Politi\u010dki teatar je postao mejnstrim festivala, \u0161to zna\u010di da ne\u0161to ne valja ili sa politi\u010dkim teatrom ili sa festivalima, ka\u017ee Igor Vuk Torbica, jedan od najuspje\u0161nijih mladih reditelja ovih prostora.<\/p>\n
Torbica u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori i o tome za\u0161to za svoje predstave ra\u0111e bira klasi\u010dne nego savremene tekstove, te \u0161to je, osim krize u kulturi, danas zajedni\u010dko balkanskim pozori\u0161nim scenama.<\/p>\n
Umje\u0161nost Federika Garsija Lorke da prenese pjesni\u010dki jezik u teatarske okvire inspirisao je reditelja Igora Vuka Torbicu da odabere “Krvave svadbe” za ovogodi\u0161nju festivalsku produkciju Budva Grad teatra i Srpskog narodnog pozori\u0161ta iz Novog Sada. No, osnovni razlog je \u0161to Lorkino djelo govori o usudu koji prepoznajemo i u na\u0161im podnebljima, dodaje Torbica.<\/p>\n
“Vjerujem da on ima najvi\u0161e utemeljenja na na\u0161im zajednicama, onome \u0161to \u017eivimo ili smo \u017eivjeli u nekom trenutku; ima taj stalni strah nastavljanja kovitlaca, odnosno ‘puta krvi’ – da \u0107e se to stalno ponavljati i stalno ponovo po\u010dinjati. Tako da je meni uvijek bitna ne ta politi\u010dka dimenzija, ve\u0107 ono \u0161to zovem fatum nekog podneblja. A to je ono \u0161to stalno tinja i kod nas samih, iako je u ovom tekstu to ispri\u010dano kroz jednu emocionalnu, ljubavnu, strastvenu pri\u010du”, rije\u010di su Torbice.<\/p>\n
Nakon klasi\u010dnog pozori\u0161ta, potom avangarde i krajnosti teatarskog izraza, vrijeme je generacije sinteze u pozori\u0161tu, kazao je Torbica tokom simpozijuma koji je na Gradu teatru odr\u017ean o odnosu klasi\u010dne umjetnosti i savremenog teatra. Na pitanje – da li ta generacija sinteze mo\u017ee donijeti promjenu u osje\u0107aju fatalizma na ovim podru\u010djima – odgovara: “Ono o \u010demu govorim u predstavi je da je na \u017eenama da promijene i slome taj ‘look’ “.<\/p>\n
“Zna\u010di, onog trenutka kada \u017eene preuzmu, ali ne princip patrijarhata, nego se vrate na izvor svog matrijarhalnog, u nekom smislu zaista neratobornog odnosa, onda mo\u017eemo da idemo dalje”, isti\u010de mladi reditelj.<\/p>\n
\u200bRSE: Ka\u017eu u Va\u0161oj bran\u0161i da ste beskompromisni. Kako to da se onda ra\u0111e odlu\u010dujete za klasi\u010dne, nego savremene tekstove?<\/p>\n
Torbica: Uvijek sam se osje\u0107ao kao \u010dovjek zainteresovan za istoriju, u konkretnijem smislu istoriju Evrope. I moj put u klasiku je put u razumijevanju vijekova koji su iza nas. Vjerujem da mi danas o nama mo\u017eemo bolje progovarati kroz klasiku nego kroz moderne tekstove. Jer, moderni tekstovi su redovno krajnji rad mozga. Kako sam i sam racionalan, ja ih do te mjere razumijem da me oni ne uzbu\u0111uju.<\/p>\n
Ja znam iz kojeg poriva pisac kre\u0107e u njih, znam iz kojeg razloga ili merkantilnosti, mogu da naslutim za\u0161to i tako dalje. Me\u0111utim, neka druga vrsta vremenske perspektive je napravila klasi\u010dne tekstove takvim da im danas mo\u017ee\u0161 pri\u0107i iz mnogih smjerova. A to je sloboda koja je meni nu\u017ena da bih ispri\u010dao ono \u0161to me ti\u0161ti ili ono o \u010demu bih volio progovarati.<\/p>\n
RSE: Za\u0161to imate odbojnost prema politi\u010dkom teatru?<\/p>\n
Torbica: Ne, nemam odbojnost, ali imam sljede\u0107i problem sa politi\u010dkim teatrom. \u0160to je, zapravo, politi\u010dki teatar? Ono \u0161to danas tako zovemo, ja se ne bih nu\u017eno slo\u017eio da je u svakom slu\u010daju politi\u010dki teatar. S druge strane, imamo paradoks da je politi\u010dki teatar, barem u festivalskom smislu, mejnstrim. I meni onda ili ne\u0161to ne valja sa politi\u010dkim teatrom, ili ne\u0161to ne valja sa samim festivalima. Ili je nedovoljno o\u0161tar i ne mo\u017ee da pogodi metu u koju cilja, jer da mo\u017ee – ne bi nam pustili da to radimo.<\/p>\n
\u200bRSE: Radili ste od Slovenije, Bosne i Hercegovine do Hrvatske i Srbije, sada Crne Gore. Postoji li danas ne\u0161to zajedni\u010dko za sve te scene regiona?<\/p>\n
Torbica: Postoji. Sem problema koji dijelimo potpuno ravnopravno, a to je kriza osje\u0107anja kulture i njene nu\u017enosti od strane politi\u010dara ili zvani\u010dne politike – ali ne samo zvani\u010dne, ono \u0161to nas \u010dini istima ili jednakima ili dovoljno sli\u010dnima, ma koliko mi htjeli da povla\u010dimo granice izme\u0111u toga, jeste jezik, koji ne mora da bude isti.<\/p>\n
Ja nisam taj koji ga po svaku cijenu zove istim, ali je jedna stvar neosporna: da i Vi i ja, i ja sa mojim kolegama na probi, ne moramo da koristimo drugi jezik da bi se razumjeli. Mi moramo prestati da \u017eivimo strahove malih razlika i potrebu da ozna\u010dimo te razlike. Treba da shvatimo koje su prednosti \u010dinjenice da se razumijemo. I samim tim posta\u0107emo sna\u017eniji.<\/p>\n
***<\/p>\n
Igor Vuk Torbica je ro\u0111en u Drvaru, djetinjstvo je proveo u Rovinju, a u Puli je zavr\u0161io Srednju \u0161kolu za primijenjenu umjetnost i dizajn. Re\u017eiju je diplomirao 2013. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Alise Stojanovi\u0107.<\/p>\n
Dobitnik je nagrade “Hugo Klajn” za najboljeg studenta pozori\u0161ne re\u017eije u generaciji. Njegova ispitna predstava na tre\u0107oj godini “Pokojnik” Branislava Nu\u0161i\u0107a je je dobila glavnu nagradu festivala Studio fest i uvr\u0161tena je u redovni repertoar Jugoslovenskog dramskog pozori\u0161ta, a progla\u0161ena je najboljom i na festivalu Nu\u0161i\u0107evi dani u Smederevu. Predstavom “Hinkeman” Torbica je dobio nagrade na festivalima u U\u017eicu, Zagrebu i Rijeci.<\/p>\n
Nakon premijere pred budvanskom publikom, Torbicina najnovija predstava “Krvave svadbe” bi\u0107e za mjesec dana premijerno prikazana i u Novom Sadu.<\/p>\n
Jasna Vuki\u0107evi\u0107<\/p>\n
14.08. \u2013 Slobodna Evropa<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Politi\u010dki teatar je postao mejnstrim festivala, \u0161to zna\u010di da ne\u0161to ne valja ili sa politi\u010dkim teatrom ili sa festivalima, ka\u017ee Igor Vuk Torbica, jedan od najuspje\u0161nijih mladih reditelja ovih prostora. Torbica u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) govori i o tome za\u0161to za svoje predstave ra\u0111e bira klasi\u010dne nego savremene tekstove, te \u0161to je,…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55544,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56922","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56922","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56922"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56922\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59500,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56922\/revisions\/59500"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55544"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56922"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56922"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56922"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}