{"id":56942,"date":"2018-08-07T07:29:09","date_gmt":"2018-08-07T05:29:09","guid":{"rendered":"https:\/\/gradteatar.me\/veliki-plemeniti-gospodin-pozorista\/"},"modified":"2020-06-27T13:35:08","modified_gmt":"2020-06-27T11:35:08","slug":"veliki-plemeniti-gospodin-pozorista","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/veliki-plemeniti-gospodin-pozorista\/","title":{"rendered":"Veliki, plemeniti gospodin pozori\u0161ta"},"content":{"rendered":"<p>\u201cKa\u017ee se da je pozori\u0161te jedna od najneuhvatljivijih i najprolazinijih umjetnosti, a mi \u0107emo vam na Trgu pjesnika ve\u010deras predstaviti dvije knjige Veselina Veska Radunovi\u0107a, koje na neki na\u010din to demantuju \u2013 jedan od najrelevantnijih jugoslovenskih, a svakako najpoznatiji i najzna\u010dajniji crnogorski pozori\u0161ni kriti\u010dar i teatrolog, koji je od 80-tih godina pratio i vrijedno bilje\u017eio pozori\u0161nu umjetnost Crne Gore i nekada\u0161nje velike Jugoslavije, u svojim kritikama, tekstovima i esejima, ipak je uspjevao i da uhvati, i da sa\u010duva te njene magi\u010dne niti. Dvotomno izdanje Veskovih \u201cTeatralija\u201d nas isto tako dirljivo uvjerava da i kriti\u010dari, ne samo dramski pisci, reditelji, glumci, pozori\u0161te mogu \u017eivjeti kao strast \u2013 rekla je novinarka Radmila Radosavljevi\u0107, otvaraju\u0107i ve\u010de posve\u0107eno izuzetnom crnogorskom stvaraocu.<\/p>\n<p>\u201cVesko Radunovi\u0107, koji od februara 2016. na\u017ealost vi\u0161e nije sa nama, ipak \u0107e nas povesti na divno putovanje kroz sve ono \u0161to se na ovim prostorima u pozori\u0161tu stvaralo, zbivalo, a bilo je va\u017eno. To putovanje je, zapravo, vrsta oma\u017ea koji Grad teatar ove godine prire\u0111uje jednom uzuzetnom gospodinu, uzornom intelektualcu, teatrologu i kriti\u010daru koji ga je pratio, hrabrio i podr\u017eavao od njegovih po\u010detaka \u2013 istakla je Radosavljevi\u0107.<\/p>\n<p>Predstavljanje dvotomnog izdanja Radunovi\u0107evih \u201cTeatralija\u201d (objavljene su 2017, posthumno, izdava\u010di su CID iz Podgorice i Centar savremene umjetnosti Crne Gore, urednik izdanja je akademik Dragan Vuk\u010devi\u0107), okupilo je na Trgu pjesnika brojnu publiku, u kojoj su bili i \u010dlanovi njegove porodice, supruga Jadranka i sin Matija. Oba izdanja priredio je kriti\u010dar i teatrolog Aleksandar Milosavljevi\u0107, a o Radunovi\u0107evom djelu govorila je i Branislava Lije\u0161evi\u0107, nekada\u0161nja direktorka Grada teatra i selektorka njegovog Dramskog programa, u \u010dije je vrijeme ovaj festival zabilje\u017eio najblistavije trenutke, i koja je s njim godinama sara\u0111ivala.<\/p>\n<p>Kako je izjavio Milosavljevi\u0107, koji je bio i njegov bliskli prijatelj, to \u0161to Radunovi\u0107 ve\u0107 na prvoj strani \u201cTeatralija\u201d citira Sokrata, \u201cZnam da ni\u0161ta ne znam\u201d, odnosi se, prije svega, na njegovu veliku posve\u0107enost pozori\u0161tu i edukovanje pozori\u0161nih kriti\u010dara.<\/p>\n<p>-Biraju\u0107i ovu Sokratovu re\u010denicu Vesko je, zapravo, istakao da se edukovanje pozori\u0161nih kriti\u010dara nikada ne zavr\u0161ava. To je prosto stav sa kojim se, ili brzo suo\u010dite kad po\u010dinjete da pi\u0161ete o pozori\u0161tu, ili, ako se nikad ne uso\u010dite sa tim, onda ostajete na margini. Vesko nije bio na margini, bio je u epicentru pozori\u0161nog zbivanja, pozori\u0161nog \u017eivota i Crne Gore, i onda\u0161nje Jugoslavije. Jako mnogo je putovao, bilo kao kriti\u010dar ili \u010dlan \u017eirija najzna\u010dajnijih doma\u0107ih i me\u0111unarodnih festival velike Jugoslavije, i pisao je o pozori\u0161tu u vrijeme ne samo velikih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih previranja, nego i mena unutar samog tkiva pozori\u0161ta.<\/p>\n<p>Prema njegovim rije\u010dima, Vesko bi, da je mogao, svako ve\u010de odlazio u pozori\u0161te, ne samo na premijere, nego i na predstave koje je ve\u0107 gledao, jer je bio svjestan da je pozori\u0161te\u00a0 specifi\u010dno upravo po tome \u0161to je prolazna umjetnost, i da svako izvo\u0111enje iste predstave uvijek podrazumjeva druga\u010diju predstavu, \u0161to glumci, naravno jako dobro osje\u0107aju.<\/p>\n<p>-Vesko je shvatao koliko je to \u017eivo tkivo pozori\u0161ta ne\u0161to \u0161to, zapravo, presudno odre\u0111uje i su\u0161tinu teatra \u2013 rekao je Milosavljevi\u0107, isti\u010du\u0107i da je prva knjiga \u201cTeatralija\u201d objedinjuje Veskove intervjue sa vode\u0107im pozori\u0161nim umjetnicima ovog prostora, a me\u0111u njima ima i onih koje je vodio sa poznatim piscima, pjesnicima, filozofima, sociolozima.<\/p>\n<p>Najve\u0107i broj tih intervjua, prema rije\u010dima Milosavljevi\u0107a, \u00a0nastao je u ono burno vrijeme kada se \u201clomila\u201d istorija ovog podneblja.<\/p>\n<p>-Kao \u010dovjek koji je jako dobro bio edukovan, koji je osje\u0107ao i razumio \u0161ta se doga\u0111a, i stra\u0161no patio zbog toga, Vesko je zaista umio da postavi prava, anga\u017eovana pitanja. Ova knjiga, zapravo, predstavlja izuzetno dragocjeno pozori\u0161no, kulturno, dru\u0161tveno i istorijsko svjedo\u010danstvo o jednom vremenu, za sve one koji \u0107e danas, a naro\u010dito one koji \u0107e sjutra, ali i kroz pedeset godina, iz razli\u010ditih uglova, prije svega kao istori\u010dari, sagledavati vrijeme neposredno prije raspada velike Jugoslavije. Druga knjiga \u201cTeatralija\u201d svjedo\u010di o Vesku kao izuzetnom pozori\u0161nom \u010dovjeku, \u010dovjeku koji je iznad svega volio pozori\u0161te.<\/p>\n<p>O tome s kakvim sje\u0107anjima i osje\u0107anjima ona danas \u010dita \u201cTetralije\u201d, Branislava Lije\u0161evi\u0107 je izjavila da je Radunovi\u0107 ovim knjigama, zapravo, podigao svojevrstan spomenik ovda\u0161njem pozori\u0161tu.<\/p>\n<p>-Jako sam uzbu\u0111ena \u0161to mogu da se prisjetim svega \u0161to je Vesko u\u010dinio, ne samo za Grad teatar, nego prije svega za pozori\u0161nu umjetnost Crne Gore, ali i \u010ditavog regiona. \u010citaju\u0107i Veskove knjige vidimo \u0161ta se sve doga\u0111alo od 80 \u2013tih godina na pozori\u0161nim scenama, \u0161ta je to \u0161to je bilo vrijedno i va\u017eno, kako je pozori\u0161te \u017eivjelo, jer se on nije bavio samo njegovom estetskom, ve\u0107 i eti\u010dkom stranom. Smatrao je da pozori\u0161te mora da ima onaj bazi\u010dni, ljudski anga\u017eman, da uvijek mora da govori istinu, a borio se i za egzistencijalno dostojanstvo samog pozori\u0161ta.<\/p>\n<p>Lije\u0161evi\u0107 je istakla da su sva njena sje\u0107anja vezana za Grad teatar vezana i za njega, stalno je bio tu, u dva mandata i kao \u010dlan Savjeta festivala, a u Gradu teatru je imao i svoju kancelariju.<\/p>\n<p>-Vesko je do\u0161ao tu vo\u0111en jednom ogromnom ljubavlju prema pozori\u0161tu, a njegova biografija upravo nam govori o tome da je cjeli \u017eivot posvetio toj umjetnosti. Vesko je u \u201cTeatralijama\u201d zapisao da \u201cu\u010de\u0161\u0107e na Gradu teatru treba zaslu\u017eiti\u201d, i uvijek\u00a0 je hrabrio i podr\u017eavao njegov elitisti\u010dki koncept. I sam naslov svijih knjiga, \u201cTeatralije\u201d, preuzeo je iz istoimenog programa koji je godinama vodio na Gradu teatru. Sve \u0161to je napisao i \u0161to je ostalo iza njega, mo\u017ee da poslu\u017ei i kao ud\u017ebenik o pozori\u0161tu ovog prostora.<\/p>\n<p>Ki\u0161a za Petra Kralja<\/p>\n<p>U svojevrsnom Radunovi\u0107evom vremeplovu kroz najzna\u010dajnije produkcije i koprodukcije Grada teatra, kao da ponovo \u010dekamo Godoa sa rediteljem Harisom Pa\u0161ovi\u0107em i glumcima \u017darkom Lau\u0161evi\u0107em i Mikijem Manojlovi\u0107em, vidimo Petra Kralja i ki\u0161u na premijeri \u201cKanjo\u0161a Macedonovi\u0107a\u201d, Sonju Vuki\u0107evi\u0107 kao pticu na stargogradskim zidinama u \u201cKonte Zanovi\u0107u\u201d, Citadelu \u201cobu\u010denu u nebo\u201d u \u201cSnu letnje no\u0107i\u201d, idemo na milo\u010dersku pla\u017eu i gledamo \u201cLensa i Lenu\u201d, \u201cBuru\u201d\u2026.<\/p>\n<p>-\u010citaju\u0107i ove knjige, danas bih mogla da potpi\u0161em sve \u0161to je Vesko zapisao, \u010dak i one kritike o nekim predstavama Grada teatra koje sam smatrala preo\u0161trim, ponekad \u010dak i polemisala s njim o tome, a sada vidim koliko je, zapravo, bio u pravu \u2013 istakla je Lije\u0161evi\u0107.<\/p>\n<p>Jadranki i Matiji za nezaborav<\/p>\n<p>Na prvoj strani \u201cTeatralija\u201d je i li\u010dna posveta: \u201dJadranki i Matiji za nezaborav\u201d.<\/p>\n<p>\u2013 Mo\u017eemo to da posmatramo i kao ne\u0161to \u0161to je o\u010dekivano, prirodno. Ali, svi oni koji su dobro poznavali Veska znaju koliko je on bio \u010dovjek porodice, koliko je bio privr\u017een supruzi i sinu, a svi na\u0161i razgovoro gdje god bi se na\u0161li, a mnogo smo putovali, po\u010dinjali su pri\u010dom o njegovoj porodici \u2013 rekao je Milosavljevi\u0107<\/p>\n<p>7.08. &#8211; Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u201cKa\u017ee se da je pozori\u0161te jedna od najneuhvatljivijih i najprolazinijih umjetnosti, a mi \u0107emo vam na Trgu pjesnika ve\u010deras predstaviti dvije knjige Veselina Veska Radunovi\u0107a, koje na neki na\u010din to demantuju \u2013 jedan od najrelevantnijih jugoslovenskih, a svakako najpoznatiji i najzna\u010dajniji crnogorski pozori\u0161ni kriti\u010dar i teatrolog, koji je od 80-tih godina pratio i vrijedno bilje\u017eio&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55565,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56942","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56942","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56942"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56942\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59487,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56942\/revisions\/59487"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55565"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56942"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56942"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56942"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}