Na festival Grad teatar u Budvi premijerno je izvedena nova postavka legendarnog pozorišnog komada Dušana Kovačevića “Radovan Treći”. Pet decenija stari klasik na scenu je ovog puta postavio slovenački režiser Vito Taufer, a zahvaljujući saradnji Grada Teatra I somborskog Narodnog pozorišta. Premijeri je prisustvovao I pisac Dušan Kovačević. Naslovni lik tumači Ninoslav Đorđević koji je od detinjstva znao sve replike Zorana Radmilovićau toj ulozi I sada mu je bilo potrebno dosta vremena da, kako kaže, iz sebe izbaci sve Zoranove melodije, intonacije, pokrete, govorne radnje I slično. Predstava više nije urnebesna komedija kao nekada, naivnost je nestala I priča je postal tegobna I mračna, u skladu sa vremenom u kom je obrađena.
-U Vitovoj percepciji komad dobija jednu veoma zlosutnu notu jer ta sredina u kojoj živi Radovan jeste sredina fizičkog I verbalnog nasilja koje rađa dalje nasilje I nesreću – kaže ninoslav.
Lik Rumenke igra Biljana Keskenović. Glumica objašnjava da je ta žena uvek “bila u zapećku u ranijim verzijama predstave, ali da u Vitovom viđenju ona postaje ravnopravni partner Radovanu, jednako tako gramiziva, jaka I željna uspeha”. Upredstavi igraju I Marija Maša Labudović (Georgina), Danica Grubački (Katica), Srđan Aleksić (Stanislav), Nemanja Bakić (Jelenče), Lazar Nikolić (kelner), Pavle POpović (Vasilije) I drugi.
Dušan Kovačević bio je I gost književne večeri na Trgu pjesnika u Budvi čiji je moderator bio kritičar Bojan Munjin. Tom prilikom je akademik objasnio svoj odnos prema pozorištu:
– Privatno ne volim veliki mrak, njime se bavim u svojim komadima. Mora da bude distance u odnosu na neke događaje koje živimo svakodnevno. Misli mda pozorište treba da ima plemenitu dušu, da čoveka učini lepšim kad napusti pozorište. Zamislite da odete u pozorište, imali ste neke brige I problem, izađete I skočite pod autobus! Takvih predstava ima I one ne traju dugo zato što širenje depresije ne znači ništa. Pričati istinu je u redu, ali sam protiv toga da uzgajate mrak. Moj odnos prema umetnosti je jednostavan, a to je da ne podnosim nasilje, mrak I nadasve glupost. Kada gledam pozorišnu predstavu ili film, ako u prvih deset minuta ne usposatvi neki ljudski kontakt sa mnom ja prestanem to da gledam. Isto je sa knjigom, ako pročitam neki užas u prvih deset strana to me onda uopšte ne interesuje.
Sloboda je lični izbor u bilo čemu što radimo, smatra Kovačević.
-Ne verejume u kolektivnu slobodu jer je to utopija. A lična sloboda je vaša privatna odluka kako ćete živeti, šta ćete raditi, koga ćete voleti. To je moj odnos I prema pisanju. Proživeo sam u životu mnoge stvari, lepe I teške trenutke. Lepih se sećam, a one tamne pokušavam da zaboravim. Kada se sećam prijatelja, a mnogi su otišli I napustili ovaj svet, pamtim samo one ljude koji su bili nasmejani. Ne želim uopšte da se sećam onih namrgođenih, bili su mi I za života malo problematični. Čovek koji se smeje je lep čovek.
29.08. – ilustrovana politika