{"id":56924,"date":"2018-08-19T21:08:32","date_gmt":"2018-08-19T19:08:32","guid":{"rendered":"https:\/\/gradteatar.me\/krleza-uvijek-ima-publiku\/"},"modified":"2020-06-27T13:47:32","modified_gmt":"2020-06-27T11:47:32","slug":"krleza-uvijek-ima-publiku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/krleza-uvijek-ima-publiku\/","title":{"rendered":"Krle\u017ea uvijek ima publiku"},"content":{"rendered":"<p>Predstavama koje \u0107e ostaviti pe\u010dat izuzetnih ostvarenja koja smo vidjeli u Dramskom programu ovogodi\u0161njeg Grada teatra, kao \u0161to su \u201cMedeja\u201d Olivera Frlji\u0107a, \u201cBarufe\u201d Vita Taufera, \u201cSumnivo lice\u201d Jago\u0161a Markovi\u0107a, \u201cDnevnik jednog lu\u0111aka\u201d Marjana Ne\u0107aka, \u00a0\u00a0\u201cKrvavih svadbi\u201d Igora Vuka Torbice\u2026, pridru\u017euje se i nova inscenacija remek djela Miroslava Krle\u017ee \u201cU agoniji\u201d.<\/p>\n<p>Jedan od najizvo\u0111enijih i kriti\u010dki najbolje ocjenjenih dramskih tekstova velikog barda ovda\u0161nje knji\u017eevnosti, koji pripada njegovom ciklusu o Glembajevima, stigao je na budvansku scenu kao autorski projekat troje sjajnih hrvatskih glumaca, Nele Kocsis, Ozrena Grabari\u0107a i Darka Stazi\u0107a, a ura\u0111en je u koprodukciji Putuje\u0107eg kazali\u0161ta i Centra mladih Ribnjak u Zagrebu. Oni su nam u crkvi Santa Marija o\u017eivjeli uzbudljive Krle\u017eine likove\u2013 Lauru Lenbahovu, barona Lenbaha i advokata dr Ivana pl. Kri\u017eovca, koje su dramatur\u0161ki obradili i re\u017eirali. Vje\u010dnu pri\u010du o fatalnom ljubavnom trouglu, patnji koja pro\u017eima ljude, dru\u0161tvenim usponima, sukobima i padovima, Nela Koscis, Darko Stazi\u0107 i Ozren Grabari\u0107 smjestili su u Laurin kroja\u010dki salon &#8211; cijela predstava odvija se me\u0111u iseckanim tkaninama, \u0161najderskim lutkama, ma\u0161ine \u201csingerice\u201d i visokim lampama, pa se prostor Santa Marije pokazao kao izvanredan za njihovu verziju kultne Krle\u017eine drame.<\/p>\n<p>U toj intimnoj, minimalisti\u010dkoj i sugestivnoj scenografiji (potpisuje je Petra Krileti\u0107),\u00a0publika ulazi u \u017eivot troje junaka, postaju\u0107i svjedok njihovih bolnih sukoba, ogoljenih rasprava i raspada njihovih \u017eivota. U redigovanom Krle\u017einom tekstu (izba\u010deni su likovi Madelin Petrovne, Marije i nijemog prosjaka), u sredi\u0161tu pri\u010de su emotivni i psihi\u010dki lom Laure Lenbahove, koju Nela Koscic bravurozno do\u010darava. Monologom koji govori o mogu\u0107oj ljubavi, Ivanovoj prevari i njenom vlastitom slomu, odu\u0161evila je i budvansku publiku.<\/p>\n<p>Kako je Nela Kocsis\u00a0izjavila poslije izvo\u0111enja predstave, lik Laure Lenbahove joj je i privatno veoma poseban, a ne samo\u00a0 zbog priznanja koje je dobila za ovu ulogu (Nagrada hrvatskog glumi\u0161ta, Nagrada \u201cFabijan \u0160ovagovi\u0107\u201d, Nagrada \u201cVeljko Marin\u010di\u0107\u201d Festivala malih scena u Rijeci).<\/p>\n<p>-Ulogu Laure prihvatila sam s velikim odu\u0161evljenjem, jer je ona jedan od najboljih likova u doma\u0107oj dramskoj literaturi, a s tim monologom Laure sam prije dvadeset \u0161est godina polagala\u00a0 prijemni ispit na pozori\u0161noj Akademiji, pa me za taj tekst ve\u017eu prili\u010dno emotivne uspomene. Mi smo ovu predstavu radili s mnogo energije i entuzijazma skoro godunu dana, istra\u017eivali smo, eksperimentirali, i nastojali da ona ne bude samo lijepo intonirana savr\u0161eno izgovorenim \u201ckrle\u017eijanskim\u201d re\u010denicama, nego da prije svega ima emotivno pokri\u0107e. Cilj nam je bio stvoriti uzbudljivu, \u017eivu, dramati\u010dnu predstavu koja \u0107e biti druga\u010dija, a ipak ostati \u201ckrle\u017eijanska\u201d. Na\u0161 trud se na kraju isplatio, na\u0161a verzija \u201cU agoniji\u201d do\u017eivjela je vi\u0161e od \u0161ezdeset izvo\u0111enja, i sjajne reakcije publike na svim gostovanjima. To se pokazalo i na festivalu Grad teatar, i jako mi je drago \u0161to smo i u Budvi mogli da poka\u017eemo \u0161ta smo uradili.<\/p>\n<p>Za Nelu Koscis, najuzbudljivije u liku Laure nije samo njeno samoubistvo, nego i sama odluka da tako okon\u010da \u017eivot.<\/p>\n<p>&#8211; Laura Lenbahova je \u017eena razo\u010darana svojom sudbinom, ali u javnosti hrabro i \u010dasno podnosi dru\u0161tvenu degradaciju rade\u0107i u svojoj kroja\u010dnici. Njen mu\u017e, baron Lenbah je alkoholi\u010dar, kockar, biv\u0161i konji\u010dki pukovnik i zatvorenik koji se ne mo\u017ee prilagoditi novonastaloj dru\u0161tvenoj situaciji. Laurin intimni prijatelj, advokat Ivan pl. Kri\u017eovec je inteligentan i topao filozof koji se uspio sna\u0107i u dru\u0161tvu i ostvariti odre\u0111eni dru\u0161tveni status, ali on ne razumije njenu ogromnu \u010de\u017enju za njim I njegovom ljubavlju, kao ni bol koji zbog toga osje\u0107a. Zato Laurina odluka ostavlja puno pitanja publici za druga\u010diju interpretaciju Krle\u017einog djela &#8211; je li prevara u\u010dinila Ivana pl. Kri\u017eovca zlo\u010dincem, poput baruna Lenbaha, jesu li Lauru, zapravo, na neki na\u010din ubili obojica, i mu\u017e i ljubavnik, iako je sama potegla pi\u0161tolj, da li je ona \u017ertva mu\u0161karaca koji joj nisu pru\u017eili ljubav, ili je mo\u017eda Ivan iskreno volio, ali je druga\u010dije do\u017eivljavao ljubav od nje, pa se nisu spojili na pravi na\u010din\u2026 Zanimljivo je, svakao, na\u0107i odgovore na ova pitanja, a ostavljamo da ih prona\u0111e sama publika \u2013 istakla je nela Koscic.<\/p>\n<p>Glumac Darko Stazi\u0107, na \u010diju je inicijativu i napravljen ovaj autorski projekat, ulogom barona Lenbaha vratio se na scenu poslije pauze od dvadeset pet godina.<\/p>\n<p>-Moram prije svega re\u0107i da sam odu\u0161evljen prijemom publike na Gradu teatru, i da nam je bila \u010dast da na\u0161u predstavu igramo na ovom festivalu. Ona ima odli\u010dan \u017eivot i na mati\u010dnoj sceni i na gostovanjima, jer Krle\u017ea uvijek ima publiku. Ali, moram re\u0107i i to da je pritisak bio prili\u010dno veliki dok smo je stvarali, jer je predstava na\u0161 autorski projekat koji smo radili bez reditelja, i sva dramska rje\u0161enja napravili smo sami \u2013istakao je Stazi\u0107.<\/p>\n<p>Glumac Ozren Grabari\u0107, koji je publiku Grada teatra odu\u0161evio ovog ljeta i izvo\u0111enjem Gogoljevog \u201cDnevnika jednog lu\u0111aka\u201d, za lik advokata Ivana pl. Kri\u017eovca dobio je Nagradu \u201cVeljko Marin\u010di\u0107\u201d za najbolju mu\u0161ku ulogu na festival Malih scena u Rijeci.<\/p>\n<p>-Darko Stazi\u0107 i ja ve\u0107 godinama vodimo razgovore o tome \u0161ta su\u00a0 gluma\u010dke vje\u0161tine i gluma\u010dke iskrenosti, u tim razgovorima doticali smo se i jednog mita koji nesumnjivo postoji, a to je da je Krle\u017eina re\u010denica komplicirana, te\u0161ka, mra\u010dna, nepotrebno duga\u010dka, zapravo, kako nije savremena, i obojica smo smtrali da to nije tako. Ovom predstavom smo to i dokazali, ali smo htjeli i da poka\u017eemo jednu pravu, fatalnu ljubavnu pri\u010du, i ljubavni troguoa, koji je oduvijek postojao, i koji \u0107e postojati \u2013 izjavio je Grabari\u0107.<\/p>\n<p>18.08. &#8211; Dan<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Predstavama koje \u0107e ostaviti pe\u010dat izuzetnih ostvarenja koja smo vidjeli u Dramskom programu ovogodi\u0161njeg Grada teatra, kao \u0161to su \u201cMedeja\u201d Olivera Frlji\u0107a, \u201cBarufe\u201d Vita Taufera, \u201cSumnivo lice\u201d Jago\u0161a Markovi\u0107a, \u201cDnevnik jednog lu\u0111aka\u201d Marjana Ne\u0107aka, \u00a0\u00a0\u201cKrvavih svadbi\u201d Igora Vuka Torbice\u2026, pridru\u017euje se i nova inscenacija remek djela Miroslava Krle\u017ee \u201cU agoniji\u201d. Jedan od najizvo\u0111enijih i kriti\u010dki&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55546,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56924","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56924","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56924"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56924\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59502,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56924\/revisions\/59502"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55546"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56924"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56924"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56924"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}