Svu uzbudljivost ovogodi\u0161njeg koncepta Dramskog programa Grada teatra, istra\u017eivanje savremenih rediteljskih \u010ditanja klasi\u010dnih djela, potvrdila je i premijera \u201cKrvavih svadbi\u201d Federika Garsije Lorke, u re\u017eiji Igora Vuka Torbice. Jedan od najprovokativnijih i najnagra\u0111ivanijih reditelja u regionu vratio je na budvansku scenu velikog \u0161panskog pjesnik \u010dije je mjesto, kako je zapisao, neosporno u cjelokupnoj evropskoj i svjetskoj pjesni\u010dkoj tradiciji. Poslije dvadeset godina od festivalske produkcije \u201cJerma\u201d, u re\u017eiji Ljuboslava Majere, sa \u201cKrvavim svadbama\u201d ponovo smo prisustvovali jednom teatru poezije, a zanimljivo je da je u obe predstave jednu od glavnih uloga odigrala Varja \u0110uki\u0107, prvakinja Crnogorskog narodnog pozori\u0161ta, i jedna od najmarkantnijih glumica u regionu.<\/p>\n
-Vuk Torbica je po mnogo \u010demu izuzetan mlad reditelj, koji ima nevjerovatnu idejnost i lako\u0107u otvorenosti za proces i rad sa saradnicima, a pri tom ima I mudrost koja rijetko pripada njegovim godinama, i zaista je bilo jako dobro, ozbiljno i posve\u0107eno raditi s njim \u2013 ka\u017ee Varja \u0110uki\u0107.<\/p>\n
Kakva je danas pozicija teatra poezije uop\u0161te, i kako ste do\u017eivjeli ovaj ponovni susret sa Lorkom?<\/p>\n
-Ima mnogo ljudi, onih koji to znaju ili ne \u201cpriznaju\u201d, kojima je poezija va\u017ena u \u017eivotu, tako da, kad u teataru,ko \u201cposegne\u201d za poezijomu vijek ima publiku. Lorka je vrhunska literatura, a za postaviti na scenu tra\u017ei,ma,kao I svaki sjani pisac, vrhunsko \u010ditanje, interpretaciju, reditelja koji ima senzibilitet za slojevito I jarko i\u0161\u010ditavanje. Igor je divan tekst povodom re\u017eije Krvavih svadbi napisao. Teatar je total, poezija u tetaru je od njegovih izvora, \u0161ta je Antika, \u0160ekspir, Gete, Rasin\u2026 Lorka.Za mene li\u010dno I za mene, glumicu,poezija jeste \u201cgovorna faktura\u201d, pa su predstave koje sam morala napraviti bile nad jezikom poezije \u2013 “Tebi iz ju\u010dera\u0161nje”, Marine Cvetajeve, “Malo o du\u0161i” , \u0160imborske, pa I “Post Scriptum” je \u201ciz poetike\u201d Ki\u0161ove\u2026 \u0161to mogu u tetaru izvan jezika koji je transi\u010dan…?! Lorkina su djela opora poezija, nadvija se nad opskurnom faktografijom \u017eivota \u017eene I mu\u0161karca I pomijera pamet. Mo\u017eda ovako da navedem na ideju kako sam do\u017eivjela rad na predstavi Krvave svadbe\u2026 reditelj je sa autorskim timom u\u010dinio da budemo dobri instrumentalisti koji interpretiramo djelo, partitura raspisana za sve nas I vrlo skladna, tako da je ukupni utisak da je Lorkina poetika geometrijski iscrtana u sjajnoj scenografiji, zvu\u010dno glasovno I muzi\u010dki nadgra\u0111ena, posebno briga o svjetlu \u010dini da se osjetim kao eksponat arhetipskog karaktera. Posebna je vrijednost gluma\u010dke interpretacije za cjelinu, za ansambl igru, za predstavu.<\/p>\n
Koliko su danas ljudi spremni da zarad jedne no\u0107i ljubavi i strastiu zalo\u017ee \u010ditav \u017eivot, bez obzira na posljedice?<\/p>\n
-Mislim da se sve odvija kao i uvijek, isto, i da nikada ljudska priroda nije druga\u010dija, druga, od kada je svijeta i vijeka. Za\u0161to bi danas bila. Pitanja isku\u0161enja u ljubavni danas se lak\u0161e banalizuju, jer je privatnost ugro\u017eena. Ne razumijem \u0161ta je no\u0107 ljubavi I strasti, ako je avantura, hir, slabost, potreba, \u0161togod \u2026 uvijek je dovodila u pitanje ljubav, jer se ljubav ne mo\u017ee sagledati kao \u201cno\u0107 ljubavi I strasti\u201d. \u00a0Na djelu je kroz Relity stra\u0161ni konzervativizam, fa\u0161izacija ljudskog odnosa koju podsti\u010de trgovina drogom, ljudima, \u017eenama, djecom, pranje novca\u2026 ti su medijski programi neka vrste kazne za dru\u0161tvo I ujedno batina kojom se instrumentalizuju razli\u010dite generacije,to je aopteoza budu\u0107em strati\u0161tu na kojem je svaka emocija u funkciji crne berze, kreiranja \u201cbaze\u201d za tr\u017ei\u0161te, kome-\u010demu. Tu je i sumnja u iskrenost, sumnja u emotivnost, u funkciji istog tra\u017ei\u0161ta. Da, I danas ljudi rizikuju sve za ljubav. Ili to nije ljubav, ve\u0107 samo \u201cno\u0107 strasti\u201d.<\/p>\n
U Lorkinim \u201cKrvavim svadbama\u201d vidimo jedno jako patrijarhalno dru\u0161tvo koje, paradoksalno, odr\u017eavaju \u017eene,i koje opstaje zahvaljuju\u0107i njima. Metafora tog patrijarhata je upravo Majka, lik koji vi igrate. Iz \u010dega sve proisti\u010de taj paradoks?<\/p>\n
-Lorkina poetika izvire iz siline njegovog, naravno, li\u010dnog a\u017emana, a \u201cKrvave svadbe\u201d su sna\u017ena drama u kojoj su vidni uvjeti \u017eivota I smrti.Nije to ni\u0161ta prolazno, jo\u0161 uvijek postoji takva vrsta patrijarhata, ili, uslovno, \u201ctihog matrijarhata\u201d koji pote\u017ee konce \u0161to \u010dini I lik Majke koju igram. Ali, ta majka je u u toj curcumstences,u prisili, prinudi, jer je ostala bez sna\u017enog mu\u0161karca u ku\u0107i, bez mu\u017ea i starijeg sina koji su ubijeni, a i drugi sin, nad \u010dijim \u017eivotom strepi, tako\u0111e treba da ode kad se o\u017eeni. Ta stalna prijetnja i strah za \u017eivot su konstante. I koliko god da se \u017eene mo\u017eemo,treba uvijek da se osje\u0107amo kao kreatorke i \u201cstvaralice\u201d koje nose \u017eivot, istovremeno najdublje raspoznajemo mjeru njegove krhkosti. Jer, svijet je predisponiran da se na drugi na\u010din, kroz druge mehinizme sagledava, ne kroz stvarala\u010dke, kreativne, poetske, metafori\u010dke, nego kroz \u00a0egzaktne, kroz tr\u017ei\u0161ta I kapital, kroz odmjeravanja snaga takve i takve \u201cmu\u0161kosti\u201d za koje su parametri posvuda.<\/p>\n
Koliko je taj patrijarhalni model prepoznajemo i na ovim na\u0161im prostorima?<\/p>\n
-On je trenutno i ovdje, i kad govorimo o tome,mislim o temi koja je bitna, toliko da mo\u017eda, predstavlja onu \u201ccrvenu lampicu\u201d koja ozna\u010dava opasnost po jedno dru\u0161tvo. Jer, ovdje mnoge \u017eene koje treba da rode odlaze kod ljekara da provjere pol djeteta, \u017eele da ra\u0111aju mu\u0161karce. To, jednostavno, pomjera svijest kod normalne osobe, jer meni ne mo\u017ee biti razumljivo ko je mu\u0161karac u ovom dru\u0161tvu, koji treba da se rodi prije nego \u017eena, i da li su to uop\u0161te drugi parametri od ovih koje tretiramo u Lorkinoj drami. Jesu li mu\u0161karci, koji su isto tako prozvani,i isto tako ugro\u017eeni imenovanjem da treba da budu nosioci ratni\u010dke tradicije, tradicije krvi, ili osvetni\u010dke, ili porodi\u010dne\u2026, u stvari \u017ertve, ili \u017eene koje trpe.<\/p>\n
Kako vi u \u201cKrvavim svadbama\u201d vidite i taj paradoks \u0161to je najtragi\u010dniji lik, zapravo, mu\u0161karac, a nije \u017eena?<\/p>\n
-Sin, Vjerenik je zaista apsolutna \u017ertva i prethodnih ubistava, ranog gubitka oca kojeg I ne pamti, pa onda I starijeg brata koji je uspomena,autoritet za mladog mu\u0161karca, koji je zamijenio nedostaju\u0107eg oca\u2026 majke koja ga ne pu\u0161ta zbog strahova. Ona ga \u201cprojektuje\u201d u sve porodi\u010dne obaveze i \u017eelje, postaje funkcija i kona\u010dno \u017ertva za\u010daranog kruga. A, njegova je \u017eelja da ima \u017eenu, porodicu, ne\u0161to od pri\u010da o \u017eivotu da iskusi, jer \u201c\u010dist je kao \u010dar\u0161av na suncu\u201d. Takav odlazi na konju u potjeru za odbjeglim ljubavnicima, tako ga majka \u0161alje u potjeru, jer \u201copet je kucnuo \u010das krvi\u201d.<\/p>\n
\u0160ta simboli\u010dki predstavlja taj gest pra\u0161tanja?<\/p>\n
-Poetski zov, ima drugu dimenziju, jer je neminovno da se u formama poetike izdignemo iznad mogu\u0107nosti. A, naravno da ih mi, zapravo, kreiramo.S druge strane, to govori o snazi koja postoji u \u010dovjeku, bez obzira na dru\u0161tvene okolnosti, na koje se pozivamo radi pravdanja postupaka. Ali,krv koja kola, vitla,s jedne strane, a dru\u0161tveni zakon koji se mora ispuniti u \u017eivotu,jeste nekad opozit kao zov prirode ljubavi ugro\u017eene kao rijetka zvijer i norme, ograni\u010denja I nadsurove kazne, zbog toga patimo. Torbica je Lorkinu dramu na samom kraju doveo na o\u0161tricu no\u017ea, do uskog prolaza izbora \u2013 osvetiti se, kazniti ili suo\u010diti se sa besmislom ciklusa osvete I oprostiti. Ma ko mi kona\u010dno bili\u2026<\/p>\n
Pra\u0161tanje dolazi na kraju<\/p>\n
Da li je lik Majke mo\u017eda i najneo\u010dekivaniji, jer ona na kraju ipk odbija da prati fatalisti\u010dku sudbinu tog patrijahalnog dru\u0161tva?<\/p>\n
-Torbica je u predstavi uprili\u010dio \u201ezavjesiu\u201c od na\u0161ih uloga karaktera koji svo vrijeme stoji. Prisutna je kao kolektiv u tradiciji zajednice, kao \u201ekorektiv\u201c, kontrola. U njemu nema pojedinca koji se smije pona\u0161ati druga\u010dije. Tu nema slobode, ni za \u017eene, ni za mu\u0161karce. Pri\u010da u \u201eKrvavim svadbama\u201c se posuvra\u0107uje u tragediju kada Vjerenica, ve\u0107 \u017eena, napu\u0161ta mu\u017ea i odlazi nakon vjen\u010danja sa nekada\u0161njim vjerenikom kojeg voli. Ona vjerovatno nije prva, vjerovatno je neka prije nje pokrenula talas osvete u krvi, a kriva je jer dovodi u pitanje \u010dast obje porodice. A Majka koju igram poziva sina da se osveti zbog izdaje, sumnje u preljubu, i to je ona stra\u0161na, najstra\u0161nija ta\u010dka u karakteru ove \u017eene. Jer izgovara: \u201eOpet je kucnuo \u010das krvi!\u201c i \u201eda\u0107u sve \u0161to imam za konja\u201c, da bi poslala sina da osveti, ubije \u017eenu i \u010dovjeka sa kojim je oti\u0161la. To su \u201ezakoni\u201c koji vladaju, a pra\u0161tanje dolazi tek na kraju, kada je njen sin ve\u0107 mrtav, kada gleda u lice njegovu \u017eenu.<\/p>\n
20.08. – Pobjeda<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Svu uzbudljivost ovogodi\u0161njeg koncepta Dramskog programa Grada teatra, istra\u017eivanje savremenih rediteljskih \u010ditanja klasi\u010dnih djela, potvrdila je i premijera \u201cKrvavih svadbi\u201d Federika Garsije Lorke, u re\u017eiji Igora Vuka Torbice. Jedan od najprovokativnijih i najnagra\u0111ivanijih reditelja u regionu vratio je na budvansku scenu velikog \u0161panskog pjesnik \u010dije je mjesto, kako je zapisao, neosporno u cjelokupnoj evropskoj i…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55542,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56920","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56920","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56920"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56920\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59498,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56920\/revisions\/59498"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55542"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56920"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56920"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56920"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}