene koja se bori da pomiri identitete supruge, majke i kardiokirurškinje. Njena borba prevazilazi okvire ličnog, jer se ona bori protiv sistema koji inzistira na tome da samo domen privatnog, tj. porodice, pripada ženi, dok domen javnog, odnosno političkog, pripada muškarcu.

Slavica Perović dohvatila se baš te nevidljive unutrašnje drame, za koju će se pokazati da je moćnija od svega što bismo očekivali u priči o životu jedne kardiokirurškinje koja, pored svih onih srca djece koja treba operirati da bi kucala kako treba, ima i ono jedno svoje koje je predviđeno da voli. Nema operacije koja ga može izliječiti od ljubavi, nema skalpela koji tu ljubav iz njega može odstraniti. Ali ova Nora uz skalpel posjeduje i moć riječi, moć misli, moć promišljanja i izražavanja kojom secira svako stanje, svaki osjećaj, sve što se dogodilo i ono što nije, i tim moćnim alatom svojoj ljubavi, svom majčinstvu i svom profesionalnom životu daje višu dimenziju koja će njoj pomoći da prebrodi sve što joj se događa, a nama da se podsjetimo koliko su žene slojevita i duboka bića. Sve naizgled uobičajene teme u Novoj Nori odjevene su u jedan fini intelektualizam i metaforično promišljanje uloge žena u društvu koje će svaku čitateljicu učiniti ponosnom što je žena, a svakog čitatelja navesti da se prisjeti da nas ne bi trebao uzimati zdravo za gotovo.

Svaka čast Ibsenu i njegovoj Nori koja je učinila svoje za feminizam, ali ovakav roman mogla je napisati jedino žena.

Marina Vujčić, književnica

Prelamanje privatnog i političkog u razvojnom putu čovjeka, nedovoljnost i neprihvatanje nametnutih porodičnih i društvenih uloga, borba za lično i profesionalno ostvarenje uz mnogobrojne prepreke, neke su od tema kojima se roman Nova Nora bavi bravuroznim stilom, filozofskim promišljanjima glavne junakinje i zanimljivim zapletom.

Slavica Perović ovim romanom postavlja pitanje hrabrosti da se čovjek suoči sa sobom i svojom okolinom na svom samorazvojnom putu, kao i pitanjem spremnosti da pritom rizikuje i izgubi stari život da bi zadobio novi i sebe u njemu.

Petar Penda, redovni profesor Univerziteta u Banjoj Luci

Savršena priča o konfliktu ljubavi i posvećenosti profesiji, o usamljenosti i potrazi za sobom – priča u kojoj ćemo se pronaći i željeti da je podijelimo s drugima.

Dušan Šarotar, književnik

https://delfi.rs/knjige/221962-nova-nora-knjiga-delfi-knjizare.html