Uzbudljivo veče na Trgu pjesnika, koje je bilo i najposjećenije u ovogodišnjem Književnom programu Grada teatra, priredio je pisac, profesor Milo Lompar. Lompar je na budvanskoj pjaceti sam predstavio svoje izuzetno, i po mnogim kritičarima kapitalno djelo, ilustrovanu monografiju “Crnjanski – biografija jednog osećanja” (izdavač “Pravoslavna reč” iz Novog Sada), koja je na 63. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu dobila nagradu za izdavački poduhvat, a 2019. ovenčana je i Nagradom “Meša Selimović” za najbolju knjigu godine.
Lompar, koji je i predsjednik Zadužbine Miloš Crnjanski, i već decenijama piše o ovom književnom velikanu (objavio je niz zapaženih i nagrađenih knjiga o njemu), rekao je da je ova reprezentativna monografija, knjiga naučne, kritičke i književne esejistike, nastala iz njegove potrebe da se obilježi 125 godina od rođenja Crnjanskog (1893-1977) i da, mada to predstavlja ređu pojavu, postoje proučavaoci književnosti koji posvećuju istom piscu i po nekoliko knjiga.
Ističući da je Crnjanski već svojom poezijom “Lirika Itake” pokazao neka od najznačajnijih osjećanja života – melanholično, tragično, i kao zajedničku nit osjećanje stranosti, i u duhovnom iskustvu čovjeka, i u njegovoj svjetskoj sudbini, ta stranost je i jedno od njegovih najprisutnijih i najznačajnijih osjećanja.
-Crnjanski je izopštenik, na margini u svim životnim deonicama, koji je bio vječni stranac u srpskoj kulturi. Ali i pored statusa marginalnosti, njegovo djelo sija svom vrijednošću i snagom jezika u srpskoj i stranim kulturama. Margina, kao rub iskustva, rub života, užasno je važna za jednu kulturu zato što margina proširuje njene osnove, a Crnjanski je znao da je veličina na margini — veličina kreacije a ne veličina negacije.
Lompar je rekao da ima sjenki kojih je pisac Crnjanski bio svjestan – i ličnih ograničenja, i životnih grešaka, i karijernih propusta, a ima i onih koje je krio od sebe: neumitnost životnih izbora, neusklađenost sopstvenog duha sa svijetom, i vremenom je naglaske stavljao upravo na te skrivene činioce, ali u šifrovanom obliku.
-Nije me interesovala samo lična sudbina Crnjanskog, već i sudbina naše kulture, i u fokusu monografije „Crnjanski – biografija jednog osećanja“ upravo je njegov položaj u srpskoj kulturi, pozicija velikog pisca koji je imao izvanrednu sposobnost da se uživi u vrijeme, i čiji je talenat bio očigledan. Jer, kultura odgovorom koji daje na Crnjanskog, u stvari odgovara na pitanje o sebi – rekao je Lompar.
On u knjizi ne slijedi uobičajen hronološki tok piščevog života, već bira karakteristične životne, književne, stvaralačke i političke situacije, i u okviru njih povezuje vremenski i problemski plan. Tu se analizira prepiska Crnjanskog, poznata i nepoznata, društveni kontekst njegovih javnih činova, priroda njegovih političkih članaka, kao i moguće paralele sa Andrićem i Krležom.
-Crnjanski je u kulturi i društvu subverzivan, Andrić je oportunista. Crnjanski je sam, na margini, Andrić je u centru kulture. Andrić predstavlja jezičku normu, Crnjanski medije. Andrić u odnosu na Krležu nije bio državni pisac ali je bio javni spomenik. Andrić je upotrebljiv, Crnjanski nije, jer je bio izopštenik i podjeljena ličnost: imao je snažno osjećanje društvene inferiornosti i snažno osjećanje umjetničke superiornosti. – rekao je prof. Lompar. A kako je izjavio na kraju, to je bila priča, jedna bajka o Crnjanskom.
Neprestana čežnja za zavičajem
Nikada do kraja nije bio spreman da prihvati da umjetnička vrijednost nije i društvena činjenica. Između duha i svijeta on je egzistencijalno izabrao duh. Odbacivši svijet u svom duhu, hrleći mu u susret u okolnostima života, postao je odbačen: stranost njegove duhovne putanje postala je stranost njegove kulturne sudbine. Tako se njegova egzistencija prepoznala kao autentična: stranac uvijek i svuda. Otud i njegova neprestana čežnja za zavičajem. – rekao je prof. Lompar
26.07. – Dan