Pred nama je predstava kakvu Grad teatar zaslu\u017euje , sa estetskim smjerom koji\u00a0na\u0161a publika o\u010dekuje, a to je da se u teatru,\u00a0prije svega, ide dalje, da se istra\u017euje, ka\u017ee Milena Lubarda Marojevi\u0107<\/p>\n
Prva premijera ovogodi\u0161njeg Grada teatra, inscenacija djela \u201cKrvave svadbe\u201d velikog \u0161panskog pjesnika Federika Garsije Lorke, u re\u017eiji Igora Vuka Torbice, zakazana je ve\u010deras u 21 sat, na sceni Terase izme\u0111u crkava.<\/p>\n
Beogradski reditelj koji je posljednjih godina jedan od najnagra\u0111ivanijih i najanga\u017eovanijih u regionu, koga publika u Budvi poznaje po izvanrednim ostvarenjima koja su gostovala na festivalu -\u201cRazbijen kr\u010dag\u201d Hajnriha fon Klajsta, i \u201cO\u017ealo\u0161\u0107ena porodica\u201d Branislava Nu\u0161i\u0107a (2015. i 2017. ovim predstavama je otvoren Grad teatar), predstavlja se ove godine i prvom re\u017eijom.<\/p>\n
Lorkine \u201cKrvave svadbe\u201d ura\u0111ene su u koprodukciji Grada teatra i Srpskog narodnog pozori\u0161ta iz Novog Sada, a ovaj projekat je \u00a0predstavljen na ju\u010dera\u0161njoj konferenciji za novinare.<\/p>\n
Kako je istakla Milena Lubarda Marojevi\u0107, direktorka Grada teatra, poznato je koliko je ovaj festival\u00a0odnjegovao obrazovanu pozori\u0161nu publiku, koja puno o\u010dekuje i koja zna da prepozna ono \u0161to je vrijedno.<\/p>\n
BEZ PRA\u0106ENJA TRENDOVA<\/p>\n
\u201cBa\u0161 zbog toga sam izuzetno ponosna \u0161to je ove godine reditelj na\u0161e produkcije Igor Vuk Torbica. Vidje\u0107emo jednu predstavu koja ne prati trend, i ne bi me \u010dudilo da poslije nje uslijede neki novi trendovi u pozori\u0161tu.\u00a0Pred nama je predstava kakvu Grad teatar zaslu\u017euje , sa estetskim smjerom koji\u00a0na\u0161a publika o\u010dekuje, a to je da se u teatru,\u00a0prije svega, ide dalje, da se istra\u017euje, a da se istovremeno ne odstupa od stvari koje jesu nametnutne, i jesu propisane kao najve\u0107i pozori\u0161ni kvalitet. Na\u0161a \u017eelja je bila, kada smo u\u0161li u ovaj projekta, da se u njega uklju\u010de glumci iz Crne Gore, da oni imaju priliku da rade sa jednim rediteljem koji donosi\u00a0novu, polemi\u010dnu i provokativnu \u00a0energiju znanja\u201c, istakla je Marojevi\u0107.<\/p>\n
Prema rije\u010dima Zorana \u0110eri\u0107a, upravnika novosadskog nacionalnog pozori\u0161ta, Lorkine \u201cKrvave svadbe\u201d jesu bile van\u00a0njihovih repertoraskih programa, ali su odmah prihva\u0107ene.<\/p>\n
\u201cSvih ovih godina trajanja festivala imali smo odli\u010dnu saradnju sa Gradom teatrom, iz koje je proiza\u0161lo nekoliko vrlo zna\u010dajnih i uspje\u0161nih projekata. Osim toga, Igor Vuk Torbica je trenutno jedan od najzanimljivijih reditelja u region, i bez razmi\u0161ljanja smo prihvatili projekat. Najve\u0107a energije ove predstave je njena poeti\u010dna snaga, koja izbija iz nje, i koju reditelj sjajno donosi na scenu. Ona \u0107e mati\u00a0svoj \u017eivot i na redovnim pozori\u0161nim scenama ve\u0107 u septembru, kada je planirana i premijera u SNP u Novom Sadu \u2013 izjavio je Zoran \u0110eri\u0107.<\/p>\n
Kako je, zahvaljuju\u0107i se Gradu teatru istakao Igor Vuk Torbica, u mnogim teatrima nije dobio neku vrstu fer pleja i \u017eelje da se slijede i salu\u0161aju njegove ideje i produkcioni zahtjevi, kao ovdje u Budvi.
\n\u201eTo je za mene jedno od najprijatnijih iznena\u0111enja. Mi smo zaista htjeli i nastojali, ispri\u010dati ovu Lorkinu pri\u010du, provesti predstavu kao govor jedne pjesme. Ne u nekom poku\u0161aju dramskom potpunog artikulisanja svega,\u00a0nego da to bude jedan poetski iskaz, i da on nesmetano te\u010de i preliva se iz scene u scenu. Bavili smo se poezijom ili onim \u0161to smo mislili ili vjerovali da je scensko uprizorenje poezije. Na ovoj predstavi spojila se \u00a0jako zanimljiva ekipa glumaca, i nekako su mi izlije\u010dili moj ankst koji je bio u pozori\u0161tu zadnjih godinu dana, jer se stvorila jedna dru\u017eina u kojoj su glumci mnogo bli\u017ei i jedni drugima, a i meni, i sa mnogo vi\u0161e ljubavi, nego \u0161to to biva po ansamblima.
\nPrema rije\u010dima Torbice, si\u017eejno gledano, \u201cKrvave svadbe\u201d su \u00a0jako jednostavna pri\u010da, koja mo\u017ee da se dovede i na jednu re\u010denicu.<\/p>\n
PRIPADNOST MEDITERANU<\/p>\n
\u201cTo zna\u010di da\u00a0je njena su\u0161tina sasvim drugo, jer nema dramski razvoj, barem ne\u00a0u onoj tradicionalnoj, evropskoj drami. Ova na\u0161a predstava je napravljena vrlo vjerno, prate\u0107i Lorku, tek ponegdje su neke stvari dekomponirane i napravljen je\u00a0neki estetski rez, kako ne bi bila vi\u0161e u dijalogu, nego u mnologu. Ima ne\u0161to malo Lorkinih\u00a0djelova same poezije koju smo interpolirali, i zaista mislim\u00a0da je utisak da je tekst nedirnut u mnogo \u010demu, a bilo je veliki izazov\u00a0o\u017eivjeti ono \u0161to Lorka nudi kao podlogu.<\/p>\n
Glumicu Varju \u0110uki\u0107, koja je u produkcijama i koprodukcijama budvanskog festival ostvarila antologijske uloge, i za njih nagra\u0111ena Nagradom Grada teatra za doprinos pozori\u0161noj umjetnosti, ve\u010deras \u0107emo vidjeti u liku Majke.
\n\u201eNeke predstave ostaju u analima, a ja sam sigurna da \u0107e i ova ostati u analima ovog mjesta, i Grada teatra, i cijele ove ideje, zato\u00a0\u0161to je autenti\u010dna, impulsivna, i po svemu pripada Mediteranu, ovom\u00a0podneblju i ovoj prirodi. Iako je ona sjajna u svakom smislu, ja osje\u0107am da je ra\u0111ena za ovu scenu, da joj pripada. Ja sam kao gledalac i publika \u010desto imala ideju i utisak da su se predstave radile i za neku drugu scenu, i da su koprodukcijske situacije to nalagale, a Grad teatra je sa Lorkinom \u201cKrvavom svadbom\u201d dobio apsolutno promi\u0161ljenu predstavu za svoj mediteranski prostor izme\u0111u crkava u Starom gradu. Mislim da je to neki kapital, koji je rijedak u mnogo godina unazad\u201c, istakla je Varja \u0110uki\u0107.U likovima Lorkinih junaka ve\u010deras \u0107emo vidjeti i Milicu Gruji\u010di\u0107 (Vjerenica), Branku Stani\u0107 (Leonardova \u017eena), Vuka\u0161ina Ran\u0111elovi\u0107a (Vjerenik), koji su tako\u0111e, kako su izjavili, odu\u0161evljeni radom na predstavi koja je za njih bila veliki izazov. Tu su i Ivana Mrvaljevi\u0107 (Ta\u0161ta), Pavle Popovi\u0107 (Leonardo), Miroslav Fabri (Otac), Draginja Voganjac (Susjeda i Smrt), Maja Stojanovi\u0107 (Slu\u017eavka), Du\u0161an Vuka\u0161inovi\u0107 i Filip \u0110ureti\u0107 (Drvosje\u010de), i Nenad Pe\u0107inar (Mjesec).<\/p>\n
Scenografiju potpisuje Branko Hojnik, kostime Jelisaveta Tati\u0107 \u010cuturilo, a muziku kompozitor Vladimir Pejakovi\u0107.<\/p>\n
9.08. – Dnevne novine<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pred nama je predstava kakvu Grad teatar zaslu\u017euje , sa estetskim smjerom koji\u00a0na\u0161a publika o\u010dekuje, a to je da se u teatru,\u00a0prije svega, ide dalje, da se istra\u017euje, ka\u017ee Milena Lubarda Marojevi\u0107 Prva premijera ovogodi\u0161njeg Grada teatra, inscenacija djela \u201cKrvave svadbe\u201d velikog \u0161panskog pjesnika Federika Garsije Lorke, u re\u017eiji Igora Vuka Torbice, zakazana je ve\u010deras…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55559,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56936","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56936","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56936"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56936\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59481,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56936\/revisions\/59481"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55559"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56936"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56936"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56936"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}