\u201eSmrt je polo\u017eila jaja u ranu…\u201c ponavlja Federiko Garsija Lorka u jednoj od svojih znamenitijih pjesama. I tako \u010dak i kad nije unutar pozori\u0161ta, pokazuje osje\u0107aj za napetost i i\u0161\u010dekivanje; zna on dobro, za razliku od mnogih dramati\u010dara, da sukob nije presudan.<\/p>\n
U njegovoj peziji ponavljaju se neke slike, dopu\u0161taju\u0107i nam da uvijek, bez gre\u0161ke, prepoznato taj svijet\u00a0 i jezik. Kao da je sa kakve Lorke Gore; u njegovim pri\u010damase nagurali Cigani, lebde\u0107e mladenke, pjevanje i krv. Bezbroj puta vidimo no\u017e, djevoja\u010dke haljine, narand\u017ee i \u2013 mjesec. U predstavi Igora Vuka Torbice, ra\u0111enoj po komadu \u201eKrvave svadbe\u201c, a u produkciji Srpskog narodnog pozori\u0161ta iz Novog Sadai Grad teatra iz Budve, dobili smo priliku da taj Lorkin mjesec vidimo… i \u010dujemo. Pri\u010da je jednostavna, prepoznatljiva, zaplet je to poznat svakoj tradiciji, pa i na\u0161oj sa ovih prostora; pjesnik pred nas stavlja podsjetnik o stra\u0161noj \u010dinjenici da je \u017eivot, skoro uvijek, uglavljen izme\u0111u jedne sahrane i jedne svadbe. Lorkin jezik mo\u017eda i miri\u0161e na narand\u017einu koru, ali umije ia zarezati o\u0161tricom. Ne zazivaju bez razloga u \u201eKrvavim svadbama\u201c \u00a0– MESE\u010cE, MESE\u010cE, MESE\u010cE…Skoro pa dervi\u0161ka mantra, u sebi je sakrila, zahvaljuju\u0107i jeziku i poeziji, to britko \u201esje\u010divo\u201c, pa nam jo\u0161 dugo u u\u0161ima odzvanja taj poziv i \u201eprijetnja\u201c.<\/p>\n
Podsjetila me Torbi\u010dina predstava na onu dobro znanu \u201eHroniku najavljene smrti\u201c, na jednostavnu i stra\u0161nu pri\u010du o neizbje\u017enoj smrti i banalnosti njene izvedbe. Reditelj se odlu\u010dio \u201eo\u010distiti\u201c scenu, ali i usporiti gluma\u010dki pokret, svesti ga na neizbje\u017eno. Glumci izgovaraju svoj tekst gotovo zale\u0111eni, podjse\u0107aju na ljude kakve zati\u010demo na sahranama i bdjenjima. A to su upravo oni trenuci kada na\u0161a \u010dula postana osjetljiva, kada svaka izgovorena rije\u010d odzvanja i dobija potpuno drugi smisao. Upijamo detalje, bivamo iznova uvjereni kako je \u201esmrt najbolji govornik\u201c. Igor Vuk Torbica svoje likove ne pomjera \u0161ahovskom logikom, on je svjestan \u201ekrvi i mesa\u201c. Svoju predstavu je opisao kao neku vrstu koncerta, a rad na njoj objasnio pore\u0111enjem sa goblenom. Iz glave ne mogu izbaciti sje\u0107anje na onu naj\u010de\u0161\u0107e nevidljivu stranu goblena, na pozadinu koja nije predvi\u0111ena za gledanje, na kojoj vise ostaci konca, a izvezeni motiv je nekako deformisan, neuredan. U \u201eKrvavim svadbama\u201c, \u010dini se, imali smo priliku vidjeti obje strane goblena.<\/p>\n
Nerijetko se, ne samo reditelju ove predstave, nego i svima onima koji se odlu\u010de za ovu vrstu teksta, zamjerala \u201eneaktuelnost\u201c i \u201eneanga\u017eiranost\u201c. U pitanju je, vjerujem, tek naivno i povr\u0161no ocjenjivanje ponu\u0111enog rediteljsko-dramatur\u0161kog materijala. Lorkina poezija, rekli smo, nudi jednostavnost, gotovo sli\u010dnu onoj koja nam je bliska i poznata iz sevdalinki, ali ba\u0161 kao i ta vrsta ljubavne poezije, skriva u sebi mnogo vi\u0161e od ljubavnog stradanja. U scenama sa najvi\u0161e erotskog osjetimo uvijek i prisustvo smrti. Tako u ovom komadu, ipak, osveta zauzima centralno mjesto, te vra\u0107a dramu u svijet najbolnijih tema. Predstava, potpuno sam uvjeren, svojim skrivenim tokovima podlokava teren savremenosti; neosjetno, muzi\u010dkom precizno\u0161\u0107u, vra\u0107a nas u dana\u0161njicu i svijet koji nas okru\u017euje. Pri\u010da o osveti nije banalizovana, niti je podvu\u010dena \u201erozim markerima\u201c; ona se u ovoj predstavi krije \u201eiza zatvorenih vrata\u201c, ba\u0161 kao \u0161to se u sevdalinkama, ili gr\u010dkim tragedijama, ako vam je lak\u0161e, kriju erotske scene i scene ubistva i samoubistva. \u017divjeti na prostoru biv\u0161e Jugoslavije, budimo iskreni, zna\u010di biti \u2013 sa osvetom \u201ena ti\u201c. Crna Gora, u kojoj je premijerno izvedena ova predstava, u svojoj istoriji bilje\u017ei osvetu kao dio tkiva. Do sredine XIX vijeka bila je \u201emasovna pojava\u201c, pa u knjigama pronalazimo podatak da je bila poznata i pod imenom \u201evra\u017eda\u201c, a \u201euhvatiti vjeru\u201c zna\u010dilo je \u2013 primirje.<\/p>\n
Igor Vuk Torbica ima odli\u010dan gluma\u010dki ansambl, njihovo umije\u0107e je zadivljuju\u0107e. Oni su i hor i plesna trupa; njihovi glasovi su odli\u010dno ugo\u0111eni instrumenti. Povremeno je rediteljski izbor gradnja svojevrsne scenske \u201emonotnije\u201c, pa prizor iznova podsje\u0107a na kakvo ritalno ljuljanje tijela, ponavljanje pokreta i rije\u010di koje dovode do transa, ili uznemirenja i nerazumijevanja ako se niste prepustili pravilima zadatog. Torbica \u201ed\u017eentlmenski\u201c ustupa mjesto Rije\u010dima, ne pla\u0161i se izgovorenog, ali povremeno unosi jake znakove. Tako, recimo, scenu promijeni efektnim i jednostavnim ru\u0161enjem drvenog zida, koji potom biva upotrijebljen da bi se izgradio novi prozor, nova slika.<\/p>\n
Lorkin tekst nudi \u010disto\u0107u i jasnost baletskog libreta, ali ostavlja i jako mnogo prostora za raznovrsna \u010ditanja. To je, \u010dini mi se, upravo ono od \u010dega ve\u0107ina reditelja i pozori\u0161ta bje\u017ei. Otvorenost pla\u0161i podjednakom silinom kao i sku\u010denost. Lorka pripada onoj istoj kulturi iz koje je do\u0161ao Flamenko, taj divni ples prepun elegancije, ali i nesputane snage; kao kad posmatrate divljeg konja. Istovremeno u\u017eivate u gotovo nednaravnoj ljepoti, ali osjetite i strah od snage koja izvire iz svakog mi\u0161i\u0107a. U tom plesu, znam, ima jedan pokret rukom koji zna\u010di \u2013 \u201e\u017eelim da odem, ali ne mogu\u201c. Ova predstava je bila i poku\u0161aj \u201eplesa\u201c, odmak od budu\u0107ih osveta. Rediteljska utjeha je ponu\u0111ena u \u201ekapima\u201c koje poku\u0161avaju saprati svu tu, stolje\u0107ima talo\u017eenu, krv. Ako ni\u0161ta \u2013 divan na\u010din da se zavr\u0161i jo\u0161 jedan festival. Do sljede\u0107e svadbe!<\/p>\n
Almir Im\u0161irevi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201eSmrt je polo\u017eila jaja u ranu…\u201c ponavlja Federiko Garsija Lorka u jednoj od svojih znamenitijih pjesama. I tako \u010dak i kad nije unutar pozori\u0161ta, pokazuje osje\u0107aj za napetost i i\u0161\u010dekivanje; zna on dobro, za razliku od mnogih dramati\u010dara, da sukob nije presudan. U njegovoj peziji ponavljaju se neke slike, dopu\u0161taju\u0107i nam da uvijek, bez gre\u0161ke,…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56910","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56910","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56910"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56910\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59467,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56910\/revisions\/59467"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56910"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56910"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56910"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}