Svečano otvaranje

Teatar/PREMIJERA

“Grad teatar” Budva/Bitef teatar, Beograd

Noć skuplja vijeka

Koreografija: Igor Kirov

Kompozitorka: Irena Popović-Dragović

Dramaturgija: Đorđe Kosić

Scenografija: Vesna Popović
Kostimografija: Dragica Laušević

Video dizajn: Sanjin Ćorović

Igrači: Danilo Fatić, Olga Crnoseljanski, Dejan Bošković, Olga Olćan, Emanuele Frigo, Ivan Ćosić, Gala Pamučar, Aleksandar Polupanov, Sara Pamučar

Muzičari: Ivan Mirković, harmonika
Nikola Dragović, violina
Aleksandar Jovan Krstić, flauta, saksofon, blok flauta

Miroslav Krleža

Moj obračun s njima

Rade Šerbedžija

 

Izmijenjeni i osuvremenjeni tekst predstave govori o mnogim društvenim pojavama, političkim pitanjima i problemima o kojima je Krleža pisao od 1914. pa do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i općenitim pitanjima egzistencije, politike, morala i umjetnosti.

O PREDSTAVI:

Monodrama “Moj obračun s njima”, nastala prema polemičkim zapisima Miroslava Krleže, prvi je put, u izvedbi Rade Šerbedžije i režiji Dine Radojevića, postavljena davne 1974. godine. Od onda do 1991. godine Šerbedžija ju je odigrao preko 2.000 puta! Nakon višegodišnje stanke, predstava je ponovno izvedena 2007. godine na otvorenju 7. sezone kazališta Ulyssses, u Prosperovom vrtu na Velikom Brijunu.

Nadopunjeni i osuvremenjeni tekst predstave govori o mnogim društvenim pojavama, političkim pitanjima i problemima o kojima je Krleža pisao od 1914. pa do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i općenitim pitanjima egzistencije, politike, morala i umjetnosti.

www.ulysses.hr

Ovo je jedna od najlegendarnijih monodrama u historiji jugoslovenskog i hrvatskog teatra .

Monodrama je po prvi put izvedena 1974. godine, u režiji Dine Radojevića, s Radom Šerbedžijom  Od premijere do 1991. godine odigrana je nevjerojatnih 2000 puta.   

Ima glumaca koji igraju uloge.

I ima onih koji igraju istinu.

Rade Šerbedžija već pola vijeka stoji na pozornici s jednim jedinim tekstom — i taj tekst ne stari. Ne zato što je klasik. Nego zato što su ljudi ostali isti.

“Moj obračun s njima“ nastao je iz bijesa. Miroslav Krleža — najveći buntovnik hrvatske književnosti — sjeo je i napisao obračun sa svim onima koji su lагали, koji su ćutali kad je trebalo govoriti, koji su se klanjali vlastima i gazili one ispred njih. Pisao je o književnoj mafiji, о mediokritetima na vlasti, о lицemjerju koje se oblači u rodoljublje. Pisao je 1932. Ali mogao je pisati juče.

Šerbedžija je te tekstove uzeo u ruke kao mlad čovjek i odnio ih na scenu. je. Dvije tisuće ( 2000 ) izvedbi. Generacije publike. Ljudi koji su dolazili po drugi, treći, deseti put. Jer svaki put su čuli nešto novo. Ili prepoznali nešto što su htjeli zaboraviti.

Jer Krležine riječi imaju tu osobinu ,one te ne puštaju. One te traže tamo gdje si najranjiviji: u tvom ćutanju, u tvojim kompromisima, u svemu što si sebi obećao da nećeš raditi ,a radiš.

Na sceni je jedan jedini čovjek. Bez dekora koji odvlači pažnju. Bez trikova. Samo glas, tijelo i tekst koji gori. Šerbedžija ne tumači Krležu — on ga živi. Jer i sam je prošao kroz egzil, kroz odbijanje, kroz cijenu koju plaća čovjek koji neće da se prikloni. Između njega i Krleže nema distance. Između njega i publike — još manje.

Ovo nije predstava za one koji traže zabavu.

Ovo je predstava za one koji još uvijek misle.

Za one koji su ljuti.

Za one koji se sjećaju šta je to imati kičmu.

Jedan glas. I pitanje koje ćeš nositi kući:

Na čijoj si ti strani?

Rade Šerbedžija i Zapadni kolodvor

Jesen stiže, dunjo moja

 

Postoje ljudi koje znaš i prije nego što ih upoznaš.

Rade Šerbedžija jedan je od njih.

Vidjeli ste ga na filmskim platnima Hollywooda.

Pratili ste ga kroz uloge koje su postajale legende.

Ali oni koji su bili na njegovim koncertima znaju nešto što kamera nikad nije uspjela uhvatiti.

Šerbedžija na pozornici s gitarom u rukama je nešto sasvim posebno. To je čovjek koji se vraća sebi.

Glazba  je za njega dobila posebno značenje tokom rata i odlaska iz domovine. Gitara mu je pomogla da se nosi sa samoćom i životom izbjeglice. Tada je napisao mnoge pjesme koje i danas izvodi. Te pjesme nisu nastale u studiju.

Nastale su iz bola, iz čežnje, iz ljubavi prema kraju koji ga više nije htio.

Večer pod nazivom “Jesen stiže, dunjo moja“ nije samo koncert. To je ispovijest jednog života kroz muziku i poeziju.

Šerbedžija i njegov Zapadni kolodvor — bend koji s njim dijeli svaki takt i svaku tišinu donose večer u kojoj se prožimaju balkanska tradicija, poetska riječ i zvuk koji nema granica.

Ovo je glazba koja te ne pita odakle si.

Govori o onome što svi nosimo: o ljubavi, o gubitku, o jeseni koja uvijek stiže.

 

Zapadni kolodvor: Vrhunski virtuozi na sceni

Za besprijekorne aranžmane i bogatu muzičku podlogu zadužen je bend Zapadni kolodvor, sastavljen od regionalno priznatih muzičara i istaknutih umjetnika koji s Radom dijele istu strast prema umjetnosti:

 

Antun Stašić – Istaknuti hrvatski violinist, muzički pedagog i cijenjeni studijski muzičar. Poznat po saradnjama s najvećim imenima regionalne muzičke scene, Stašić kao koncertni umjetnik i profesor violine aktivno djeluje na području klasične, filmske i popularne muzike, redovno nastupajući u Hrvatskoj i inostranstvu. Njegov virtuozitet violinskim dionicama daje posebnu, emotivnu dubinu svakoj izvedbi.

 

Ranko Purić – Vrsni muzičar s impresivnom karijerom, koji još od 1983. godine djeluje kao stalni član Tamburaškog orkestra Hrvatske radiotelevizije (HRT). Purić je neizostavan saradnik brojnih muzičkih sastava, pozorišta i raznih kulturnih projekata u kojima ostavlja dubok trag ne samo kao izvođač, već i kao aranžer te kompozitor, donoseći bendu autentičnost i vrhunsko umijeće.

 

Mario Igrec – Ugledni muzičar, kompozitor i aranžer, široj javnosti najpoznatiji kao vrhunski jazzist i dugogodišnji član kultnog sastava Cubismo. Dobitnik je brojnih diskografskih nagrada Porin, kao i prestižne nagrade Status za najboljeg fusion i latin gitarista. Član je HZSU-a, a kroz pedagoški rad odgojio je generaciju danas poznatih mlađih jazz gitarista. Njegov prepoznatljivi gitarski potpis unosi poseban žar i ritam u svaku kompoziciju.

 

Marjan Krajna – Virtuoz na harmonici, dirigent i pedagog koji je diplomirao na Državnoj ruskoj glazbenoj Akademiji u Moskvi. Kao bivši stipendist fonda Ive Pogorelića, ostvario je bogatu međunarodnu karijeru nastupajući širom Evrope te sarađujući sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i Zagrebačkom filharmonijom. Dobitnik je brojnih svjetskih priznanja, a od 1997. upravnik je Glazbene škole Zlatka Balokovića s čijim je orkestrom osvajao prve nagrade širom svijeta te nastupio u UNESCO-u u Parizu.

 

Dario Hleb – Cijenjeni hrvatski basist i muzičkii pedagog. Radetu Šerbedžiji i Zapadnom kolodvoru pridružuje se 2019. godine te od tada kao aktivni član sastava daje snažan ritmički temelj cijelom bendu. Prepoznatljiv po svojoj pouzdanosti i stilskoj prilagodljivosti, Hleb ostvaruje uspješne saradnje i s drugim istaknutim imenima regionalne muzičke scene, a jednako je aktivan i tražen u studijskom radu.

 

Radio teatar Bajsić, Zagreb/Gradsko dramsko kazalište “Gavella”, Zagreb

Autorski projekat Pavlice Bajsić Brazzoduro, prema “Mediteranskom brevijaru” Predraga Matvejevića i “Pričama iz susjedne luke (portulanu)” Olje Savičević Ivančević

Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana

Režija i dramaturgija: Pavlica Bajsić Brazzoduro
Scenografija: Paula Jakšić
Muzika: Dino Brazzoduro
Kostimografija: Marita Ćopo
Scenski pokret: Ana Kreitmeyer

Igraju: Filip Šovagović, Sven Medvešek, Dino Brazzoduro, Nenad Kovačić, Chisomo Makunje – Maku, Una Patafta, Anja Đurinović, Antonija Stanišić Šperanda, Franjo Dijak, Domagoj Janković, Hrvoje Klobučar

 

„Najprije odabiremo polazište, zaljev ili prizor, luku ili događaj, plovidbu ili priču. Manje je važno odakle smo krenuli, a više dokle smo stigli, što i kako smo vidjeli.“ Ove Matvejevićeve rečenice iz autorove najslavnije, a vjerojatno i najprevođenije hrvatske knjige ponijet ćemo sa sobom na kazališno-radiofonsko putovanje Mediteranom kao smotuljak užine u džepu mornara… „Na Mediteranu se začela Europa“, piše Matvejević, a danas mu možemo dopisati – „Na Mediteranu umire Europa“. Današnji Mediteran je ranjeni Mediteran, njegova boja se iz modre prelijeva u crvenu, a Europa pada na koljena ne znajući kako da se nosi s migrantskom krizom, s ratom u Gazi, s nesrećom Bliskog istoka, s gladi Afrike. Za potrebe Brevijara Matvejević je triput proputovao Mediteran, prvi put doslovno, drugi put po starim kartama, a treći put čitajući stare rječnike, dnevnike i putopise. U ovoj predstavi pozivamo i na četvrto i peto putovanje Mediteranom. Na četvrto nas vodi Olja Savičević – Ivančević; ona će oploviti mjesta koje Matvejević spominje u Brevijaru, proučavati ljude i ptice, dati im autentični glas u predstavi kroz životne prizore, crtice, anegdote, glose, bajke i basne iz mediteranskih gradova današnjice. Peto putovanje Mediteranom je putovanje „tamne melankolije“ i to kroz čipku zvučnih slika, terenskih audio snimki i glazbu inspiriranu „Brevijarom“ kao i samim glasom Predraga Matvejevića snimljenim 2011. godine. Radiofonski teatar se tako po prvi puta predstavlja na sceni Kazališta „Gavella“…

 

www.gavella.hr

Srđan Dragojević

Paša

Moderator: Dubravka Dragović Šehović

 

U romanu „Paša“ uhvatio je mentalitet balkanskog čoveka. Ova knjiga je kao balkanski vestern koji bi Serđo Leone snimio nakon beskrajne partije pokera na Cetinju – istakao je Stojiljković.

 

Pored Dragojevića, o „Paši“ koji je „balkanski, ali i feministički vestern“, kako smo čuli, govorili su pisac Dejan Stojiljković i urednica u Laguni Dubravka Dragović Šehović. a moderator večeri bila je Mona Cukić, koja je razgovo započela poređenjem prvog Dragojevićevog romana „Lajk“, koji je savremen i u kojem nam približava život influensera, dok „Paša“ vodi čitaoce u Pariz, u 1876. godinu, kao i u Crnu Goru, na Cetinje iz 1886.

U Parizu zatičemo studente vojne akademije Sen Sir – Nikolu Petrovića, budućeg crnogorskog knjaza, i njegovog najboljeg prijatelja Osman pašu, budućeg turskog vojskovođu. Nakon njihovih mladalačkih provoda Parizom i pokeraških umeća koja su odjekivala Bulevarom Kliši, deset godina kasnije, nekadašnji prijatelji sreću se u bici kod Vučjeg dola, gde su Crnogorci do nogu potukli tursku vojsku, a Osman pašu zarobili.

Čitaoci prate legendarnu partiju pokera na kojoj se dobija i gubi čitava jedna kneževina, i vrhunac drame odigrava se upravo za kockarskim stolom. U sve to, kako je izjavio Dragojević, upletena je i jedna izuzetna žena, Elizabet Atkins, dopisnica britanskog Dejli Telegrafa, koja puši, puca iz vinčesterke, odbja da bude ukalupljena u muškoj priči, kojom su očarani i knjaz Nikola i Osman paša, dok je stari Crnogorci doživljavaju kao „goru od Turčina“.

Dragojeviću su za ovu priču, kako je naveo, inspiracija bili „Memoari sa Balkana 1858 – 1878“ Martina Gjurgjevića objavljeni u Mostaru 1910, želeo je da napravi svoju verziju ove knjige 116 godina od njenog izdanja, a pre toga, planirao je filmsku verziju romana „Zelena čoja Montenegra“ Mome Kapora i Zuke Džumhura, za koju je napisao i scenario.

Ali, kako i on porodično „vuče“ crnogorske korene, osnovno sećanje za roman „Paša“ bila mu je njegova pokojna baka Milena, kojoj je i posvetio ovu knjigu.

– Bio sam dečak kad mi je pričala da je njen deda na polici u kući držao usoljenu i prepariranu glavu turskog oficira, kao trofej iz bitke kod Vučjeg dola, i meni je to kao malom bilo strašno. A onda sam krajem 90-tih hteo sa mojim drugarima Bjelom i Kojom (Draganom Bjelogrlićem i Nikolom Kojom) da snimim film „Zelena čoja Montenegra“.

Bili su tu i producenti iz Crne Gore, Kapor, naslednici Džumhura, i odjednom su se svi oni posvađali, kako to kod nas biva, a pre toga su krenuli da šiju smokinge za dodelu Oskara. Francuski Kanal plus bio je zainteresovan za ovaj film, to je za njih egzotična tema, ali autorska prava nisu bila obezbeđena – ispričao je Dragojević.

Onda je njegov otac, bibliofil, našao knjigu Martina Gjurgjevića kojom su se rukovodili Kapor i Džumhur u svom romanu, koja je bila javno dobro i za koju nisu bila potrebna autorska prava.

www.danas.rs

 

Srđan Dragojević (Beograd, 1963) rođen je u SFRJ. Po obrazovanju je klinički psiholog i reditelj.
Snimio je filmove Mi nismo anđeli (1992), Dva sata kvalitetnog TV programa (1994), Lepa sela lepo gore (1996), Rane (1998), Mi nismo anđeli 2 (2005), Sveti Georgije ubiva aždahu (2009), Parada (2011), Atomski zdesna (2014).

 

 

 

 

 

Dubravka Dragović Šehović je srpska književnica, urednica i konsultantkinja, prepoznatljiva po svom radu u izdavaštvu i vođenju književnih projekata. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a njena biografija obuhvata značajne uloge u medijima i kulturnom životu Srbije