{"id":56923,"date":"2018-08-19T22:04:57","date_gmt":"2018-08-19T20:04:57","guid":{"rendered":"https:\/\/gradteatar.me\/zmurimo-pred-stvarima-koje-su-izvan-zakona-morala-dostojanstva\/"},"modified":"2020-06-27T13:47:23","modified_gmt":"2020-06-27T11:47:23","slug":"zmurimo-pred-stvarima-koje-su-izvan-zakona-morala-dostojanstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/zmurimo-pred-stvarima-koje-su-izvan-zakona-morala-dostojanstva\/","title":{"rendered":"\u017dmurimo pred stvarima koje su izvan zakona, morala, dostojanstva"},"content":{"rendered":"<p>Stalno se radi na distinkciji izme\u0111u kultura, i mi smo stalno regrutovani u neku vrstu koncentracije na \u201espoljnog neprijatelja\u201c. I koliko god ta pri\u010da bila posljedica jednog op\u0161teg mentocita koji se vr\u0161i nad narodima, ona ipak uspje\u0161no prolazi i nalazi svoje pristalice.<\/p>\n<p>Koncept svog ovogodi\u0161njeg Dramskog programa, istra\u017eivanje savremenih rediteljskih \u010ditanja klasi\u010dnih djela, Grad teatar je zaokru\u017eio premijerom \u201eKrvavih svadbi\u201c Federika Garsije Lorke, u re\u017eij Igora Vuka Torbice. \u00a0Povratak pjesnika neospornog mjesta u cjelokupnoj evropskoj i svjetskoj pjesni\u010dkoj tradiciji na budvansku scenu (posljednje Lorkino djelo koje smo gledali bila je \u201eJerma\u201c, produkcija Grada teatra iz 1997.), pokazao se kao doga\u0111aj, i to ne samo za publiku, koja je u \u010detiri premijernih ve\u010deri punila gledali\u0161te i ovacijama ispra\u0107ala gluma\u010dku ekipu, nego i za reditelja.<\/p>\n<p>Igor Vuk Torbic, jedan od najanga\u017eovanijih i najnagra\u0111ivanih reditelja u regionu posljednjih godina prvi put u karijeri re\u017eirao je jedno pjesni\u010dko djelo, \u201eKrvave svadbe\u201c su bile i njegova prva re\u017eija u Budvi, ali i prva predstava u ambijentu.<\/p>\n<p>\u201eLorkinom djelu je nekako i prirodno mjesto ovdje, na Mediteranu, iako je ovo uslovno re\u010deno ambijentalna predstava. Jer, pod ambijentalnom predstavom razumijem ba\u0161 ula\u017eenje u prostor, prilago\u0111avanje i iskori\u0161\u0107avanje samog prostora, a mi smo nekako morali misliti na samu scenu. Ali, jako volim kada u \u017eivotu ne\u0161to uradim prvi put, kao \u0161to sam sada imao priliku na Gradu teatru\u201c, ka\u017ee Torbica u razgovoru za \u201eVijesti\u201c, reditelj koji se u Budvi prethodnih godina predstavio izuzetnim ostvarenjima \u201eRazbijeni kr\u010dag\u201c i \u201eO\u017ealo\u0161\u0107ena porodica\u201c, kojima je 2015. I 2017. Otvoren Grad teatar.<\/p>\n<p>Iako ste poznati upravo po povezivanju klasike i dana\u0161njeg vremena u svojim predstavama, va\u0161 \u201ezaokret\u201c prema Lorki i teatru poezije ipak je malo iznena\u0111enje?<\/p>\n<p>Ovaj izbor djela je, naravno, malo bio uslovljen i specifi\u010dno\u0161\u0107u mjesta gdje \u0107emo stvarati predstavu \u2013 u \u201ebuci i bijesu\u201c, u jednoj vizuelno \u2013 zvu\u010dnoj kontaminaciji, koja je poznata u gradovima na moru, ne samo u Crnoj Gori. Bilo mi je zanimljivo uraditi jednu tako \u201evia negativa\u201c, odnosno, da drugim putem napravimo ne\u0161to \u0161to je malo ostrvce, i ne\u0161to \u0161to je za one ljude koji se osje\u0107aju pozvanima da uzmu u\u010de\u0161\u0107e u takvoj predstavi.Ima puno predstava koje su gromoglasne, i onda iza\u0111ete iz njih i u\u0111ete u prostor koji je zvu\u010dno sasvim adekvatan sa njima, na istim decibelima, i sa istim osje\u0107anjima i strastima. Ja sam htio da napravim neki jako intimni iskaz, ali ga ne bih nazvao \u201ezaokretom\u201c kod sebe. Jer, ja sam \u010dovjek koji je pod stalnom \u017eeljom da upravo zapostavljene tekstove, malo te\u017ee tekstove, koji iz dana\u0161njeg pogleda mo\u017eda ne komuniciraju, koji nemaju toliki i ne tako u\u010destali \u017eivot na scenama, vratim u pozori\u0161te. Nekako me uvijek vodi upravo ta potreba da i pred sebe, i pred publiku, stavim izazov. Odnosno, da je pozovem pred ne\u0161to neo\u010dekivano.<\/p>\n<p>S druge strane, kolika je potreba da se u teatru sada govori o ljubavi, strastima, i svemu onome \u0161to nam Lorka daje u svojim \u201eKrvavim svadbama\u201c, zapravo, da li je izvla\u010denje emocija kao va\u017ene vrijednosti u na\u0161im \u017eivotima ne\u0161to neo\u010dekivano za dana\u0161nje vrijeme?<\/p>\n<p>Mi \u017eivimo doba cinizma, mislim da je cinizam danas prisutan u svakom \u010dovjeku, jer ga prepoznajem i u sebi, a pitanje potrebe za mene je danas dopu\u0161tanje emocija, dopu\u0161tanje da se bude \u010dak i pateti\u010dan, ako je potrebno, ne mislim pe\u017eorativno, i da se bude sentimentalan. Zapravo, da dozvolimo da ne\u0161to \u0161to je eteri\u010dno i poetsko, a \u0161to ve\u0107 po sebi ima pra\u0161inu koju mu je bacio na\u0161 savremeni cinizam, da se ta pra\u0161ina skloni i da poeziji damo \u0161ansu. Meni je neposredna inspiracija da izaberem Lorku zapravo bila jedna re\u010denica \u010carlija \u010caplina u \u201eVelikom diktatoru\u201c, gdje on dr\u017ei govor i ka\u017ee: \u201eSuvi\u0161e mislimo, a premalo osje\u0107amo\u201c. I to je razlog za\u0161to je pjesni\u010dka rije\u010d bila odabrana na prvom mjestu. A ono \u0161to mi jesmo napravili sami sa sobom i jedni pred drugima jeste da smo opseg emocija skratili i smanjili na apsolutno najmanji broj, i da nam taj preovladavaju\u0107i cinizam diktira da ne osje\u0107amo previ\u0161e, da ne budemo iskreni i naivni, da se ne povodimo za srcem, i da sve te lepeze najljep\u0161ih emocija odbacimo i stavimo na listu nepo\u017eeljnih. Zato su mo\u017eda Lorkine \u201eKrvave svadbe\u201c, koje nas podsje\u0107aju na va\u017enost emocija neo\u010dekivane za dana\u0161nje vrijeme.<\/p>\n<p>Lorkino djelo ima mnogo slojeva i mnogo razli\u010ditih\u00a0 motiva koji se kao \u017eivo tkivo prepli\u0107u sa ljubavnom tragedijom dvoje mladih ljudi. U kojoj mjeri ste mo\u017eda \u201eizbjegavali\u201c da fokusirate ova na\u0161a dru\u0161tva, iako se ta aktuelnost pitanja osvete i opro\u0161taja jasno \u201e\u010dita\u201c u va\u0161oj predstavi?<\/p>\n<p>Moram re\u0107i prije svega da ono \u0161to ja poku\u0161avam kada je rije\u010d o klasici\u010dnim djelima jeste da \u0161to sporednije, a ne aktuelizacijom, spojim klasiku sa dana\u0161njim vremenom. To bi, zapravo, zna\u010dilo da ovo povezivanje nije tematsko, ili nije nu\u017eno tematsko, \u010dak ni problemsko u nekom klju\u010dnom smislu, nego je zaista pitanje potrebe. A na\u0161a je potreba danas, tako\u0111e, i pitanje osvete i opro\u0161taja, jer vidimo da su politi\u010dari i dru\u0161tva na ovim prostorima stvorili \u010ditave propagandne ma\u0161inerije koje stalno odr\u017eavaju latentno stanje nekakvih me\u0111unacionalnih sukoba, i koje ideolo\u0161ki, jednodnevno i jednokratno tuma\u010de istoriju i ono \u0161to se ovdje doga\u0111alo. Jer, potrebno je da se stalno radi distinkcija izme\u0111u kultura, \u010dak i ovih na\u0161ih malih, i mi smo stalno, zapravo, regrutovani u neku vrstu koncentracije na \u201espoljnog neprijatelja\u201c. I koliko god ta pri\u010da bila fabrikovana, i koliko god sve to bilo posljedica jednog op\u0161teg mentocita koji se vr\u0161i nad narodima, ona nekako ipak uspje\u0161no prolazi i nalazi svoje pristalice, \u010dime sam se ja mnogo vi\u0161e bavio u nekim drugim predstavama.<\/p>\n<p>Na \u010demu se, zapravo, zasniva taj mentocit?<\/p>\n<p>Rije\u010d je o tome da ovda\u0161nji politi\u010dari, onda kada \u017eele pridobiti narod kao svoje glasa\u010dko tijelo, oni to ne znaju u\u010diniti na principu dobrih ideja i programa, i na principu \u017eelje stvaranja jednog napretka u dru\u0161tvu, jer niti imaju taj program, niti te \u017eelje, i onda se \u201epatriotski\u201c preporu\u010duju stvaraju\u0107i i konstrui\u0161u\u0107i \u201espoljne neprijatelje\u201c. Tako onda imate \u201ebliskost\u201c nekih naroda po tome \u0161to imaju istog zajedni\u010dkog \u201eneprijatelja\u201c, i tu se onda svi slo\u017ee. Jer, narod treba dr\u017eati u stalnom strahu i u stalnoj potrebi za, ako ne samom krvlju, onda barem za stanjem u kojem ja poru\u010dujem spreman sam. Jensotavno re\u010deno, ovdje politika nije biranje programa, partija i lidera koji \u0107e kona\u010dno donijeti boljitak, nego je naovim prostorima politika, zapravo, osveta. Moram priznati da me ne bi \u010dudilo, ako nastavimo u ovim smjerovima politi\u010dki gledano, i ako ovaj o\u017eivljeni vokabular iz devedestih godina i dalje bude dobijao na snazi, da na ovim prostorima ponovo do\u0111e do sukoba.<\/p>\n<p>Gdje su danas stigla i kako su, zapravo, propala ta na\u0161a balkanska dru\u0161tva?<\/p>\n<p>Vjerujem da dru\u0161tvo propada onog trenutka kada je prisiljeno da samo, ispod formalnog pokrova rigidnog i autokratskog sistema, razvije \u201epodsistem\u201c koji po\u010diva na premislima da \u0107emo svi, i u svakoj prilici, jedni drugima da za\u017emirimo na jedno oko povodom svih situacija i radnji izvan zakona, morala, dostojanstva, zaboravljaju\u0107i\u00a0 da nam je prvi namig za takvo stanje stvari dat upravo s vrha.<\/p>\n<p>Biti iskren i emotivan ili biti uspje\u0161an<\/p>\n<p>U Lorkinim \u201eKrvavimsvadbama\u201c, gdje svako nosi \u201ebiljeg svog plemena\u201c, gdje se \u201ezmija \u010duva u kov\u010degu\u201c, a svaki mu\u0161karac u ruci dr\u017ei no\u017e i svog pradjede, oca, brata&#8230;, iako o\u010dekujemo, shodno tom ratni\u010dkom, osvetni\u010dkom i patriharhalnom dru\u0161tvu, osveta na kraju ipak izostaje.<\/p>\n<p>Stvarnost tragedije Lorka sagledava kao pjesnik, on nam ne daje recepte \u0161ta i kako, nego se jednostavno izdi\u017ee iznad bilo kakveovodnevne ili bilo kakave moralnosti ili mi\u0161ljenja. Naravno da nam on vrlo nje\u017eno i pjesni\u010dki daje do znanja da se stvari iza te jednostavne pri\u010de doga\u0111aju po principu opet nekog mladog kapitala, finansija i interesa. Ali, on sam, zapravo, ka\u017ee da je nekad strast takva i tolika da ne \u017eeli da rizikuje da bude racionalna, i ne \u017eeli da rizikuje da ne od\u017eivi ono \u0161to zaslu\u017euje, pa makar to bilo u jednoj jedinoj no\u0107i, kao \u0161to vidimo u \u201eKrvavim svadbama\u201c. Pred takvom stra\u0161\u0107u i osveta majke zbog ubijenog sina izostaje. \u201ePrevedno\u201c na na\u0161 svijet, kod nas se izbor uglavnom svodi na to da li \u017eelimo da budemo iskreni i emotivni, ili \u017eelimo da budemo uspje\u0161ni. I mi biramo drugu opciju \u2013 budi uspje\u0161anbez obzira na druge kvalitete i stvari koje posjeduje\u0161. To je danas neka primarna vrijednost, a govori samo o tome koliko mi, na ovom na\u0161em podneblju, ni poslije tolikih ratova i tragedija nismo izgradili dru\u0161tva pravih sistema vrijednosti. I naravno da \u0107ete onda birati ne\u0161to \u0161to je osveta, i naravno da \u0107ete birati ne\u0161to mjerljivo u decimalama, a to je budi uspje\u0161an, odnosno, da to jo\u0161 destiliramo, budi bogat i mo\u0107an, po svaku cijenu, jer u moralnom smislu uop\u0161te nije va\u017eno kako \u0107e\u0161 sti\u0107i do toga.<\/p>\n<p>Vuk Lajovi\u0107<\/p>\n<p>19.08. &#8211; Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Stalno se radi na distinkciji izme\u0111u kultura, i mi smo stalno regrutovani u neku vrstu koncentracije na \u201espoljnog neprijatelja\u201c. I koliko god ta pri\u010da bila posljedica jednog op\u0161teg mentocita koji se vr\u0161i nad narodima, ona ipak uspje\u0161no prolazi i nalazi svoje pristalice. Koncept svog ovogodi\u0161njeg Dramskog programa, istra\u017eivanje savremenih rediteljskih \u010ditanja klasi\u010dnih djela, Grad teatar&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55545,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56923","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56923","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56923"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56923\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59501,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56923\/revisions\/59501"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55545"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56923"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56923"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56923"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}