Neospornu \u010dinjenicu da su knji\u017eevnu scenu u regionu u 2017. obilje\u017eili upravo novi, mladi pisci, koji su svojim debitantskim romanima osvojili presti\u017ene nagrade i skrenuli pa\u017enju publike i kritike, promovisao je ove godine i Knj\u017eevni program Grada teatra \u2013 poslije Dejana Atanackovi\u0107a i Filipa Grbi\u0107a na Trgu pjesnika predstavljen je i Vladimir Vujovi\u0107.<\/p>\n
Zanimljivo je da autor romana \u201eSilencio\u201c i svojom profesijom \u201eprati\u201c dvojicu svojih kolega po peru, \u0161to ga na neki na\u010din tako\u0111e spaja sa \u201eneobi\u010dnim\u201c piscima koji su se pojavili \u2013 Atanackovi\u0107 je akademski slikar, Grbi\u0107 profesor filozofije, a Vujovi\u0107 je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu 2016. Pa\u017eljiva \u010ditala\u010dka publika ovog darovitog ljekara iz Bara poznaje po kratkima pri\u010dama koje je objavljivao u \u010dasopisima \u201ePovelja\u201c i \u201eLogos\u201c, a najve\u0107u pa\u017enju knji\u017eevne javnosti dobio je romanom \u201cSilencio\u201d koji je bio u u\u017eem izboru za NIN-ovu nagradu. Njegov debitantski roman objavljen je u ediciji \u201cPrva knjiga\u201d Matice srpske, a kako je istakla Vesna Pavi\u0107evi\u0107, profesorka knji\u017eevnosti koja je s Vujovi\u0107em razgovarala na Trgu pjesnika, izborom za jednu od najpresti\u017enijih knji\u017eevnih nagrada u regionu Vujovi\u0107 se na\u0161ao u dru\u0161tvu renomiranih pisaca kao \u0161to su david Albahari, Vladimir Pi\u0161talo, Vida Ognjenovi\u0107, Jovica A\u0107in…<\/p>\n
\u201cTema ovog romana je u naj\u0161irem smislu \u0161ah, a \u017eanrovski se mo\u017ee odrediti, ako bismo strogo gledali, kao romansirana biografija Bobija Fi\u0161era. U svom najve\u0107em djelu roman predstavlja jedan segment iz \u017eivota slavnog \u0161ahiste, zapravo, njegov povratni\u010dki me\u010d, koji se dogodio poslije dvadeset godina od kada je postao svjetski \u0161ampion u \u0161ahu, pobjediv\u0161i Borisa Spaskog u Rejkjaviku. Taj me\u010d, za one koji du\u017ee pamte i sje\u0107aju se devedestih godina, odigran je jednim djelom i na Svetom Stefanu, tako da su Sveti Stefan i Crna Gora jedna od pozorinica zbivanja u ovom romanu, i po tom osnovu uzuzetno je zanimljivo upravo ovdje u Budvi, i na Trgu pjesnika, predstaviti ovu knjigu- istakla je Pavi\u0107evi\u0107.<\/p>\n
Radnja \u201cSilencia\u201d se, po njenim rije\u010dima, u najve\u0107em djelu odvija se 1993, a zbivanja se ni\u017eu u Beogradu, potom na Svetom Stefanu, pa opet u Beogradu, a onda i u Kanji\u017ei, i to u vrijeme kada se tada\u0161nja velika Jugoslavija raspada na surov i krvav na\u010din, a odnos te dvije stvarnosti vrlo je zanimljiv \u2013 jedna se odvija na \u0161ahofskom polju gdje igra kralj Bobi Fi\u0161er, a druga odjekuje u pozadini, i u njoj se de\u0161ava jedna prava ratna igra.<\/p>\n
Svoje predstavljanje pred budvanskom publikom Vujovi\u0107 je zapo\u010deo \u010ditanjem odlomka iz prologa svog romana, i kako je izjavio, nije neobi\u010dno \u0161to \u201cSilencio\u201d po\u010dinje upravo tom scenom ulaska Bobija Fi\u0161era u biblioteku.<\/p>\n
\u201cOsim toga \u0161to je to faktografska \u010dinjenica, podatak da je on upravo u bruklinkoj biblioteci napravio jedan od svojih zna\u010dajnih koraka ka \u0161ahovskoj karijeri,\u00a0 meni je kao autoru biblioteka simboli\u010dki va\u017ena. Taj Bobijev ulazak u biblioteku mo\u017ee se posmatrati i kao ulazak u svijet nebrojenih kombinacija, kako \u0161ahovskih, tako i onih koje pru\u017eaju knji\u017eevnost i bezbroj knjiga koje svaka biblioteka \u010duva. I dok sam razmi\u0161ljao i pisao o tome \u0161ta za mene zna\u010de biblioteke, sje\u0107ao sam se izjave D\u017eejmsa D\u017eonsa koji je negdje rekao da je svoj najpoznatiji roman \u201cUliks\u201d pisao tako da, ukoliko bi u nekoj katastrofi svijet bio uni\u0161ten, da bi na osnovu njegovog romana mogli da ga obnove. To je samo jedan roman, i pru\u017ea takvu mogu\u0107nost, a koliko samo u jendoj biblioteci postoji razli\u010ditih svijetova, gradova, univerzuma. Isto to, naravno, pru\u017ea i sloboda \u0161ahovskih kombinacija, ili \u0161ahovske table, i mislim da mo\u017ee da se napravi odre\u0111ena paralela izme\u0111u ta dva svijeta, knji\u017eevnog i \u0161ahovskog \u2013 rekao je Vujovi\u0107.<\/p>\n
Borhes je, recimo, raj zami\u0161ljao kao biblioteku, a \u010dest je i primjer da su se upravo ljekari bavili knji\u017eevno\u0161\u0107u, poput velikih imena kao \u0161to su \u010cehov, Somerset Mom\u2026, a ka\u017ee se i za Rablea da je bio profesor anatomije. U Ameruci se, na Kolumbija univerzitetu, \u010dak i izu\u010dava taj fenomen, postoji \u010dasopis koji se zove \u201cMedicina i knji\u017eevnost\u201d, i de\u0161ava se da student medicine imaju predmet knji\u017eevnosti kao izborni.<\/p>\n
\u201cSvako ko ne\u0161to zna o knji\u017eevnosti mo\u0111e odmah iz glave da naborji maker pet \u010dudevih pisaca koji su bili ljekari, ta veza je veoma zanimljiva, a \u0161ta ta\u010dno stoji iza te veze, te\u0161ko je re\u0107i sa sigrno\u0161\u0107u. Razmi\u0161ljaju\u0107i ba\u0161 o tome \u0161ta uop\u0161te mo\u017ee biti veza i da li postoji, odlu\u010dio sam das am odaberem istinu o tome koja meni najvi\u0161e odgovara. A to je negdje situacija koju sam prepoznao, da su negdje duboko suprotstavljene te dvije djelatnosti. Medicina, s jedne strane, da bi ostvarivala svoju primarnu funkciju ipak mora donekle \u010dovjeka da posmatra kao malo komplikovaniju \u201cma\u0161inu\u201d, a knji\u017eevnost tretira \u010dovjeka kao bi\u0107e jezika, bi\u0107e simbola i misli. Meni je bliska ideja da svaki \u010dovjek nosi u sebi odre\u0111ene kontradikcije, suprotonosti, pa tako i \u010dinjenica da neko jedanko mo\u017ee biti posve\u0107en tako suprotstavlejnim stvarima.<\/p>\n
Sam roman \u201eSilencio\u201c svojim nazivom sugeri\u0161e na ti\u0161inu potrebnu za \u0161ah, ti\u0161inu koja sabira sve, i ti\u0161inu koja simbolizuje Fi\u0161erovu apsurdnu i odvojenost i prisutnost u odnosu na publiku koja prati njegove me\u010deve, ti\u0161inu i samo\u0107u, koja je kao i za \u0161ah, potrebna i da bi se pisalo, i da bi se stvaralo. Zapravo, kako je istakao Vujovi\u0107, sugeri\u0161e na \u0161ah kao igru koja je \u201ehipertrofija samo\u0107e\u201c, i koja je kao smisao svega.<\/p>\n
\u201c\u0160ah je jedno fenomenalno simboli\u010dko polje. Kao igra je toliko zahvalan za knji\u017eevnu obradu, da sam morao da vodim ra\u010duna da ne pretjeram s nekom prevelikom simbolikom i sa stereotipima koji su ve\u0107 vi\u0161e puta vi\u0111eni u knji\u017eevnosti, ali i na filmu. Postoji bezbroj knjiga koje ljudi mogu \u010ditati ukoliko ih zanima \u010dista faktografija ili \u0161ahovski aspekt Bobijevog \u017eivota. O tome su, uostalom, mnogi drugi pisali bolje od mene. Moj roman, me\u0111utim, govori o njegovom \u017eivotu i njegovom povratni\u010dkom me\u010du, ali i o kontekstu u kome se on odigravao. Meni je, zapravo, na prvom mjestu bilo va\u017eno da objasnim sebi neka de\u0161avanja tada, jer osje\u0107am da su te godine definisale sudbinu moje generacije.<\/p>\n
A pisac, kako je rekao Vujovi\u0107, uvijek mora biti svjestan odgovornosti koju ima kada pi\u0161e o istorijskim li\u010dnostima i doga\u0111ajima.<\/p>\n
16.08. – Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Neospornu \u010dinjenicu da su knji\u017eevnu scenu u regionu u 2017. obilje\u017eili upravo novi, mladi pisci, koji su svojim debitantskim romanima osvojili presti\u017ene nagrade i skrenuli pa\u017enju publike i kritike, promovisao je ove godine i Knj\u017eevni program Grada teatra \u2013 poslije Dejana Atanackovi\u0107a i Filipa Grbi\u0107a na Trgu pjesnika predstavljen je i Vladimir Vujovi\u0107. Zanimljivo je…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55547,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56925","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56925","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56925"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56925\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59503,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56925\/revisions\/59503"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55547"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56925"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56925"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56925"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}