Danas se vode bezuspje\u0161ne bitke za osnovna ljudska prava, usred mora uvida u – sve. Tu se Emotivnost rabi i gu\u0161i u osje\u0107aju straha, bezna\u0111a, nesigurnosti, a sa druge strane ravnodu\u0161nosti, beskrupuloznosti, prezira\u2026 Dijagnoza da je \u2018svijet depresivan\u2019 \u010dini mi se tendenciozna, u funkciji vidara koji nemaju vi\u0161e obavezu da lije\u010de, ve\u0107 samo dijagnosticiraju. Politika neodgovornosti za vrijednosti svakog \u017eivota je u izgovorenom preziru za Drugog, Drugu. Diktat \u2018ideje\u2019 da je emocija neprijatelj, proizvodi ono \u0161to prete\u017eno vlada – navodno stanju depresije, navodno stanje besmisla, a ne sagledavanje ideje o tome da svijet po\u010diva na taktilnom, \u010dulnom, na iskustvu ljubavi, po\u0161tovanja i kreacije, a ne konzumacije. Na to iskonsko ljudsko iskustvo ljubavi o kojem je danas jako va\u017eno govoriti podsje\u0107a nas poezija Federika Garsije Lorke, jer njegova poetika izvire iz siline njegovog li\u010dnog anga\u017emana. Lorkina su djela opora poezija, nadvija se nad opskurnom faktografijom \u017eivota \u017eene i mu\u0161karca, i pomijera pamet.<\/p>\n
Re\u017eiraju\u0107i njegove \u2018Krvave svadbe\u2019, sna\u017enu dramu u kojoj su vidni uvjeti \u017eivota i smrti, mladi reditelj Igor Vuk Torbica imao je nevjerovatnu idejnost i otvorenost, ali i mudrost\u201d, ka\u017ee za \u201cVijesti\u201d Varja \u0110uki\u0107, prvakinja crnogorskog nacionalnog teatra.<\/p>\n
Jedna od najpoznatijih i najosobenijih glumica u regionu ovog ljeta o\u010darala je publiku ulogom Majke u premijernoj inscenaciji Lorkinih \u201cKrvavih svadbi\u201d, koja je bila centralni doga\u0111aj ovogodi\u0161njeg festivala Grad teatar Budva. Predstava je ura\u0111ena u festivalskoj koprodukciji sa Srpskim narodnim pozori\u0161tem iz Novog Sada, ve\u0107 od prvih proba imala je veliku pa\u017enju regionalnih medija, i poslije uspjeha u Budvi 18. septembra premijerno \u0107e biti izvedena pred novosadskom publikom.<\/p>\n
Lorkina drama iznova nas podsje\u0107a na va\u017enost ljubavi u na\u0161im \u017eivotima, ali otvara i brojna pitanja koja se ti\u010du na\u0161eg vremena. Jesu li iskrenost i emocije u savremenom svijetu i ovakvim dru\u0161tvenim postulatima izgubile vrijednost, i da li ljudi koji idu za svojim osje\u0107anjima zaista postaju \u017eivotni autsajderi?<\/p>\n
Da, biti emotivan, osjetljiv, \u201cneprakti\u010dan\u201d, nedovoljno racionalan, zna\u010di \u201cne uspjeti\u201d. Pitanje diktata \u0161ta je va\u017enije.. koko\u0161ka? Nije to samo danas, ima primjera koji su uvijek bili u tradiciji od kada je svijeta. Jer, oduvijek se vodi ra\u010duna kojim socijalnim, etni\u010dkim, vjerskim grupama pripada par koji \u017eivi zajedno ili se vjen\u010dava, da li i jedna i druga strana ima isti ili sli\u010dan materjalni ulog, da li pripadaju istoj relgiji,da li su iz istog kulturnog kruga, pam\u0107enja\u2026 Jako je vidljivo kada te razlike postoje, i one odmah proizvode nekakvu vrstu ekscesa, pogotovu u malim zajednicama. Konzervativizam je podstaknut i grubim socijalnim razlikama, i fizi\u010dkim, u prostoru razdvajanjem bogatih ljudi od manje ili vi\u0161e siroma\u0161nih, politikom svrstavanja ne po individualnim vrijednostima, obrazovanju koje daje osje\u0107aj sigurnosti, otvorenosti i te\u017ei slobodi.<\/p>\n
Pored fatalne ljubavi u \u201cKrvavim svadbama\u201d vidimo i jedno surovo ratni\u010dko i patrijarhalno dru\u0161tvo, a metafora ambijenta u kojem i \u201eMjesec sanja osvetu\u201c upravo je Majka, lik koji vi igrate. Ima li tu slobode za bilo koga?<\/p>\n
Vuk Torbica je u predstavi uprili\u010dio \u201czavjesu\u201d od na\u0161ih uloga i karaktera, koja svo vrijeme stoji – prisutna je kao kolektiv u tradiciji zajednice, i kao \u201ckorektiv\u201d, kontrola pojedinca koji se ne smije pona\u0161ati druga\u010dije. Tu nema slobode ni za \u017eene, ni za mu\u0161karce. Pri\u010da u \u201cKrvavim svadbama\u201d se sunovra\u0107uje u tragediju kada Vjerenica, sada ve\u0107 \u017eena, odmah poslije vjen\u010danja napu\u0161ta mu\u017ea i odlazi sa nekada\u0161njim vjerenikom kojeg voli. Ona vjerovatno nije prva, vjerovatno je neka prije nje pokrenula talas osvete u krvi, i kriva je, jer dovodi u pitanje \u010dast obje porodice. A Majka koju igram poziva sina da se osveti zbog izdaje, sumnje u preljubu, i to je ona stra\u0161na, najstra\u0161nija ta\u010dka u karakteru ove \u017eene. Ona izgovara \u201cOpet je kucnuo \u010das krvi!\u201d I \u201cDa\u0107u sve \u0161to imam za konja\u201d, da bi poslala sina da se osveti, da ubije \u017eenu i \u010dovjeka s kojim je oti\u0161la. Jer, to su \u201czakoni\u201d koji vladaju.<\/p>\n
\u017dene su, kako nam Lorka govori, svjesne te ratni\u010dke i osvetni\u010dke sudbine mu\u0161karca, i zbog toga \u017eele da se vi\u0161e ra\u0111aju \u017eenska djeca. Ali, do koje mjere je i to apsordno u takvom dru\u0161tvu?<\/p>\n
Apsurdno je mnogo, kao \u0161to je apsurdno i gotovo sve gdje govorimo kako je i za\u0161to bilo ko, pa i mu\u0161karac, \u017eena, bijeli, visok, crni\u2026, sveden na svega nekoliko tipskih obrazaca i funkcija. Majka kod Lorke ka\u017ee da bi voljela da ima unuku djevoj\u010dicu, \u201cjer one ne izlaze na ulicu\u201d, da je \u017eeljela \u0107erku da bi mogla \u201cmirno da veze i da plete\u201d. Opis djevojke koja je po\u017eeljna za njenog sina je miraz, zemlja kojom raspola\u017ee, a kona\u010dno, i ona koja \u201ckonopac mo\u017ee zubima da pregrize\u201d. Za Majku udati se zna\u010di \u201cjedan \u010dovjek, nekoliko djece, i tri metra \u0161irok zid za sve ostale\u201d. \u017divot je, dakle, u funkciji drugoga, zajednice.<\/p>\n
\u0160ta je sa na\u0161im svijetom – da li kreacija i sloboda pojedinca mogu da opstanu u surovom korporativnom sistemu, u koruptivnim dru\u0161tvima i manupulativnim politikama koji uni\u0161tavaju humanu ideju \u010dovje\u010danstva?<\/p>\n
Takav sistem, a\u017edaja, guta ve\u0107inu i pretvara \u010dovjeka u roba, u upotrebno bi\u0107e upu\u0107eno da gleda kratkoro\u010dno sopstveni \u017eivot, od obroka do obroka. Ali, kako izmisliti korektiv, ljevicu, ili ne\u0161to nalijevo, kako god da se to zove. Kako ne vidjeti neke velike trgove pune pobunjenih \u017eena u Poljskoj, ili, prije mjesec dana u Bukure\u0161tu nekoliko stotina hiljada ljudi, koji protestuju protiv zakona koji daju krila korupciji. Zanimljivo je kako u razli\u010ditim kulturama energija kola u raznim vidovima, i pitanje je da li postoji dru\u0161tvo koje je u stanju da sebe artikuli\u0161e unutar postoje\u0107ih modela. Jer, ljudi pojedina\u010dno jesu okupirani egzistencijom, ko ne vidi, jako grije\u0161i. Ali, ona sama sebi nije cilj. Ciljevi su razli\u010diti, bliski i daleki, visoki\u2026<\/p>\n
Da li bi i na ovim na\u0161im prostorima mogao da se desi neki gra\u0111anski bunt sli\u010dan ovom nedavnom u Rumuniji?<\/p>\n
Ne, ne mo\u017ee se ni\u0161ta sli\u010dno desiti. \u017divimo \u017eivote zajednica koje su povezane vi\u0161e nego \u0161to je vidljivo, istovremeno ostra\u0161\u0107eni po klju\u010devima, i koji god da navedem bilo bi ih jo\u0161. Vjerujem u procese koji dolaze i koji su primjereni samo ovim dru\u0161tvima. Pri\u010damo i pominjemo \u201ckod nas\u201d, ta fraza je mogu\u0107a samo za ideju da i dalje granice slu\u017ee povezivanju, a ne razdvajanju, i da, ne samo da ovdje ne zavisimo od nas, sebe, ve\u0107 da zavisimo od ljudi primjera koje sebi pridru\u017eujemo. A kako Rumuni, pa imali su kapacitet da trpe \u010cau\u0161eskua. To je kultura koju ja vidim vrlo reljefno, najbla\u017ee re\u010deno, i imam sre\u0107u da je sagledavam kao univerzum preko Siorana ili Joneska. Inteligencija jedne kulture treba da se njeguje, ona treba da ima podr\u0161ku za svijest o sebi. Samo tako ne gubi ni pedalj u beskona\u010dnom.<\/p>\n
Koliko mi njegujemo na\u0161u inteligenciju kulture?<\/p>\n
Mislim da to \u010dinimo bez dovoljno autenti\u010dnog samopouzdanja, u smislu da nam pripada sve \u0161to u kontinuitetu imamo kroz istoriju, da nam pripada, prije svega, ono \u0161to je naslje\u0111e kulturno, stvarala\u010dko, izvrsno naslije\u0111e su\u017eivota. Istorija stvarala\u0161tva, nauke i istorija umjetnosti su istorija svijeta. Malo bih \u201codmorila\u201d istorije ratova i opsatanka kao dominantnu tradiciju. Grije\u0161im, neko to tako ne do\u017eivljaljava. Ali, ja sam ugro\u017eena manjina. Problem je u na\u0161em, profesionalnom, umjetni\u010dkom, da ne bude prejako \u2013 umjetni\u010dkom kao \u201clabilnom\u201d, impresionisti\u010dkom tuma\u010denju svijeta koje poti\u010de od do\u017eivljajnih i izra\u017eajnih mogu\u0107nosti. Mnogo me vi\u0161e zanima savremeno umjetni\u010dko i nau\u010dno djelo koje ovdje uspijeva kao ekvivalent zaloga za budu\u0107nost, naravno, u skladu sa svim \u0161to \u017eivot \u010dini standardno kvalitetnim, neupitnim. Sigurna sam da \u0107e nas po tome svi pamtiti, imamamo ljude! Skidam kapu brojnim prijateljima koji ostaju neprekidno u sjajnoj kreativnoj kondiciji i prenose stvaral\u010dke vje\u0161tine i djela. \u017dao mi je samo \u0161to mi se \u010dini da se ovdje dovoljno ne \u201cosjeti\u201d koliko u svim generacijama ima uva\u017eenih stvaralaca \u010diji radovi dopiru daleko izvan Crne Gore.<\/p>\n
\u0160ta je ono \u0161to je vama li\u010dno najuzbudljivije u predstavi \u201cKrvave svadbe\u201d, i \u0161to vas negdje mo\u017eda duboko ljudski dira?<\/p>\n
Za mene je to pitanje opro\u0161taja, koje je vrlo aktuelno za na\u0161e vrijeme, jer sam zauvijek zapanjena trpljenjem \u017ertve. Stra\u0161no je \u0161to se poslije svih ovih ratova na ovim na\u0161im prostorima ne razumije da je to stra\u0161no trpljenje samo po sebi jedna vrsta opro\u0161taja. Ono nema drugi izliv, nema osvetni\u010dki, a na tom se trpljenju i takvoj vrsti pra\u0161tanja koje nema izlaz u osveti, neki igraju i dalje, \u0161to je najve\u0107i poraz ljudski. Taj poraz mi \u017eivimo, i evo, \u010dujemo i dan-danas komentare, pa i izjave \u201czvani\u010dnika\u201d o \u017ertvama. Sve je to degutantno za jedno ljudsko bi\u0107e, i poni\u017eavaju\u0107e za kulture kojima pripadamo, kad ne mogu da osvijeste dubinu tragi\u010dnog. U ulozi Majke koju igram to je bilo te\u0161ko \u2013 stra\u0161an usud jedne \u017eene koja najpre trpi zbog smrti mu\u017ea i starijeg sina, pa tu izgovaram re\u010denicu \u201cmoram da pljujem da ne bih ubijala\u201d. A onda Majka osjeti besmiso osvete koji nije uspijela da savlada, jer je zbog osvete u smrt poslala mla\u0111eg sina. Ta granica osveta-pra\u0161tanje je arhetipskih razmjera, postoji latentno, i zbog nje je, koliko te\u0161ko, toliko i va\u017eno igrati ovakvu ulogu.<\/p>\n
16.09. – Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Danas se vode bezuspje\u0161ne bitke za osnovna ljudska prava, usred mora uvida u – sve. Tu se Emotivnost rabi i gu\u0161i u osje\u0107aju straha, bezna\u0111a, nesigurnosti, a sa druge strane ravnodu\u0161nosti, beskrupuloznosti, prezira\u2026 Dijagnoza da je \u2018svijet depresivan\u2019 \u010dini mi se tendenciozna, u funkciji vidara koji nemaju vi\u0161e obavezu da lije\u010de, ve\u0107 samo dijagnosticiraju. Politika…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55538,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56915","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56915","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56915"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56915\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59474,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56915\/revisions\/59474"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55538"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56915"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56915"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56915"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}