\u201eLorka je bio moj prvi izbor, ne samo zbog neospornog mjesta u cjelokupnoj evropskoj i svjetskoj pjesni\u010dkoj tradiciji, nego i stoga \u0161to je jedan od rijetkih autora koji je uspio prenijeti svoj pjesni\u010dki jezik u teatarske okvire, istovremeno se opiru\u0107i tome da se povinuje zakonima tradicionalnog dramskog sklopa, sukoba, fabularnog razvoja i zna\u010denja. Sem toga, na prostorima na\u0161e nekada\u0161nje zajedni\u010dke zemlje, Lorka je dugo zapostavljan na pozori\u0161nim scenama\u201c, zapisao je Igor Vuk Torbica u programu predstave \u201eKrvave svadbe\u201c, o razlozima zbog kojih je odlu\u010dio da re\u017eira ovo djelo. Pri\u010da o tragi\u010dnoj ljubavi sa njegovim rediteljskim potpisom, koja se u nekoliko ve\u010deri premijerno igra na Gradu teatru (posljednje izvo\u0111enje ovog ljeta zakazano je ve\u010deras na sceni Terase izme\u0111u crkava), pokazala se i kao kulturni doga\u0111aj.<\/p>\n
Tako se, zahvaljuju\u0107i prvoj re\u017eiji jednog od najprovokativnijih reditelja u regionu na Gradu teatru, Lorka \u010detvrti put na\u0161ao na budvanskoj sceni \u2013 njegovo djelo prvi put smo gledali 1990, \u201cDom Bernarde Albe\u201d, kao gostuju\u0107u koreografsku predstavu Dejana Pajevi\u0107a, 1991. reditelj Rahim Burhan pokazao nam je \u201cKrvave svadbe\u201d svog Teatra Roma Pralipe iz Milhajma, a 1997. sa velikim uspjehom na scenu Citadele stigla je \u201cJerma\u201d, u re\u017eiji Ljuboslava Majere, koja je bila produkcija Grada teatra.<\/p>\n
-Uvijek mi je zanimljivo to povezivanje klasike i dana\u0161njeg vremena \u2013ka\u017ee Torbica u razgovoru za \u201cPobjedu\u201d, koji je upravo za re\u017eije djela dramskih i knji\u017eevnih velikana posljednjih godina dobijao presti\u017ene nagrade. \u2013 Ono \u0161to ja poku\u0161avam jeste da \u0161to sporednije, a ne aktuelizacijom, spojim klasiku i dovedem je u odnos sa dana\u0161njim vremenom. To bi, zapravo, zna\u010dilo, da ovo povezivanje nije tematsko, ili nije nu\u017eno tematsko, \u010dak ni problmsko u nekom klju\u010dnom smislu, nego je ono pitanje potrebe. \u00a0A pitanje potrebe je za mene danas dopu\u0161tanje emocija, dopu\u0161tanje da se bude \u010dak i pateti\u010dan, ako je potrebno, ne mislim pe\u017eorativno, i da se bude sentimentalan. Zapravo, da dozvolimo da ne\u0161to \u0161to je eteri\u010dno i poetsko, a \u0161to ve\u0107 po sebi ima pra\u0161inu koju mu je bacio na\u0161 savremeni cinizam, da se ta pra\u0161ina skloni i da poeziji damo \u0161ansu. Zato je Lorka danas tu.<\/p>\n
Izjavili ste da danas preovla\u0111uje cinizam. Kolika je uop\u0161te snaga emocija, i u na\u0161im \u017eivotima, i na sceni, ako nas savremeno dru\u0161tvo u\u010di da su osje\u0107anja suvi\u0161na i beskorisna?<\/p>\n
-Mislim da je snaga emocija u ljudskom \u017eivotu, a na sceni posebno, velika. Ali, ono \u0161to mi jesmo napravili sami sa sobom i jedni pred drugima jeste, da smo opseg emocija skratili i smanjili na asplutno najmanji broj. Danas je cinizam preovladavaju\u0107i u svima nama, pa i u meni, i on nam diktira da ne budemo iskreni, da ne budemo pateti\u010dni, da ne budemo naivni, i da ne pokazujemo emocije ni onda kada ih imamo. Mi, zapravo, civilizacijski potiskujemo emocije, kao \u0161to izvodimo na\u0161u civilizaciju u \u0161oping molove i po\u010dinjemo gubiti razliku od kulture do kulture, tako standardizujemo i \u010dovjeka u opsegu njegovih emocija i onog \u0161to bi on morao misliti, osje\u0107ati, govoriti i htjeti.<\/p>\n
Lorkin svijet i njegovi junaci puni su sudbinske tragedije \u010dovjeka, njegovog srca, i surovog okru\u017eenja koje ljudima name\u0107e svoja pravila. U kojoj mjeri smo i mi odre\u0111eni takvim svijetom, i kako se izdi\u0107i iznad njega?<\/p>\n
-Lorka nam, prije svega, s tugom i poezijom govori o tragi\u010dnim doga\u0111ajima, kod njega nema ni osude, ni moralne pouke. Stvarnost tragedije sagledava kao pjesnik, koji je svjestan njene neminovnosti. On nam ne daje recepte \u0161ta i kako, nego se jednostavno izdi\u017ee iznad bilo kakve ovodnevne ili bilo kakve moralnosti ili mi\u0161ljenja, i sudbinu, tragediju, ili kako god,\u00a0\u00a0 sagledava pjesni\u010dki, govore\u0107i da je, na\u017ealost, ta tragedija jednostavno proces \u017eivota. Naravno da nam on vrlo nje\u017eno i pjesni\u010dki daje do znanja da se stvari iza te jednostavne pri\u010de doga\u0111aju po principu opet nekog mladog kapitala i interesa. Ali, on samo, zapravo, ka\u017ee da je nekad strast takva i tolika da ne \u017eeli da rizikuje da bude racionalna, i ne \u017eeli da rizikuje da ne od\u017eivi ono \u0161to zaslu\u017euje, pa makar to bilo u jednoj jedinoj no\u0107i, kao \u0161to vidimo u \u201cKrvavim svadbama\u201d. U na\u0161em svijetu, izbor se uglavnom svodi na to da li \u017eelimo da budemo iskreni i emotivni, ili \u017eelimo da budemo uspje\u0161ni. I mi biramo tu drugu opciju \u2013 budi uspje\u0161an, bez obzira na druge kvalitete i stvari koje posjeduje\u0161. To je danas neka primarna vrijednost, a govori samo o tome koliko mi, na ovom na\u0161em podneblju, ni poslije tolikih ratova i tragedija nismo izgradili dru\u0161tva pravih sistema vrijednosti. I naravno da \u0107ete onda birati ne\u0161to \u0161to je mjerljivo u decimalima, a to je budi uspje\u0161an, odnosno, da to jo\u0161 destiliramo, budi bogat i mo\u0107an.<\/p>\n
Publika koja poznaje va\u0161 rad mogla je da vidi da ste \u201cKrvave svadbe\u201d uradili mo\u017eda najminimalisti\u010dkijim sredstvima, za razliku od nekih drugih va\u0161i predstava. Da li je sam tekst \u00a0zahtijevao tu vrstu pro\u010di\u0161\u0107enosti?<\/p>\n
-Uz otvorenu scenografiju \u010distih geometrijskih oblika i linija,\u00a0 minimalne rekvizite, i odsustvo svakog realisti\u010dkog detalja, ja sam zaista uradio najminimalisti\u010dkiju predstavu do sada, i odlu\u010dio sam je tako napraviti zajedno sa svojom ekipom. Jer, Lorkine \u201cKrvave svadbe\u201d su slo\u017eene u svojoj gradivnoj osje\u0107ajnosti, u neprestanom radu i neminovnosti tragi\u010dnog fatuma, i smatrao sam da bi to ovakvim scenskim minimalizmom\u00a0 trebalo da istaknemo. Lorka ne pi\u0161e slo\u017eeni dramski sklop, i njegov sklop doga\u0111aja u \u201cKrvavim svadbama\u201d mogao bi se svesti na si\u017ee od dvije re\u010denice. Ali, u tako ogoljenom, ali vrlo \u017eivom i vi\u0161eslojnom tkivu ima mnogo simbolisti\u010dkih detalja, mnogo motiva koji mogu i preopteretiti predstavu u tom poku\u0161aju da se rekonstrui\u0161e i o\u017eivi Lorkin svijet.<\/p>\n
Koliko je Lorka, zapravo, bio izazovan za rad?<\/p>\n
-Bio je izazovniji utoliko \u0161to princip doga\u0111aja koje ostvaruje Lorka po\u010divaju na ne\u010demu drugom, nego \u0161to je to uobi\u010dajeno u drugim dramskim tekstovima. Dakle, nemate tu vrstu dramskog razvoja kod Lorke, ona je hronika, ali ta hronika leti, vi niste ni svjesni tog vremena, ono pro\u0111e za tren. Imate \u010dinjenicu da se dva oponenta u tekstu, Leonardo i Vjerenik, nikada ne sretnu ni u jednoj sceni, osim u onoj u kojoj se dogodi ubistvo. Morate shvatiti, dakle, da putujete kroz ne\u0161to gdje principi na\u0161e pa\u017enje i interesa po\u010divaju na nekim drugim, a ne na dramskim sklopovima, i morate prona\u0107i neke druge izvore i u\u010diniti poziv drugim centrima kod \u010dovjeka kako da se otvori predstava.<\/p>\n
\u0160ta je ono \u0161to je vas li\u010dno i ljudski mo\u017eda najvi\u0161e uzbudilo u toj Lorkinoj fatalnoj ljubavnoj pri\u010di, u kojoj mu\u0161karac i \u017eena zarad samo jedne no\u0107i strasti zalo\u017ee \u010ditav \u017eivot?<\/p>\n
-Ja ovaj tekst i ne ne znam objasniti van li\u010dnog, a to je jedno duboko osje\u0107anje tragedije koje, zapravo, nije locirano, i nije indukovano, nego je upravo to, pjesni\u010dko – iznad sudbine, znaju\u0107i da je \u010dovjek, na\u017ealost, i tragi\u010dan, znaju\u0107i da je \u010dovjek, na\u017ealost, i zao, i da je, na\u017ealost, i krvnik. Tu dimenziju, koju kad \u010ditate Lorkin tekst ne morate u prvu ruku ni ugledati, ni shvatiti, a ona zapravo pokazuje po kom principu on pomiruje \u010dovjeka sa doga\u0111ajima ili sa tragedijom, a ne regrutuje ga na novi bijes. Lorka nas spu\u0161ta u jedno podru\u010dje ve\u0107e istine od one koja postoji na na\u0161em vlastitom atlasu na\u0161e civilizacije.<\/p>\n
Va\u0161e predstave su karakteristi\u010dne po anga\u017emanu – da li pozori\u0161te danas ima obavezu da nas podsjeti na vrijednost emocija, zapravo, ima li pozori\u0161te uop\u0161te neki zadatak?<\/p>\n
-Teatar nema nikakve obaveze, kao \u0161to nema ni bilo kakvu dogmu. Ipak, duh vremena, sposobnost da se ono artikuli\u0161e i izdigne u logi\u010dan oblik kreacije, ne\u0161to je \u0161to pozori\u0161e, kao i bilo koju drugu umjetni\u010dku disciplinu, \u010dini va\u017enom i nu\u017enom. U tom smislu, ako je autor, onaj koji stvara odan sebi, iskren pred izazovom vremena i prostora u kojem obitava, anga\u017eman mu nije ne\u0161to najva\u017enije, nego ne\u0161to neminovno.<\/p>\n
R. Bakovi\u0107<\/p>\n
12.08. – Pobjeda<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201eLorka je bio moj prvi izbor, ne samo zbog neospornog mjesta u cjelokupnoj evropskoj i svjetskoj pjesni\u010dkoj tradiciji, nego i stoga \u0161to je jedan od rijetkih autora koji je uspio prenijeti svoj pjesni\u010dki jezik u teatarske okvire, istovremeno se opiru\u0107i tome da se povinuje zakonima tradicionalnog dramskog sklopa, sukoba, fabularnog razvoja i zna\u010denja. Sem toga,…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55556,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56934","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56934","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56934"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56934\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59479,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56934\/revisions\/59479"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55556"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56934"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56934"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56934"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}