-U Crnu Goru sam se zaljubila prije par godina, kada sam se uspela na njen najvi\u0161i vrh na Durmitoru, zapravo slu\u017ebeno nije najvi\u0161i, nije Bobotov kuk, i to mi je bilo prekarsno iskustvo. U Budvi ranije nisam bila, dio njenog Starog grada me silno podsje\u0107a na Trogir, na ona mala, poznata mediteranska mista, a turisti\u010dki dio mi li\u010di na podivljali i bjesno\u0107om zara\u017een turizam, kakav je danas, na\u017ealost, gotovo na kompletnom Mediteranu. Festival Grad teatar i ovaj Trg pjesnika mi se \u010dine kao civilizacijski kontrast tom turisti\u010dkom ludilu, koje je prisutno i u Splitu, iz kojeg dolazim \u2013 ovim rije\u010dima zapo\u010dela je svoje knji\u017eevno ve\u010de poznata hrvatska spisateljica Tanja Mravak.<\/p>\n
Nekrunisana kraljica splitskog festivala \u201cPri\u010digin\u201d, kako je najavio kriti\u010dar Vladimir Arseni\u0107 koji je s njom razgovorao na Trgu pjesnika, stigla je pred budvansku publiku sa novom knjigom, zbirkom pri\u010da \u201cNa\u0161a \u017eena\u201d, u izdanju ku\u0107e \u201cHena com\u201d. Prije predstavljanja njenog novog bestselera, Arseni\u0107 je podsjetio da je Tanja Mravak osvojila \u010ditaoce i kritiku u regionu prvom, debitantskom knjigom kratkih pri\u010da \u201cMoramo razgovarati\u201d, koja je osvojila nagradu \u201cJutarnjeg lista\u201d za najbolje prozno djelo 2010, nagradu DHK za autorski prvijenac, priznanje \u201cSlobodne Dalmacije\u201d za kulturu.<\/p>\n
Prije razgovora, publika Trga pjesnika imala je priliku da vidi kako popularna knji\u017eevna \u201cperformerka\u201d izvodi pri\u010du \u201cMeso\u201d, koju je pro\u010ditala.<\/p>\n
Mravak, koja se percepira kao jedna od najzanimljivijih pripovjeda\u010dica na ovda\u0161njoj knji\u017eevnoj sceni, a zaposlena je u splitskom Centru za autizam, izjavila je da je njena nova knjiga dala glas \u017eenama iz manjih sredina, i da joj je upravo to bilo jako va\u017eno.<\/p>\n
-Rije\u010d je, zapravo, o prikazivanju realiteta \u017eenske svakodnevice, svaka je pri\u010da ispripovijedana i iz specifi\u010dne perspektive, a ja u njima ne prosu\u0111ujem \u0161to jest i \u0161to nije ispravno. A postoji puno tema o kojima se ne govori, postoji puno svakodnevnih situacija koje nisu osvje\u0161\u0107ene ni u \u017eenama ni u mu\u0161karciam, i mo\u017eda je najve\u0107i kompliment mojoj knjizi dala jedna obi\u010dna \u017eena, koja mi je nakon promociji pri\u0161la i rekla da nikada ne bi osvjestila koliko, zapravo, besmisleno razgovara, dok nije pro\u010ditala knjigu i shvatila \u0161ta im \u017eelim re\u0107i. To mi je bilo, osim kritike Arseni\u0107a, silno va\u017eno. I to je ono \u0161ta \u017eelim, i svakodnevno nastojim i u samoj sebi osvjestiti, a to su ta sitna previranja i sitne uloge svakodnevne na koje su \u017eene navikle, i na koje su navikli i mu\u0161karci. Postoji puno \u017eena, primjera radi, koje misle da imaju prava obu\u0107i mu\u017ea, mu\u0161karca, onako kako su one zamislile. Postoje jo\u0161 stotine takvih primjera, i to se sve pre\u0161utno doga\u0111a. Oni pre\u0161utno jedni drugima bri\u0161u osobnost, to se doga\u0111a u oba smjera, i jo\u0161 misle da imaju prava na to.<\/p>\n
\u017dene iz njenih pri\u010da su generacijski, obrazovanjem, svjetonazorima, bra\u010dnim stanjem i svim ostalim karakteristikama vrlo razli\u010dite, jednako kako su razli\u010dita i njihova o\u010dekivanja od sebe i od njihovih poimanja \u201c\u017eenske uloge u dru\u0161tvu\u201d. Milje je uvijek patrijarhalan, uglavnom dalmatinska provincija ili Zagora, ali kako je istakla, pi\u0161u\u0107i ove pri\u010de nije imala nikakve feministi\u010dke porive.<\/p>\n
-Nisam imala ni u jednome trenutku tu primisao da se ove pri\u010de \u010ditaju u feministi\u010dkom klju\u010du, mada stalno nekako dobijam ta pitanja. Meni je bio cilj prikazat, ne bih rekla samo \u017eenu, nego ljude u nekavim njihovim unutaranjim previranjima. Kako se to poslije tuma\u010dilo, ja ne mogu uticati niti mogu razmi\u0161ljati tu\u0111im mozgom. Imala sam \u010dak raznorazne sukobe i na knji\u017eevnoj i na feministi\u010dko sceni, i kao osoba nepripremljena na sukob, odbila sam da u\u010destvujem u tim raspravama, \u0161to je opet protuma\u010deno kako se nisam dovoljno zauzela za \u201c\u017eensko pitanje\u201d. Prije svega, ne vjerujem da se mo\u017ee deklarativno izri\u010du\u0107i ne\u0161to puno toga promjenit. Uostalom, ja dolazim iz male i patrijarhalne sredine, sa roditeljima koji su niti intelektualci, niti su se bavili kulturom, bili su nekakavi radnici u socijalizmu, i sve \u0161to sam uspjela, uspjela sam sama. Mislim da je to taj feminizam i emancipacija kojega ja \u017eivim, i nemam potrebu to definirat nekim deklarativnim re\u010denicama.<\/p>\n
Tanja Mravak govorila je i o svojevrsnom humoru u svojim pri\u010dama, koji je na najboljoj tradici poznatog splitskog humora, i autora okupljenih oko nekada\u0161njeg \u201cFeral tribjuna\u201d.<\/p>\n
-Humor se nekako sam nametne, i u tim pri\u010dama, kao i u \u017eivotu – \u0161to je situacija dramati\u010dnija, to me vi\u0161e humor izvla\u010di. Humor je, vi\u0161e manje sublimacija svega, on je vrhunski oblik komunikacije, kako je rekao jedan pametan \u010dovik, a na kraju krajeva je i odli\u010dan ispusni ventil \u2013 dok se ne mo\u017eete nasmijati sebi, svojim manama, mislim da niste kompletna osoba \u2013 istakla je go\u0161\u0107a iz Splita.<\/p>\n
Nedostatak komunikacije<\/p>\n
Kako je istakla popularna knji\u017eevnica iz Splita, najve\u0107a saznanja o komunikaciji saznavala je u Centru za autizam u kojem radi.<\/p>\n
-Tu su osobe koje ne mogu ne se samo na bazi\u010dnom nivou komunicirati, nego nemaju ni temelje, ni koncept komunikacije. One ne znaju da nekome treba re\u0107i ili dati do znanja da ne\u0161to trebaju ili \u017eele, ve\u0107inu komunikacije koju nau\u010de je uzro\u010dno-posljedi\u010dna. Dakle, ako se dijete u du\u0107anu baci i lupa nogama, shvati\u0107e da se \u010dokolada dobija lupanjem nogama. Taj ekstremni oblik nedostatka komunikacije svakako mi je otvorio to kompletno polje, i puno sam o tome razmi\u0161ljala koliko svi mi imamo svoje kodove, i to negdje jesu korjeni mojih pri\u0107a. Jako \u010desto \u0107ete to isto \u010duti u raznoraznim ljubavnim vezama, u \u201cljubi\u0107ima\u201d, u ozbiljnoj knji\u017eevnosti i u filmovima \u2013 kako nisi vidio, kako sam nisi vidio i zaklju\u010dio \u0161to \u017eelim, morao si iz mog pona\u0161anja znati. Ali, niko nije du\u017ean nas tuma\u010diti.<\/p>\n
Ljepota kratke pri\u010de<\/p>\n
Tanja Mravak govorila je i o \u017eanrovskoj razlici izme\u0111u romana i pri\u010de, samom zna\u010daju kratke pri\u010de, i o svojoj silnoj radosti kada je Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost 2013. dobila kanadska spisateljica Alis Manro.<\/p>\n
-To me je uvjerilo da se za kratku pri\u010du mo\u017ee dobiti i najpresti\u017enije svjetsko priznanje, kao \u0161to ga je dobila Alis Manro, koja nikada nije objavila ni jedan roman, a u obrazlo\u017eenju za Nobelovu nagradu je pisalo da joj se dodjeljuje upravo kao majstorici suvremene kratke pri\u010de \u2013 rekla je Tanja Mravak, isti\u010du\u0107i i zna\u010daj brojnih spisateljica iz na\u0161eg regiona, koje su se pojavile na knji\u017eevnopj sceni posljednjih desetak godina.<\/p>\n
<\/p>\n
2.08. – Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
-U Crnu Goru sam se zaljubila prije par godina, kada sam se uspela na njen najvi\u0161i vrh na Durmitoru, zapravo slu\u017ebeno nije najvi\u0161i, nije Bobotov kuk, i to mi je bilo prekarsno iskustvo. U Budvi ranije nisam bila, dio njenog Starog grada me silno podsje\u0107a na Trogir, na ona mala, poznata mediteranska mista, a turisti\u010dki…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55570,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56946","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56946","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56946"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56946\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59491,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56946\/revisions\/59491"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55570"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56946"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56946"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56946"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}