Pozori\u0161ni kriti\u010dar Bojan Munjin, konsultant za Dramski program ovogodi\u0161njeg Grad teatra, na zavr\u0161nici dvodnevnog simpozijuma\u00a0 budvanskog festivala, koji je vodio kao urednik i medijator razgovora, zapitao se da li \u0107emo u budu\u0107nosti ostati vjerni klasi\u010dnim temama kada je teatar u pitanju.<\/p>\n
\u201cHo\u0107e li se ikada zavoljeti Bob Vilson i Sara Bernar, zapravo je pitanje da li \u0107emo u budu\u0107nosti ostati vjerni klasi\u010dnim temama, tako da o njima zaneseno raspravljaju i junaci post-post moderne. Ako bismo na ovo pitanje pogledali krajnje zao\u0161treno, onda bi se mogli pitati kakvog \u0107e teatra uop\u0107e biti u budu\u0107nosti, i ho\u0107e li ga zaista biti? U XVII, XVIII, XIX i XX vijeku ljudi se nisu toga pitali, jer se podrazumijevalo da \u0107e ga biti, da \u0107e se on vi\u0161e ili manje mijenjati, ali \u0107e biti isto onakav kao i u trenutku kada se postavljalo to pitanje. Danas se prvi puta u povijesti civilizacije pitamo kakvo \u0107e biti kazali\u0161te sutra, jer zaista ne znamo kakvo \u0107e to sutra stvarno biti, jer pred na\u0161im o\u010dima raste civilizacija ne samo betona i stakla, nego i kultura digitalno hiljadu puta br\u017ea, da se teatar na\u0161ao u isku\u0161enju puno sna\u017enijem nego ikada prije. Kako ka\u017ee knji\u017eevnik Radoslav Petkovi\u0107, koji je bio gost festival Grad teatar prije nekoliko ve\u010deri, \u201cnalazimo se na kraju svijeta kakvog smo do sada poznavali. Znamo samo da \u0107e posljedice promjene koje se sada de\u0161avaju biti ogromne\u201d, izjavio je Munjin.<\/p>\n
Regionalni skup pod metafori\u010dnim naslovom \u201cHamlet po drugi put me\u0111u Crnogorcima\u201d, u kojem su prve ve\u010deri u\u010destvovali glumac Vojislav Voja Brajovi\u0107, dr Jelena Lu\u017eina, teoreti\u010darka drame i profesorka na FDU Univerziteta \u201cSv. Kiril i Metodij\u201d iz Skoplja, reditelj Igor Vuk Torbica, dramaturg, kompozitor, muzi\u010dar i multimedijalni umjetnik Aleksandar Radunovi\u0107 , a druge ve\u010deri menad\u017eerka u kulturi i nekada\u0161nja dugogodi\u0161nja direktorka Grad teatra Branislava Lije\u0161evi\u0107, profesor pozori\u0161ne produkcije na FDU Cetinje mr Janko Ljumovi\u0107, pozori\u0161na kriti\u010darka Maja Mr\u0111enovi\u0107 i Bojan Munjin, ispratio je koncept ovogodi\u0161njeg Dramskog programa, inscenaciju klasike u predstavama savremenih reditelja, i otvorio brojna pitanja.<\/p>\n
Za\u0161to je klasika, to pismo koje je mo\u017eda prikrilo vrijeme, ba\u0161 danas toliko aktuelno i va\u017eno, kakav je doprinos klasike u teatru savremenom senzibilitetu \u010dovjeka i svijeta, smije li se \u201estaro vino presipavati u nove mje\u0161ine\u201c, kako recepcija klasi\u010dnih dramskih djela izgleda u dana\u0161njem crnogorskom teatru, na na\u0161im prostorima i savremenom teatru uop\u0161te, kako je tuma\u010denje klasike izgledalo u trodecenijskoj istoriji \u201eGrad teatra\u201c, koliko se moderno obrazujemo o teatru da bismo postali tradicionalni…<\/p>\n
Zanimljivo je da je tema klasike u pozori\u0161tu okupila i brojnu publiku na Trgu pjesnika, koja je svojim pitanjima tako\u0111e bila u\u010desnik ovog simpozijuma. Kako je istakao Voja Brajovi\u0107, za njega je bila privilegija \u0161to se njegova vi\u0161edecenijska karijera bazira upravo na likovima koje je igrao u klasi\u010dnim djelima, ali da su ta djela privilegija za svakog glumca i reditelja.<\/p>\n
-Igrao sam \u0160ekspira, Ibzena, Milijera, Njego\u0161a\u2026, najzna\u010dajniju nagradu ovoga grada dobio sam igraju\u0107i jo\u0161 jednog klasika, Du\u0161ana Kova\u010devi\u0107a, i uvijek sam smtarao da je to privilegija, zato \u0161to oboga\u0107uje ne samo talenat, nego i intelektualne vrijednosti glumca. A svaki \u010dovjek, naravno, mo\u017ee da bude glumac, pitanje je samo da li je umjetnik, da li se u toj profesiji na\u0161ao umjetnik. I kada govorimo o tome \u0161ta su ti klasici nama napravili, dolazimo do toga da su nam ti veliki pisci otkrili sve ono \u0161to \u010dovjeka od ro\u0111enja \u010deka \u2013 sukob sa Bogom, sa vla\u0161\u0107u, sa okolinom, sa porodicom, sa svim onim \u0161to mu \u010dini \u017eivot neizvjesnim \u2013 rekao je Brajovi\u0107, koji je kao potvrdu svojih rije\u010di citirao \u0160ekspirove Sonete, rije\u010di Igumana Stefana iz Njego\u0161evog \u201cGorskog vijenca\u201d, Lorku\u2026<\/p>\n
Obilje\u017eje prvoj ve\u010deri svojom strastvenom polemikom dali su Igor Vuk Torbica, sa \u010dijim \u0107emo rediteljskim potpisom 9. Avgusta premijerno vidjeti novo \u010ditanje Lorkinih \u201cKrvaviv svadbi\u201d, i Aleksandar Radunovi\u0107, koji smatra da klasi\u010dna djela danas trpe teror savremenih reditelja.<\/p>\n
-Reditelji danas izmjene tekst, nekada \u010dak i do mjere neprepoznatljivosti, a ja mislim da to ne bi smjeli da radimo, pogotovu kada je u pitanju klasika, jer su ti ljudi odavno mrtvi, a bili su mnogo pametniji od nas, \u010dim su to umjeli da napi\u0161u. Dramski pisci, poput \u010cehova ili Beketa, bili su o\u010dajni, jer se nisu slagali sa na\u010dinom na koji su neki reditelji postavljali njihove komade, a postoji, kako je govorio Umberto Eko, \u010ditava istorija krivotvorenja \u2013 rekao je Radunovi\u0107.<\/p>\n
Prema rije\u010dima Vuka Torbice, reinterpretacija je u fundamentu umjetnosti, i to je baza jo\u0161 od anti\u010dke epohe, i osnovno pravo umjetni\u010dke sloboda.<\/p>\n
-Problem bi nastao kada bih ja, recimo, uzeo da radim Hamleta, i taj predlo\u017eak poslao svim knji\u017earama i biblioteka svijeta. Mi ne diramo tekst, on je umjetni\u010dko djelo, i on ostaje isti, i u svakoj biblioteci, knji\u017eari na\u0107i \u0107ete ga onako kako ga je pisac zapisao. Publika je pozvana da vidi \u0161ta sam ja napravio preko autora i njegovog djela, i to je sasvim legitimno. Ali, i ko \u0107e biti arbitar da sam ne\u0161to su\u0161tinski promjenio \u2013 ja mogu svaku rije\u010d napraviti i postaviti kako je pisac dao, me\u0111utim, mizanscenom, postupkom, znakom, mogu sru\u0161iti logiku svega \u0161to je napisao. Re\u017eija je jedan od rijetkih poslova u kojima ne postoji da reditelj ne\u0161to ne mo\u017ee da radi. I \u0161to god uradi, \u0160ekspir \u0107e uvijek biti bolji od njega, ne\u0107e umanjti njegovu veli\u010dinu. Ako izgubimo tu slobodu, izgubu\u0107emo i raznorazne druge bitke. Takvi stavovi po\u010dinju kao \u0161ala, kao poziv na plemenitu stvar, ali se zavr\u0161avaju zakonima, zakonima, gubitko slobode i \u201cpanduricom\u201d-rekao je Torbica.<\/p>\n
Podsje\u0107aju\u0107i na istoriju klasi\u010dne drame i klasinih djela, Jelena Lu\u017eina je istakla da ona nisu dogma, niti su ikada bila.<\/p>\n
Zanimljive stavove o banalizaciji klasike iznjela je Maja Mr\u0111enovi\u0107, i to na primjeru aktuelne politike Crnogorskog narodnog pozori\u0161ta, analiziraju\u0107i inscenacije klasi\u010dnih djela \u201cBura\u201d u re\u017eiji Dejana Petkovskog, \u201cU\u010dene \u017eene\u201d u re\u017eiji Jago\u0161a Markovi\u0107a, \u201c\u017denidba\u201d u re\u017eiji Egona savina, \u201cZimska bajka\u201d u re\u017eiji Dina Mustafi\u0107a, I \u201cEkvinocijo\u201d, u re\u017eiji Ivice Kun\u010devi\u0107a.<\/p>\n
-Banalizacija i zloupotreba klasika u centralnom nacionalnom pozori\u0161tu mogu se posmatrati samo kao simptomi jedne \u0161ire situacije, mislim na \u0161iri kulturni system koji o\u010digledno ne funkcioni\u0161e \u201cod vrha\u201d, \u0161to se ogleda u svim njegovim segmentima \u2013 izjavila je Mr\u0111enovi\u0107, isti\u010du\u0107i da je i kultura ovdje politi\u010dki normirana i da trpi teror politike.<\/p>\n
I obrazovanje je odraz dru\u0161tvenih i politi\u010dkih prilika u Crnoj Gori<\/p>\n
Na pitanje koliko se moderno obrazujemo u teatru, Janko Ljumovi\u0107, vanrendi professor na FDU Cetinje dao je optimisti\u010dan odgovor, isti\u010du\u0107i zna\u010daj otvorenog sistema obrazovanja, partnerstva sa pozori\u0161nim isntitucijama i festivalima koja FDU danas ima, a za djelovanje u savremenosti dao je primjer projekta ljetnje \u0161kole u Kotoru, radionice sa rediteljem Markom Bulcom upravo na temu artivizma ili strategije umjetni\u010dke subverzije u polju izvo\u0111a\u010dkih umjetnosti.<\/p>\n
Ljumovi\u0107u je replicirao Sini\u0161a Jelu\u0161i\u0107, tako\u0111e profesor na FDU, koji je rekao da, za razliku od njega, on ne spava mirno kada je rije\u010d o obrazovanju studenata, jer je i sfera obrazovanja samo odraz dru\u0161tvenih i politi\u010dkih prilika u Crnoj Gori, iz kojih se mo\u0111e vidjeti taj terror politike.<\/p>\n
Samovolja i bezvla\u0161\u0107e<\/p>\n
Mr\u0111enovi\u0107 je istakla i da su najva\u017enija pitanja koja treba otvoriti, zapravo, kompetentnosti umjetni\u010dkih uprava institucija kulture.<\/p>\n
-Postoje jasni pokazatelj da kultura mnogo vi\u0161e slu\u017ei politici, nego \u0161to je obrnuto, i da neprikriveno bujaju klijentelizam i li\u010dno \u2013 interesni odnosi, \u0161to dovodi i do nerijetke samovolje i bezvla\u0161\u0107a ljudi koji upravljaju kulturnim institucijama, i pona\u0161anja kao da su one njihova privatna svojina \u2013 istakla je Mr\u0111enovi\u0107.<\/p>\n
8.08. – Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pozori\u0161ni kriti\u010dar Bojan Munjin, konsultant za Dramski program ovogodi\u0161njeg Grad teatra, na zavr\u0161nici dvodnevnog simpozijuma\u00a0 budvanskog festivala, koji je vodio kao urednik i medijator razgovora, zapitao se da li \u0107emo u budu\u0107nosti ostati vjerni klasi\u010dnim temama kada je teatar u pitanju. \u201cHo\u0107e li se ikada zavoljeti Bob Vilson i Sara Bernar, zapravo je pitanje da…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55562,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56939","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56939","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56939"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56939\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59484,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56939\/revisions\/59484"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55562"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56939"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56939"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56939"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}