Likovni program 32. Grada teatra, koji nam je ovog ljeta uprili\u010dio nekoliko doga\u0111aja – izlo\u017ebu \u201cIkone\u201d, kontroverznih ruskih umjetnika \u00a0Arsena Savadova, Dmitrija Gutova i grupe \u201cElectroboutique\u201d, tematsku izlo\u017ebu \u201cMediteran u djelima crnogorskih slikara\u201d, sa radovima velikana kao \u0161to su Milo Milunovi\u0107, Petar Lubarda, Pero Po\u010dek, Filo Filipovo\u0107\u2026, predstavio je publici i crnogorsku vajarku Maju \u010cilikovi\u0107.<\/p>\n
U crkvi Santa Marija zapo\u010dela je izlo\u017eba \u201cSecta Tempus\u201d, \u201cTrag vremena\u201d, koju \u010dini 30 radova poznate umjetnice iz tri ciklusa, koji su nastajala unazad nekoliko godina.<\/p>\n
Kako je na otvaranju istakao profesor Aleksandar \u010cilikov, konsultant ovogodi\u0161njeg Likovnog programa, poslije tematske izlo\u017ebe on se rukovodio idejom da se u prelijepom enterijeru Santa Marije organizuje samostalna izlo\u017eba, a da ona ima veze sa lokalitetom Budve, njenim Starim gradom i Mediteranom, i odmah se, bez ikakve dileme, odlu\u010dio za radove mlade vajarke iz Bara Maje \u010cakalovi\u0107.<\/p>\n
\u201cOna nije samo vajarka, nego umjetnica \u0161irokog spektra interesovanja, nismo imali mogu\u010dnost da ovdje izlo\u017eimo i njene slike, koje po umjetni\u010dkom kvalitetu sigurno ne zaostaju za njenim vajarskim radovima. Razmi\u0161ljaju\u0107i o konceptu Majine izlo\u017ebe, na\u0161li smo se zajedni\u010dki na tome da ona bude sastavljena selektiranjem tri manja ciklusa, po\u0161to ona ima obi\u010daj da radi u ciklusima. Jedan je \u201c\u0160tit\u201d, drugi ima naziv \u201cKnjiga\u201d, tre\u0107i \u201cNakit\u201d. Ja mislim da je ta simbolika toliko jasna \u2013 \u0161tit nije samo ratni\u010dki eksponat, jer se mi \u010ditavog \u017eivota \u0161titimo od ne\u010dega, da ne pominjem koje sve vrste za\u0161tite postoje, knjiga je simbol znanja, pismenosti, a nakit je ta ljudska, uro\u0111ena potreba \u010dovjeka. Me\u0111utim, u ovim radovima i u tom konceptu koji je vrlo slo\u017een, postoji jedan \u010dudan li\u010dni personalitet, zna\u010di neka intimna, personalna simbolika, o \u010demu bi autorka vjerovatno mogla bolje da govori od mene. U nekoj mojoj percepciji, Majini radovi bi se mogli vi\u0161estruko tuma\u010diti: mi se nalazimo u crkvi Santa Marija, u jednom drevnom hramu, \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0imamo izlo\u017eene \u0161titove, i ako se vratimo u pro\u0161lost hri\u0161\u0107anskih hramova, oni su bili mjesto za\u0161tite i za uboge, i za bogate. Imamo knjige, opet, ako se vratimo u pro\u0161lost, hri\u0161\u0107anski hram je bio centar pismenosti i knji\u017eevnosti, ako pomenemo nakit, ni\u0161ta nema rasko\u0161nije u oblasti umjetnosti i nakita, kao riznice starih manastira. Tako je koncept ove izlo\u017ebe povezan sa i hramom kao institucijom, koja je za mene, kao istori\u010dara umjetnosti, najelitniji i najreprezentativniji duhovni prostor. Ako govorimo o umjetni\u010dkim kvalitetima Maje \u010calakovi\u0107, ona je od stru\u010dne kritike davno zapa\u017eena kao jedna od rijetkih umjetnica koja koristi simbole iz pro\u0161losti, anti\u010dke, srednjevijekovne, i transponuje ih u modernu umjetnost na vrlo originalan na\u010din, bez ikakvih la\u017enih simbolika, ispraznih alegorija, ili nekih direktnih replika s kojima smo imali prilike da se susre\u0107emo u nekim umjetninama. Ono \u0161to mene pored ideje, pored motiva u njenoj realizaciji frapira to je tehni\u010dka\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0virtuoznost. Na nekim od ovih radova mo\u017eemo da ka\u017eemo da je ono djelo ruku jednog virtuoza. Moja koleginica Ljiljana Karad\u017ei\u0107, likovna kriti\u010darka, dobro je zapazila da se umjetni\u010dki eksponati, umjetni\u010dki proizvodi Maje \u010cakalovi\u0107\u00a0\u00a0 nikako ne mogu tretirati kao neka djela primjenjena umjetnosti, to su apsolutno intimni, personalni umjetni\u010dki radovi i objekti\u201d \u2013 rekao je \u010cilikov, isti\u010du\u0107i i vrlo interesantan gest mlade umjetnice, a to je da ona ima obi\u010daj i da specijalno kreira svoju haljinu za svako otvaranje svoje samostalne izlo\u017ebe, \u0161to i njenu odje\u0107u prakti\u010dno \u010dini dijelom izlo\u017ebe.<\/p>\n
Psiholo\u0161ki mehanizam odbrane od stvarnosti nam je svima potreban<\/p>\n
\u201cSecta Tempus\u201d je i posljednja izlo\u017eba Likovnog programa ovogodi\u0161njeg Grada teatra, i bi\u0107e otvorena do 29. avgusta, a kako je izjavila autorka, svaki njen ciklus je zna\u010dajan zbog materijala koji je upotrijebila (drvo, metal, terakota\u2026).<\/p>\n
\u201cNaj\u010de\u0161\u0107i motiv kroz moje radove je \u201c\u0160tit\u201d, tretiran u istoimenem ciklusu, koji, kao predmet izva\u0111en iz svog konteksta stvara alegoriju i predstavlja za\u0161titu intelektualne misli, ideje mudrosti i umjetnosti. Za mene kao umjetnika taj motiv mo\u017ee predstavljati i jedan poseban unutra\u0161nji psiholo\u0161ki mehanizam odbrane, \u201e\u0161tita\u201c od stvarnosti, koji je svima nama potreban. Bavim se i temom nakita, \u0161to je dio ciklusa\u00a0\u201cNakit-iskopine\u201d\u00a0i nastojim da poka\u017eem splet razli\u010ditih, a opet sli\u010dnih stanja iz prethodnih radova, a na izlo\u017ebi pokazujem i dio skulptura iz ciklusa \u201cKnjige\u201d, koji je zapo\u010det u ovoj godini\u201d \u2013 isti\u010de \u010cakalovi\u0107.<\/p>\n
21.08. – Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Likovni program 32. Grada teatra, koji nam je ovog ljeta uprili\u010dio nekoliko doga\u0111aja – izlo\u017ebu \u201cIkone\u201d, kontroverznih ruskih umjetnika \u00a0Arsena Savadova, Dmitrija Gutova i grupe \u201cElectroboutique\u201d, tematsku izlo\u017ebu \u201cMediteran u djelima crnogorskih slikara\u201d, sa radovima velikana kao \u0161to su Milo Milunovi\u0107, Petar Lubarda, Pero Po\u010dek, Filo Filipovo\u0107\u2026, predstavio je publici i crnogorsku vajarku Maju \u010cilikovi\u0107.…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55540,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56918","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56918","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56918"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56918\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59477,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56918\/revisions\/59477"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55540"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56918"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56918"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56918"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}