-Umjetnost koja ne postavlja pitanja, koja ne preispituje stvarnost, nije umjetnost, ve\u0107 neki vid dekora, ki\u010da, ukrasa, a jedna od glavnih poruka romana \u201cLuzitanija\u201d je da je izme\u0111u ludila i razuma tanka granica, i da su te dvije kategorije usko povezane. Ludilo i razum, zapravo, nisu jedno drugom suprotstavljeni, ve\u0107 predstavljaju dvije strane jedne iste ljudske sudbine. Ono \u0161to je razumu zaista suprotnost jeste\u00a0ljudska glupost. Ona se doga\u0111a i planira sa predumi\u0161ljajem. Glupi postupci, nasilni postupci, uvijek nastaju sa dozom planiranja. Ludilo, naravno, iza sebe nema nikakav plan, \u0161tavi\u0161e, ludilo \u010desto poma\u017ee razumu da izo\u0161tri pogled ka tome \u0161ta mu je zaista suprotstavljeno \u2013 izjavio je Dejan Atanackovi\u0107, predstavlaju\u0107i svoju knjigu na Trgu pjesnika u Budvi.<\/p>\n
Laureat NIN-ove nagrade za najbolji roman, koja je i danas jedna od najpresti\u017enijih u regionu, \u010dije zanimanje nije ni \u201cnagovje\u0161tavalo\u201d budu\u0107eg pisca – Atanackovi\u0107 je po profesiji slikar (predava\u010d vi\u0161e oblasti vizuelne umjetnosti i kulture na univerzitetu u Firenci, saradnik sa firentinskim Muzejom prirodnih nauka, a posljednjih godina vodi radionice zasnovane na dijalogu i saradnji studenata i psihijatrijskih pacijenata), zanimljiv je i po tome \u0161to je tek drugi debitant u istoriji ovog priznanja (prvi je bio Vladimir Arsenijevi\u0107).<\/p>\n
Njegova \u201cLuzitanija\u201d, pri\u010da o psihijatrijskoj bolnici u Beogradu tokom Prvog svjetskog rata, u kojoj ljudi \u201cs uma si\u0161av\u0161i\u201d \u00a0stvaraju svijet mnogo skladniji i humaniji od onog ratnog, izvan bolni\u010dkih zidina, zapravo je metafora i sna\u017ena politi\u010dka kritika dru\u0161tva u kojem \u017eivimo, ali prije svega srpskog, koji Atanackovi\u0107 analizira.<\/p>\n
-Devedesetih godina bio sam jedan od onih umjetnika koji su se u Beogradu okupljali u Centru za kulturnu dekontaminaciju, to je bila jedna od rijetkih gra\u0111anskih oaza koja je pru\u017eala uto\u010di\u0161te od okolnog ratnog ludila i nacionalisti\u010dke histerije. Jako me je poga\u0111ao taj rat, kao i mnogim normalnim ljudima bilo mi je nezamislivo da ne\u0161to tako stra\u0161no uop\u0161te mo\u017ee da se dogodi. Iz toga je i proiza\u0161lo moje interesovanje za politiku, i\u00a0 \u00a0\u00a0posljednjih dvadesetak godina sa svojim studentima vrlo \u010desto se bavim temama koji imaju politi\u010dku sadr\u017einu, koje se bave kritikom dru\u0161tva, istorije, kritikom nekih oko\u0161talih nacionalnih ideja. Tra\u017ee\u0107i temu za roman, nai\u0161ao sam na istinitu pri\u010du o beogradskoj psihijatrijskoj bolnici u okupiranom Beogradu u vrijeme Prvog svjetskog rata. Bolnica je dobila eksteritorijalni status, neku vrstu nezavisnosti. Ta ideja o nezavisnoj, slobodnoj teritoriji usred okupiranih teritorija, postala mi je vrlo zanimljiva. Prije svega zbog teme subverzivnosti, a drugo, sama tema ludila, jer je i ludilo na razne na\u010dine subverzivno.<\/p>\n
Ime \u201eLuzitanija\u201c je ime broda koje na\u00a0svojim plec\u0301ima, odnosno na\u00a0pojasu za\u00a0spasavanje, donosi jedan od junaka romana, a Atanackovi\u0107 opisuje parlamentarnu republiku koja nastaja u psihijatrijskoj ustanovi u saradnji pacijenata i ljekara, pa je Luzitanija i\u00a0ime\u00a0dr\u017eave\u00a0koja se formira i\u00a0traje u\u00a0ludnici.<\/p>\n
\u2014\u00a0Luzitanija je dr\u017eava koja c\u0301e odmah, upravo zato \u0161to je formirana od strane te marginalizovane kategorije ljudi, biti slobodna od nacionalnih stereotipa, manipulativno pojednostavljenih i oportunisti\u010dki motivisanih istorija, politi\u010dkih igara i la\u017ei, i vjerujem da bi takva dr\u017eava, da je zaista postojala,\u00a0bila rijetko uspje\u0161an projekat na\u00a0ovim prostorima – ona u sebi ima ideju o\u00a0dr\u017eavi koju formiraju ljudi koji su odba\u010deni i napu\u0161teni od svih, koje su institucije dr\u017eave ostavile, a koji su prepu\u0161teni sumanutim ratnim doga\u0111ajima.<\/p>\n
Kako je istakao, Atanackovi\u0107 i sada osje\u0107a ogromnu gor\u010dinu ratnih zbivanja iz 90-tih godina, a danas ga politi\u010dke histerije jo\u0161 vi\u0161e pla\u0161e jer su postale gotovo globalne, \u201cdesnica\u201d i nacionalisti\u010dki vokabular se populisti\u010dki izvla\u010de iz \u201cd\u017eepa\u201d kad god zatreba i na\u0161im, i svjetskim mo\u0107nicima.<\/p>\n
– Glupost je postala instrument vladanja, a ona svoje motive nalazi u glupim predstavnicima vlasti, njihovim glupim medijima, glupim promoterima, u glupom tuma\u010denju istorije, glupim nacionalnim ritualima\u2026, u uni\u0161tenju svega pametnog, gra\u0111anskog, kriti\u010dkog, slobodnog, \u0161to bi moglo da bude demokratski korektiv glupoj vlasti. Ali, ta glupost vlasti, kao i svaka druga glupost, vrlo je organizovana, ima jasan cilj da\u00a0se suprotstavi svemu razumnom. S druge strane, gledano istorijski, ludilo je stanje izop\u0161tenosti sasvim sli\u010dno drugim primjerima izop\u0161tavanja kojima savremena dru\u0161tva obiluju. Zato se, u \u201cLuzitaniji\u201d, upravo ludilu daje ta dr\u017eavotvorna funkcija, jer je utopijska dr\u017eava Luzitanija veliki borac protiv ljudske gluposti. Jer, ludilo je nema nikakav cilj, \u00a0ono je prosto samo jedna jako ogoljena, krhka i\u00a0ranjiva ljudskost.<\/p>\n
I dok Atanackovi\u0107 u svom romanu vodi \u010ditaoce kroz kilometre raznovrsnih ambijenata: bolni\u010dke hodnike, apsurdne tunele Zapadnog fronta, balkanske \u0161ume, ulice Beograda, Njujorka, Be\u010da, sve do oniri\u010dkih sala firentinskog Muzeja prirodnih nauka, vidimo i marginalizovanog pojedinca koji je i\u00a0danas jednako prisutna kategorija.<\/p>\n
\u2014Dovoljno je da vidimo taj odnos prema migrantima, koji se do\u017eivljavaju kao ljudi posljednjeg, neva\u017enog reda, da ne govorimo o osobama koje su zdravstveno hendikepirane. Svijet je izgubio humanisti\u010dku ideju koju je imao u nekim periodima, i \u017eelio sam da u romanu dam i sliku te samoc\u0301e dana\u0161njeg \u010dovjeka, \u010dovjeka koji je ostao usamljen uprkos globalnoj komunikaciji i dru\u0161tvenim mre\u017eama, \u010dovjeka koji ne osje\u0107a gdje je njegov dom, \u010dak ni\u00a0kada je kod kuc\u0301e. Roman po\u010dinje ledenim brijegom, to je slika kojom Frojd opisuje odnos svjesti i\u00a0podsvjesti. Ona mi se pojavila kao ideja da je podsvjest neka vrsta \u201cpokuc\u0301stva\u201d, \u201centerijera\u201d u\u00a0kojem su ostale razne stvari koje se ti\u010du na\u0161e podsvjesti \u2013 rekao je Atanackovi\u0107.<\/p>\n
6.08. – Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
-Umjetnost koja ne postavlja pitanja, koja ne preispituje stvarnost, nije umjetnost, ve\u0107 neki vid dekora, ki\u010da, ukrasa, a jedna od glavnih poruka romana \u201cLuzitanija\u201d je da je izme\u0111u ludila i razuma tanka granica, i da su te dvije kategorije usko povezane. Ludilo i razum, zapravo, nisu jedno drugom suprotstavljeni, ve\u0107 predstavljaju dvije strane jedne iste…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55567,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56944","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56944"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56944\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":69784,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56944\/revisions\/69784"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55567"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}