Poslije predstava \u201cMedeja\u201d Olivera Frlji\u0107a, \u201cBarufe\u201d Vita Taufera, \u201cO\u017ealo\u0161\u0107ena porodica\u201d Jago\u0161a Markovi\u0107a, \u201cDnevnik jednog lu\u0111aka\u201d Marjana Ne\u0107aka, i posebno, premijernih \u201cKrvavih svadbi\u201d Igora Vuka Torbice\u2026, ostvarenjima koji su obilje\u017eili Dramski program 32. Grad teatra pridru\u017euje se i nova inscenacija remek djela Miroslava Krle\u017ee \u201cU agoniji\u201d.<\/p>\n
Jedan od najizvo\u0111enijih i kriti\u010dki najbolje ocjenjenih dramskih tekstova velikog barda ovda\u0161nje knji\u017eevnosti, koji pripada njegovom ciklusu o Glembajevima, stigao je na budvansku scenu kao autorski projekat troje sjajnih hrvatskih glumaca, Nele Kocsis, Ozrena Grabari\u0107a i Darka Stazi\u0107a, a ura\u0111en je u koprodukciji Putuje\u0107eg kazali\u0161ta i Centra mladih Ribnjak u Zagrebu. Oni su nam u crkvi Santa Marija o\u017eivjeli uzbudljive Krle\u017eine likove\u2013 Lauru Lenbahovu, barona Lenbaha i advokata dr Ivana pl. Kri\u017eovca, koje su dramatur\u0161ki obradili i re\u017eirali. Vje\u010dnu pri\u010du o fatalnom ljubavnom trouglu, patnji koja pro\u017eima ljude, dru\u0161tvenim usponima, sukobima i padovima, Nela Koscis, Darko Stazi\u0107 i Ozren Grabari\u0107 smjestili su u Laurin kroja\u010dki salon – cijela predstava odvija se me\u0111u iseckanim tkaninama, \u0161najderskim lutkama, ma\u0161ine \u201csingerice\u201d i visokim lampama, pa se prostor Santa Marije pokazao kao izvanredan za njihovu verziju kultne Krle\u017eine drame.<\/p>\n
U toj intimnoj, minimalisti\u010dkoj i sugestivnoj scenografiji (potpisuje je Petra Krileti\u0107),\u00a0publika ulazi u \u017eivot troje junaka, postaju\u0107i svjedok njihovih bolnih sukoba, ogoljenih rasprava i raspada njihovih \u017eivota. U redigovanom Krle\u017einom tekstu (izba\u010deni su likovi Madelin Petrovne, Marije i nijemog prosjaka), u sredi\u0161tu pri\u010de su emotivni i psihi\u010dki lom Laure Lenbahove, koju Nela Koscic bravurozno do\u010darava. Monologom koji govori o mogu\u0107oj ljubavi, Ivanovoj prevari i njenom vlastitom slomu, odu\u0161evila je i budvansku publiku.<\/p>\n
Kako je Nela Kocsis\u00a0izjavila poslije izvo\u0111enja predstave, lik Laure Lenbahove joj je i privatno veoma poseban, a ne samo\u00a0 zbog priznanja koje je dobila za ovu ulogu (Nagrada hrvatskog glumi\u0161ta, Nagrada \u201cFabijan \u0160ovagovi\u0107\u201d, Nagrada \u201cVeljko Marin\u010di\u0107\u201d Festivala malih scena u Rijeci).<\/p>\n
-Ulogu Laure prihvatila sam s velikim odu\u0161evljenjem, jer je ona jedan od najboljih likova u doma\u0107oj dramskoj literaturi, a s tim monologom Laure sam 1992, prije dvadeset \u0161est godina, polo\u017eila prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti, pa me za taj tekst ve\u017eu prili\u010dno emotivne uspomene. Mi smo ovu predstavu radili s mnogo energije i entuzijazma skoro godunu dana, istra\u017eivali smo, eksperimentirali, i nastojali da ona ne bude samo lijepo intonirana savr\u0161eno izgovorenim \u201ckrle\u017eijanskim\u201d re\u010denicama, nego da prije svega ima emotivno pokri\u0107e. Prilagodili smo tekst, komad nema pauze, igramo ga kao dvo\u010dinsku verziju, i dosta toga smo \u201c\u0161trihovali\u201d. Cilj nam je bio stvoriti uzbudljivu, \u017eivu, dramati\u010dnu predstavu koja \u0107e biti druga\u010dija, a ipak ostati \u201ckrle\u017eijanska\u201d. Na\u0161 trud se na kraju isplatio, na\u0161a verzija \u201cU agoniji\u201d do\u017eivjela je vi\u0161e od \u0161ezdeset izvo\u0111enja, i sjajne reakcije publike na svim gostovanjima. To se pokazalo i na festivalu Grad teatar, i jako mi je drago \u0161to smo i u Budvi mogli da poka\u017eemo \u0161ta smo uradili.<\/p>\n
Kako ka\u017ee, najuzbudljivije u liku Laure najpre su njene emotivne ta\u010dke, a onda i hrabrost i \u010destitost kojima podnosi dru\u0161tvenu degradaciju, i poku\u0161ava da na\u0111e sopstvenu sre\u0107u.<\/p>\n
-U ranijim inscenacijama Krle\u017einog djela \u010desto je izgledalo da je Laurino samoobojstvo kao svjestan \u010din, \u0161to mislim da ne bi smjelo biti. Ja sam je htjela dovesti do nervnog sloma i potpunog rastrojstva, do trenutka potpunog pomra\u010denja uma u kojem podigne pi\u0161tolj na sebe. Da je to svjesno u\u010dinila, to bi zna\u010dilo da krivicu prebacuje na nekog drugog, i da bi neko trebalo da ima gri\u017eu savjesti \u0161to je nije prihvatio kao \u017eenu. I te ta\u010dke su mi bile najintrigantnije psiholo\u0161ki. Mislim, dakle, da su sve okolnosti uticale na njeno samoubistvo, prije svega njena priroda, ali i njena dru\u0161tvena propast, i okolnosti toga doba. Krle\u017ea je svoje djelo napisao 1928, \u017eena tada tada nije bila onoliko vrijedna koliko je njen suprug vrijedio, i njegovom propa\u0161\u0107u, bez obzira \u0161to je Laura bila plemkinja i jedina Glembajevica od svih njih, i ona je izgubila dru\u0161tvene pozicije. Ta situacija mo\u017eda ne bi u potpunosti odgovarala dana\u0161njem vremenu, iako je ono o \u010demu Krle\u017ea govori svevremensko, a to je ljubavni trougao. Ali, za Lauru Lenbahovu najpresudniji je sistem vrijednosti jednog dru\u0161tva s po\u010detka XX vijeka, i mislim da nije bila dovoljno emancipirana upravo u tom smislu.<\/p>\n
O tome koliko su \u017eene danas emancipovane da njihovu poziciju u dru\u0161tvu ne odre\u0111uje njihov suprug, ve\u0107 one same, i koliko i savremeno doba sagledava \u017eenu kroz prizmu mu\u0161karca, Nela Koscis isti\u010de da je to individualno.<\/p>\n
-Neka \u017eena se i danas vidi kao uspje\u0161na, jer se udala za nekog ko ima nekakav statusni simbol, stekao je novac, mo\u0107, a ima, naravno, i onih koje se ostvaruju kroz svoju profesiju. Ali, u svakom slu\u010daju, mislim da je i savremenoj \u017eeni potrebna hrabrost da bude uspje\u0161na i sama, i da je u tom smislu emancipacija potrebna ovim na\u0161im dru\u0161tvima koja \u017eenu bez mu\u0161karca i dalje druga\u010dije valorizuju \u2013 isti\u010de Nela Koscis.<\/p>\n
Krle\u017ea uvijek ima publiku<\/p>\n
Glumac Darko Stazi\u0107, na \u010diju je inicijativu i napravljen ovaj autorski projekat, ulogom barona Lenbaha vratio se na scenu poslije pauze od dvadeset pet godina.<\/p>\n
-Moram prije svega re\u0107i da sam odu\u0161evljen prijemom publike na Gradu teatru, i da nam je bila \u010dast da na\u0161u predstavu igramo na ovom festivalu. Ona ima odli\u010dan \u017eivot i na mati\u010dnoj sceni i na gostovanjima, jer Krle\u017ea uvijek ima publiku. Ali, moram re\u0107i i to da je pritisak bio prili\u010dno veliki dok smo je stvarali, jer je predstava na\u0161 autorski projekat koji smo radili bez reditelja, i sva dramska rje\u0161enja napravili smo sami \u2013istakao je Stazi\u0107.<\/p>\n
20.08. – Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Poslije predstava \u201cMedeja\u201d Olivera Frlji\u0107a, \u201cBarufe\u201d Vita Taufera, \u201cO\u017ealo\u0161\u0107ena porodica\u201d Jago\u0161a Markovi\u0107a, \u201cDnevnik jednog lu\u0111aka\u201d Marjana Ne\u0107aka, i posebno, premijernih \u201cKrvavih svadbi\u201d Igora Vuka Torbice\u2026, ostvarenjima koji su obilje\u017eili Dramski program 32. Grad teatra pridru\u017euje se i nova inscenacija remek djela Miroslava Krle\u017ee \u201cU agoniji\u201d. Jedan od najizvo\u0111enijih i kriti\u010dki najbolje ocjenjenih dramskih tekstova velikog…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55543,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56921","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56921","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56921"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56921\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59499,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56921\/revisions\/59499"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55543"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56921"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56921"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56921"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}