Izuzetan nastup u okviru Knji\u017eevnog programa 32. Grada teatra imao je ovog ljeta i \u0110or\u0111o Sladoje, koji je na Trgu pjesnika\u00a0 priredio jo jedan \u201cpraznik knjige\u201d. Ugledni novosadski pjesnik, laureat brojnih visokih nagrada (\u201cZmajeve\u201d, \u201cDu\u010di\u0107eve\u201d, \u201c\u0160anti\u0107eve\u201d, \u201cBranko \u0106opi\u0107\u201d, \u201cLaza Kosti\u0107\u201d, \u201cRisto Ratkovi\u0107\u201d, \u201cSkender Kulenovi\u0107\u201d, \u201cDu\u0161ko Trifunovi\u0107\u201d, \u201cKruna despota Stefana Lazarevi\u0107a, \u201cKo\u010di\u0107evo pero\u201d \u2026), \u010dije su pjesni\u010dke knjige prevo\u0111ene na vi\u0161e stranih jezika, stigao je pred budvansku publiku novom zbirkom poezije \u201cPeva\u010d u magli\u201d (izdava\u010d \u201cPravoslavna re\u010d\u201d iz Novog Sada).<\/p>\n
Ovu zbirku, kako je istakla Svetlana Kalezi\u0107 Radonji\u0107, kriti\u010darka i pjesnikinja koja je bila moderator razgovora sa Sladojem, \u010dini pet ciklusa sa dvanaest do \u010detrnaest pjesama, \u010diji su naslovi \u201cGodina i njena deca\u201d, \u201cZadnja po\u0161ta\u201d, \u201cSramni vilajet\u201d, \u201cVe\u010dita patnja\u201d i \u201cPeva\u010d u magli\u201d, po kojem je i knjiga dobila naslov.<\/p>\n
Ona je sa poznatim pjesnikom otvorila brojna pitanja \u2013 od toga da je njegova poezija na tragu hajdegerovske teze o jeziku kao o ku\u0107i bi\u0107a i da je karakteri\u0161e izuzetno jezi\u010dko bogatstvo (vje\u0161ta kombinacija rije\u010di i izraza iz sasvim razli\u010ditih konteksta, arhai\u010dnih i modernih, kori\u0161\u0107enje, \u010dak i u istoj pjesmi, ekavice i ijekavice\u2026), preko specifi\u010dnog duhovnog kontinuiteta njegovih stihova. U njima, kako je izjavila, Sladoje \u010desto suprotstavlja drevna, mitska vremena u kojima je postojala nekakva vrijednosna hijerarhija, u odnosu na savremeno doba kada se \u010dovjek otu\u0111io od svega i svakoga, pa su u njegovim stihovima \u017eivi i mrtvi u stalnom dosluhu, i to u jednom montenjevskom maniru, \u201cjer filozofirati zna\u010di navikavati se na smrt\u201d.<\/p>\n
-Uvijek sam mislio i istrajavam u tom mi\u0161ljenju, da autor nije ni du\u017ean, i nije ni pozvan da tuma\u010di svoje djelo. A kad to radi, ne mo\u017eete mu vjerovati doslovno, do kraja. Dakle, pri\u010da o uticajima drugih pisaca na jednog autora stara je koliko i knji\u017eevnost. Na mene niko nije direktno uticao na taj na\u010din da bi se to vidjelo iz prve ruke, ali ono \u0161to jeste to je \u00a0\u010ditala\u010dko iskustvo. Rilke ka\u017ee da treba mnogo godina, mnogo iskustva, vidjeti svijeta, upoznati gradove i ljude da bi se napisao jedan jedini stih. S druge strane, imate one pjesnike koji su do tridesete godine zavr\u0161ili sa \u017eivotom i sa djelom. Vjerujem da kao impuls u svakom piscu postoji sve ono \u0161to je pro\u010ditao i do\u017eivio \u2013 rekao je Sladoje, koji je svoje knji\u017eevno ve\u010de zapo\u010deo najprije \u010ditanjem stihova iz nove zbirke.<\/p>\n
Isti\u010du\u0107i da pi\u0161e jezikom koji mu je Bog dao, i da govori i ekavski i ijekavski, Sladoje je rekao da to nosi od djetinjstva, iz zavi\u010daja.<\/p>\n
-Ako pomje\u0161am u jednoj pjesmi ekavski i ijekavski, kada smatram da je to potrebno, mada kao autor ne moram da obrazla\u017eem za\u0161to, imam razloge za to. Postoji jedno tuma\u010denje na koje mi je svojevremno skrenuo pa\u017enju pokojni Nikola Koljevi\u0107 u jednom zanimljivom razgovoru, da se nekada, a to se de\u0161avalo i kod mene u zavi\u010daju, ekavski jezik smatrao gospodskim, odnosno slu\u017ebenim. \u00a0\u00a0Naredbe u vojsci su, recimo, bile na ekavskom, a ekavskim se govorilo i u gradovima \u2013 rekao je Sladoje.<\/p>\n
Ako se po\u0111e od jedne jedine istine u koju on vjeruje, kako je istakao, a to je da je Bog tvorac svega, bez obzira dokle je to danas dovedeno i \u0161to bi na to pitanje trebalo da odgovore teolozi, Bog je prisutan i u njegovoj poeziji.<\/p>\n
-U na\u0161oj kolektivnoj svijesti, svi ti slojevi civilizacijski su prisutni i postoje, ako ho\u0107emo to da priznamo. Ali, ne mo\u017ee se svaki dan, u svakom trenutku, biti ve\u0107i hri\u0161\u0107anin od patrijarha. Ponekad sam na potpuno suprotnoj strani, jer \u010dovjek pada u o\u010daj, tugu, gordost\u2026 Sve su to grijehovi, ali koji se, valjda, mogu iskupiti. Jedan od na\u010dina da se oni iskupe je sastavljanje stihova.<\/p>\n
Svetlana Radonji\u0107 je istakla da je fascinirana od \u010dega \u0110or\u0111o Sladoje uspijeva da napravi pjesmu, odnosno, \u0161ta sve mo\u017ee da mu poslu\u017ei kao povod za njen nastanak, a pogotovu na\u010dinom na koji kombinuje aspekte anga\u017eovane i metafizi\u010dke poezije. Prve, kako je izjavila, uronjene u sasvim odre\u0111ene dru\u0161tveno-istorijske\u00a0\u00a0 \u00a0okolnosti, a druge, univerzalno, nadistori\u010dno.<\/p>\n
-Mislim da bi dobra pjesma, ne velim da su dobre one koje ja pi\u0161em, trebalo da ima ba\u0161 to \u2013 red svakodnevnog, banalnog, red uzvi\u0161enog, red realnog, red izma\u0161tanog, red istorijskog, red metafizi\u010dkog, red humornog, red kriti\u010dnog\u2026Dakle, sve su to nekakva du\u0161evna stanja koja se prelivaju u samom \u010dovjeku, i samo je pitanje kako \u0107ete sve to ukupno uspjeti da upletete, prizovete, i zapletete u pjesmu. S druge strane, mislim da poezija mora biti maker malim prstom oslonjena na zemlju i u svakodnevni \u017eivot, i da odatle mora da zatalasa, jer se ne mo\u017ee samo na tome zaustaviti. Ako bi tu stala, onda bi se pretvorila u neki izvjestaj, hroniku. Poezija mora biti zagledana i u vje\u010dnost, u ono \u0161to jeste, zapravo, metafizi\u010dko. Jer, metafizi\u010dko je pitanje smisla, a poezija jeste jedan od na\u010dina da se na\u0161a egzistencija, svakodnevna, istorijska, i svaka druga u tim slojevima, simboli\u010dki osmisli. Poezija mora da uzdrma sam \u017eivot svojim anga\u017emanom, iako je anga\u017eman poprili\u010dno istro\u0161ena rije\u010d, ali nema bolje, na taj na\u010din da ga u\u010dini plemenitijim, skladnijim, boljim, ljep\u0161im\u2026 I zaista, kad bismo iz na\u0161eg \u017eivota, kakav god da je, i bilo \u010dijeg, istusnuli sve poetske sadr\u017eaje, dakle i one za koje uop\u0161te nismo ni svjesni da su\u00a0 poetski sadr\u017eaji, ovaj \u017eivot bi bio mnogo te\u017ei, bljutaviji i dosadniji, nego \u0161to stvarno jeste. Zato smatram da poezija upravo mora biti utemeljena u realnost, u stvarnost, u iskustvo pjesnikog do\u017eivlaja, ali da mora imati i osje\u0107aj za metafi\u010dke, nadistorijske i druge dimenzije. Kako \u0107e to neko slo\u017eiti, bolje, lo\u0161ije, po tome se pjesnici i razlikuju \u2013 istako je \u0110or\u0111o Sladoje.<\/p>\n
30.07.-Dan<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Izuzetan nastup u okviru Knji\u017eevnog programa 32. Grada teatra imao je ovog ljeta i \u0110or\u0111o Sladoje, koji je na Trgu pjesnika\u00a0 priredio jo jedan \u201cpraznik knjige\u201d. Ugledni novosadski pjesnik, laureat brojnih visokih nagrada (\u201cZmajeve\u201d, \u201cDu\u010di\u0107eve\u201d, \u201c\u0160anti\u0107eve\u201d, \u201cBranko \u0106opi\u0107\u201d, \u201cLaza Kosti\u0107\u201d, \u201cRisto Ratkovi\u0107\u201d, \u201cSkender Kulenovi\u0107\u201d, \u201cDu\u0161ko Trifunovi\u0107\u201d, \u201cKruna despota Stefana Lazarevi\u0107a, \u201cKo\u010di\u0107evo pero\u201d \u2026), \u010dije su…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55572,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56948","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56948","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56948"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56948\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59493,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56948\/revisions\/59493"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55572"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56948"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56948"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56948"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}