Kada je ne tako davno festival \u201cGrad teatar\u201d otvoren predstavom \u201cRazbijeni kr\u010dag\u201d Igora Vuka Torbice, mnogobrojna publika istan\u010danog pozori\u0161nog ukusa ve\u0107 tad je znala da prisustvuje vanrednom estetskom \u010dinu, koji te ve\u010deri nije mogla da obesmisli ni uporna buka ni ni\u0161ta manje uporna ki\u0161a.<\/p>\n
I, iako je predstava u jednom trenutku zbog tehni\u010dkih smetnji morala biti prekinuta, ve\u0107 tada se znalo da se svevremenost fenomena pozori\u0161ne igre dodatno osmislila u tada, za budvansku publiku, novom rediteljskom rukopisu.<\/p>\n
U me\u0111uvremenu su rediteljski talenat i umije\u0107e Igora Vuka Torbice prepoznavani, pozdravljani i nagra\u0111ivani u svakom projektu koji je radio na mnogobrojnim pozori\u0161nim scenama regiona.<\/p>\n
Prvi dolazak Igora Vuka Torbice u Crnu Goru je ujedno bio i prvo upoznavanje sa mogu\u0107nostima \u201cGrada teatra\u201d. Na sre\u0107u, iskustvo, tradicija, o\u010dekivanja i ograni\u010denja festivala nisu bila u koliziji sa umjetni\u010dkim potrebama i namjerama reditelja, tako da su svi preduslovi za uspje\u0161an rad bili zadovoljeni. Saradnja je rezultirala predstavom \u201cKrvave svadbe\u201d, suptilne, skoro pa lirske poetike, kojom nije dominirao samo Lorkin poetski glas, ve\u0107 i Torbicina rediteljska imaginacija.<\/p>\n
Stoga je i \u017eiri, \u00a0u kojem su radili akademik D\u017eevad Karahasan, prof. dr Jelena Lu\u017eina i \u017deljko Huba\u010d, dramaturg, u obrazlo\u017eenju odluke da dobitnik prve bijenalne nagrade \u201eGrad teatar\u201c za doprinos pozori\u0161noj umjetnosti bude Igor Vuk Torbica, istakao slede\u0107e:<\/p>\n
\u201eKrvave svadbe potvrdile su temeljne odrednice na kojima Igor Vuk Torbica gradi i razvija vlastitu poetiku, odnosno osebujni redateljski rukopis koji ga, godinama ve\u0107, afirmira kao jednog od najintrigantnijih i najustrajnijih kazali\u0161taraca\u00a0 (pozori\u0161tnika, veli Sterija) u regiji. Te se odrednice redovito upiru o tri klju\u010dna a zanatski i stvarala\u010dki neoboriva i nezamjenjiva postulata:<\/p>\n
1. ozbiljan (do posve\u0107enosti)\u00a0 i odgovoran\u00a0 (do perfekcionizma) odnos prema tekstu, koji \u2013 potom \u2013 logi\u010dno a \u201eneosjetno\u201c vodi ka autenti\u010dnom \u201enovom \u010ditanju\u201c i nedvojbenim a \u201ejasnim\u201c resemantizacijama (aktualizacijama) takozvanih zna\u010denja;<\/p>\n
2. promi\u0161ljen, \u010dist, u formalnom smislu \u201eminimalisti\u010dki\u201c koncept scenskog prostora \u2013 u kojemu ve\u0107 spominjana zna\u010denja potvr\u0111uju svoju opravdanost;<\/p>\n
3. izravan, usredoto\u010den, naoko jednostavan rad s glumcima koje u ve\u0107 definirani scenski\u00a0 prostor\u00a0 uvodi kao u vlastitu im ku\u0107u a niz tekst ih (k tomu) provodi vje\u0161tinom kojom Arijadnina nit vodi do Minotaurova srca \u2013 izravno i nepogre\u0161ivo\u201d.<\/p>\n
\u017diri je, u obrazlo\u017eenju, ukazao i na jo\u0161 jednu va\u017enu stvar: \u201cSura\u0111uju\u0107i s Igorom Vukom Torbicom, \u2018Grad teatar\u2019 je na djelu potvrdio vlastitu programsku odrednicu o vlastitoj otvorenosti svih vrsta, poglavito otvorenosti\u00a0 za ono \u0161to se kod \u010cehova, starinski, zove \u2018nove forme\u2019. Dodjeljuju\u0107i nagradu na na\u010din obrazlo\u017een u ovoj odluci, \u017eiri ne nagra\u0111uje samo redatelja koju ju je bespogvorno\u00a0 zavrijedio,\u00a0 ve\u0107\u00a0 i podr\u017eava\u00a0 hrabri, rezolutni i bespogovorni koncept otvorenosti za koji se opredijelio \u2018Grad teatar\u2019\u201c.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kada je ne tako davno festival \u201cGrad teatar\u201d otvoren predstavom \u201cRazbijeni kr\u010dag\u201d Igora Vuka Torbice, mnogobrojna publika istan\u010danog pozori\u0161nog ukusa ve\u0107 tad je znala da prisustvuje vanrednom estetskom \u010dinu, koji te ve\u010deri nije mogla da obesmisli ni uporna buka ni ni\u0161ta manje uporna ki\u0161a. I, iako je predstava u jednom trenutku zbog tehni\u010dkih smetnji morala…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55532,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56907","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56907","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56907"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56907\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59461,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56907\/revisions\/59461"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55532"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56907"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56907"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56907"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}