{"id":56935,"date":"2018-08-11T10:56:53","date_gmt":"2018-08-11T08:56:53","guid":{"rendered":"https:\/\/gradteatar.me\/premijera-krvavih-svadbi-ispracena-ovacijama\/"},"modified":"2020-06-27T13:24:49","modified_gmt":"2020-06-27T11:24:49","slug":"premijera-krvavih-svadbi-ispracena-ovacijama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/premijera-krvavih-svadbi-ispracena-ovacijama\/","title":{"rendered":"Premijera \u201eKrvavih svadbi\u201c ispra\u0107ena ovacijama"},"content":{"rendered":"

“Jako sam zadovoljan kako je publika reagovala na na\u0161u predstavu, a vjerujem da \u0107e kroz naredna igranja biti jo\u0161 bolja”, ka\u017ee reditelj Igor Vuk Torbi<\/strong>ca<\/p>\n

\u201cKrvave svadbe\u201d Federika Garsije Lorke, sa rediteljskim potpisom Igora Vuka Torbice, premijerno izvedene na sceni Terase izme\u0111u crkava, pokazale su se ne samo kao centralni doga\u0111aj 32. Grad teatra, nego i kao kulturni \u2013 nova predstava jednog od najanga\u017eovanijih i najnagra\u0111ivanijih reditelja posljednjih godina u regionu okupila je brojnu publiku, predstavnike medija, stru\u010dne pozori\u0161ne javnosti i pozori\u0161nog establi\u0161menta iz Crne Gore i regiona, a ispra\u0107ena je vi\u0161eminutnim ovacijama.<\/p>\n

Inscenacija Lorkinog djela, kojom Dramski program ovogodi\u0161njeg Grada teatra istra\u017euje nova, savremena rediteljska \u010ditanja klasike, za Igora Vuka Torbicu, kako je izjavio, nadovezuje se na njegovu pozori\u0161nu estetiku, jer su mu moderni tekstovi tematski siroma\u0161niji.<\/p>\n

\u201cPrije svega, jako sam zadovoljan kako je publika reagovala na na\u0161u predstavu, a vjerujem da \u0107e kroz naredna igranja biti jo\u0161 bolja. Ja sam sada prvi put radio u ambijentu, a Lorkinom djelu je nekako i prirodno mjesto ovdje, na Mediteranu, iako je ovo uslovno re\u010deno ambijentalna predstava. Jer, pod ambijentalnom predstavom razumijem ba\u0161 ula\u017eenje u prostor, prilago\u0111avanje I iskori\u0161\u0107avanje samog prostora, a mi smo nekako morali misliti na samu scenu. A ina\u010de jako volim kada u \u017eivotu ne\u0161to uradim prvi put, ili sa razli\u010ditim ljudima, kao \u0161to sam sada imao priliku na Gradu teatru.”<\/p>\n

Kada je rije\u010d o samom Lorkinom djelu i razlozima zbog kojih je za svoju prvu re\u017eiju na budvanskom festivalu izabrao upravo pjesni\u010dku rije\u010d, Torbica je rekao danjegove predstave nisu nu\u017eno tematske, \u010dak ni problemske u nekom klju\u010dnom smislu, nego je su uvijek pitanje neke potrebe.<\/p>\n

\u201cA pitanje potrebe za mene je danas dopu\u0161tanje emocija, dopu\u0161tanje da se bude \u010dak i pateti\u010dan ako je potrebno, ne mislim pe\u017eorativno, i da se bude sentimentalan. Zapravo, da dozvolimo da ne\u0161to \u0161to je eteri\u010dno i poetsko, a \u0161to ve\u0107 po sebi ima pra\u0161inu koju mu je bacio na\u0161 savremeni cinizam, da se ta pra\u0161ina skloni i da, zapravo, poeziji damo \u0161ansu\u201d, istakao je Torbica.<\/p>\n

Lorkine \u201cKrvave svadbe\u201d ura\u0111ene su u koprodukciji Grada teatra i Srpskog narodnog pozori\u0161ta iz Novog Sada, a prema rije\u010dima Milice Gruji\u010di\u0107, koja igra Vjerenicu, glavnu junakinju, premijerna publika je bila sjajna, \u0161to je i njoj, kao i ostalim glumcima, donijelo divno osje\u0107anje poslije rada na predstavi koji nije bio ba\u0161 lak.<\/p>\n

\u201cLorkine \u201cKrvave svadbe\u201d su bile veliki posao, predstoje nam jo\u0161 nekoliko ve\u010deri igranja u Budvi, \u0161to \u0107e nam biti ogromno zadovoljstvo. Jer, ovom predstavom smo \u017eeljeli da podsjetimo ljude da ljubav, osje\u0107anja, pra\u0161tanje i poezija jo\u0161 imaju veliku vrijednost u \u017eivotu \u010dovjeka, bez obzira \u0161to nas dana\u0161nje vrijeme u\u010di da su va\u017enije neke druge stvari\u201d, istakla je Gruji\u010di\u0107.<\/p>\n

Mladi crnogosrki glumac Pavle Popovi\u0107, koga smo vidjeli u liku Leonarda, isti\u010de da je za njega rad na ovoj predstavi veoma zna\u010dajan.<\/p>\n

\u201cOsvojio sam neke stvari koje do sada jo\u0161 nisam uspio da ostvarim, Igor Torbica nas je fenomenalno vodio, bio je uz mene, kao i cijela ekipa glumaca, i mnogo su mi pomogli. Mislim da sam ulogom Leonarda pomjerio neke svoje gluma\u010dke granice, i jako sam sre\u0107an zbog toga. Divno smo sara\u0111ivali, kolege iz Novog Sada su bile sjajne, potpuno posve\u0107ene predstavi, a primili su nas kao familiju dok smo radili kod njih. Mi smo ih isto tako do\u010dekali ovdje u Budvi, i potpuno sam odu\u0161evljen ovom saradnjom\u201d, izjavio je Popovi\u0107.<\/p>\n

Za glumicu Branku Stani\u0107, koja igra Leonardovu \u017eenu, ovacije publike kojima su ispra\u0107ene \u201cKrvave svadbe\u201d posljedica surazumjevanja, dobre saradnje, divne atmosfere u kojima su radili predstavu, a posebno, rediteljskog posve\u0107enja Igora Vuka Torbice.<\/p>\n

\u201cNekako smo se svi na\u0161li da zajedno di\u0161emo, iako meni sada to sve izgleda kao ne\u0161to nemogu\u0107e, jer nismo imali previ\u0161e vremena koje zahtjeva jedan ovakav projekat.Predstava se obi\u010dno radi po dva\u2013tri mjeseca, ponekad i u nastavcima, i publika na kraju opet ne doku\u010di \u0161ta je \u017eeljela da ka\u017ee. Pogotovu je Lorka bio veliki izazov, a mi smo se vo\u0111eni Vukom Torbicom osje\u0107ali tako sigurno, razigrano, i jedva smo \u010dekali premijeru da poka\u017eemo \u0161ta smo uradili.<\/p>\n

Vuka\u0161in Ran\u0111elovi\u0107, tragi\u010dni Vjerenik u Lorkinom djelu, smatra da su, prije svega, ispri\u010dali jednu fatalnu pri\u010du o ljubavi, \u010dovjekovoj sudbini, osvjeti, pra\u0161tanju\u2026<\/p>\n

\u201cGlavni Lorkini junaci, svako na svoj na\u010din, \u017eele da pobjegnu od svijeta koji ih okru\u017euje, i stereotipa u kojima \u017eive, ali to, naravno, ne mogu, i u tome je njihov tragizam. Svaki lik ima neku svoju li\u010dnu dramu, u predstavi se trudimo da na neki neposredan i neklasi\u010dni na\u010din to izvu\u010demo u prvi plan. Vjerenik koga tuma\u010dim \u017eeli da se o\u017eeni, da ode od majke koja ga pritiska, po\u0161to je izgubila mu\u017ea i starijeg sina, i iz najbolje namjere poku\u0161ava da ga osposobi za \u017eivot. Ali, on biva ugu\u0161en tom prevelikom brigom, i to je, zapravo,njegova najve\u0107a li\u010dna drama, a ne samo to \u0161to njegova vjerenica na dan vjen\u010danja odlazi sa \u010dovjekom u koga je zaljubljena .Zato ova Lorkina pri\u010da koja je obilje\u017eena fatalizmom, podsje\u0107a na gr\u010dke drame u kojima se ni\u0161ta ne odre\u0111uje \u0161to je u \u010dovjeku, ve\u0107 u sudbini\u201d, istakao je Ran\u0111elovi\u0107.<\/p>\n

Za svoje uloge ovacijama su ispra\u0107eni i Varja \u0110uki\u0107 (Majka), Ivana Mrvaljevi\u0107 (Ta\u0161ta), Miroslav Fabri (Otac), Draginja Voganjac (Susjeda i Smrt), Maja Stojanovi\u0107 (Slu\u017eavka), Du\u0161an Vuka\u0161inovi\u0107 i Filip \u0110ureti\u0107 (Drvosje\u010de), i Nenad Pe\u0107inar (Mjesec). Aplauzi svakako pripadaju i scenografu Branku Hojniku, kostimografu Jelisaveti Tati\u0107 \u010cuturilo, kompozitoru Vladimiru Pejakovi\u0107u, a publika \u0107e \u201cKrvave svadbe\u201d mo\u0107i da vidi i 11. i 12. Avgusta naistoj sceni Terase izme\u0111u crkava.<\/p>\n

– Jelena Konti\u0107<\/p>\n

10.08.- Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Jako sam zadovoljan kako je publika reagovala na na\u0161u predstavu, a vjerujem da \u0107e kroz naredna igranja biti jo\u0161 bolja”, ka\u017ee reditelj Igor Vuk Torbica \u201cKrvave svadbe\u201d Federika Garsije Lorke, sa rediteljskim potpisom Igora Vuka Torbice, premijerno izvedene na sceni Terase izme\u0111u crkava, pokazale su se ne samo kao centralni doga\u0111aj 32. Grad teatra, nego…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55558,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56935","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56935","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56935"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56935\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59480,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56935\/revisions\/59480"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55558"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56935"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56935"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56935"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}