Elitisti\u010dki koncept Knji\u017eevnog programa Grada teatra kojim predstavlja najzna\u010dajniju produkciju izme\u0111u dva festivala, doveo je pred budvansku publiku i hrvatsku knji\u017eevnicu Marinu \u0160ur Puhlovski. Ona je na Trg pjesnika stigla sa novim romanima \u201cIgra\u010d\u201d i \u201cDivljaku\u0161a\u201d, koji je na anonimnom konkursu progla\u0161en romanom 2018. godine u Hrvatskoj.<\/p>\n
Zanimljiva \u010dinjenica u njenoj biografiji, kako je istakla Olja Kne\u017eevi\u0107, kolumnistkinja i autorka brojnih pri\u010da u hrvatskim i crnogorskim medijima koja je s Marinom Puhlovski vodila razgovor, jeste to \u0161to se njeno ime tek posljednjih godina (iako je na ovda\u0161njoj knji\u017eevnoj sceni prisutna vi\u0161e od dvije decenije), izdvaja me\u0111u relevantne pisce. Prvu nagradu pod svojim imenom dobila je tek 2015, za knjigu eseja \u201cKnji\u017eevnost me iznevjerila\u201d, iako je, primjera radi, njen roman \u201cNesanica\u201d od 2007, kada je objavljen, i dalje bestseller, i preveden je na nekoliko jezika.<\/p>\n
Prvo pitanje za Marinu Puhlovski (iza koje su i romani \u201eTrojanska kobila\u201c, \u201eNi\u0161tarija\u201c, \u201eLjubav\u201c, knjige kratke proze \u201eTajni \u017eivot\u201c, \u201eIspod stola\u201c, \u201eOrada\u201c, pjesme u prozi \u201eZato\u010deno stanje\u201c, dvije knjige putopisne proze \u201eZapisi s koljena\u201c, dnevni\u010dka proza \u201eDnevnik izdr\u017eljivosti\u201c…, koje su objavljivale ku\u0107e kao \u0161to su \u201eMladost\u201c, \u201eMeandar\u201c, \u201eArea\u201c, \u201eAGM\u201c, \u201eStajergraf\u201c, \u201eProfil\u201c, \u201eAlfa\u201c…). bilo je za\u0161to je nju, zapravo, knji\u017eevnost iznevjerila.<\/p>\n
-Knji\u017eevnost je za mene na\u010din na koji spoznajem svoj \u017eivot i svijet, dakle, jedan put razumjevanja vlastitog \u017eivota. To je \u00a0kada \u010dovjek, ako se uop\u0107e pita ozbiljno, a ima onih koji se pitaju i onda odustaju od toga, kao \u0161to ima i ljudi koji se neprekidno pitaju, postavlja sebi one neodumice za\u0161to \u017eivim, za\u0161to sam tu, \u0161to \u0107e biti sa mnom poslije smrti, koji je smisao mog \u017eivota…Dakle, ona osnovna metafizi\u010dka pitanja iz kojih bi knji\u017eevnost uop\u0107e nastala. Jer, knji\u017eevnost i jeste nastala kao poku\u0161aj da se nekako odgovori na ta osnovna pitanja bitna \u010dovjeku, i to je za mene prava knji\u017eevnost. E sada, za\u0161to me je knji\u017eevnost iznevjerila? Zato jer sam ja od nje o\u010dekivala da \u0107e mi dati te odgovore, i da \u0107u se na kraju tog procesa spoznaje\u00a0 prosvjetliti. A nisam. Nisam dobila odgovore, \u017eivjela sam sa tim o\u010dekivanjima, stalno sam se pribli\u017eavala tome, rasla sam kao osoba, i provela sam, zapravo, jedan divan \u017eivot u tom smislu sazrijevanja vlastitog \u017eivota. Ali, krajnje odgovore nisam dobila.<\/p>\n
Od tridesete godine, kako je istakla, prestala je biti intelektualka, jer je pro\u010ditala gotovo sve \u0161to se moglo pro\u010ditati, i shvatila da, ako to ne zaboravi, onda \u0107e kao i ve\u0107ina ljudi samo prevrtati tu\u0111e re\u010denice, iz \u201e\u0161upljega u prazno\u201c.<\/p>\n
-Rekla sam sebi, vi\u0161e ne zna\u0161 ni\u0161ta, i sad pogledaj sebe unutra, i reci sebi iskreno \u0161ta je ono \u0161to uop\u0107e zna\u0161. To je bio moj put, osje\u0107ala sam se kao da sam potpuno prazna, i kao da sam se ponovo rodila, jer sam shvatila da moram stvoriti svoj vlastiti svjetonazor, od svega onoga \u0161to je ostalo u meni, i \u0161to je u krajnjoj liniji istina koju ja osje\u0107am da je istina, a ne ona koju mi je neko servirao, pa me uvjereva. A istina je, zapravo, uvijek ista, jedna jedina i stara. Istina nikada nije nova, samo je novi na\u010din na koji \u0107e se ona ispri\u010dati, i zato svaka generacija mora ponovo re\u0107i \u0161ta je istina, jer se istina kroz jezik, kroz komunikaciju, kroz upotrebu, otrca. Dakle, uzima se zdravo za gotovo, i ta istina onda vi\u0161e nema zna\u010denja, vi\u0161e se i ne zna da je to istina. Zato se i pojavljuju pisci, zato se pojavljuju ljudi koji \u0107e kroz jezik ponovo promisliti tu staru istinu, i kroz jezik je pretvoriti u novu istinu, istinu te generacije koja sada \u017eivi. Ako se stara istina ne prevrednuje da bi po\u010dela da \u017eivi u svom vremenu, onda je ona mrtva, potro\u0161ena, nema je.<\/p>\n
\u201eIgra\u010d\u201c, najnoviji roman, objavljen je 2017. u izdanju VBZ Zagreb, i prema njenim rije\u010dima, on je pri\u010da o njenoj porodici, o vremenima biv\u0161im i dana\u0161njim, o kockanju, strastima, (bez)skrupuloznosti, gramzivosti, pro\u017edrljivosti, prevari, kra\u0111i, la\u017eima, licemjerju, socijalnoj kontroli\u2026, u kojem sna\u017eno portreti\u0161e majku, o\u010duha, tra\u017ei njihove karaktere u ranijim generacijama, \u201cslikaju\u0107\u201d kako se svi ti porodi\u010dni o\u017eiljci vide u ogledalu novih generacija.<\/p>\n
– Kod mene nema ni\u0161ta izmi\u0161ljeno. Meni je \u017eivot dao dovoljno doga\u0111aja, do\u017eivljaja i likova, ne trebam tu\u0111i svijet od kojeg bih gradila svoj. Naravno, lik dogradim, on u\u0111e u neke druge situacije, ma\u0161ta se mije\u0161a sa zbiljom. Malo je onih koji imaju ma\u0161te za istinu realnog, govorio je Gete. Ja umi\u0161ljam da sam me\u0111u tim malobrojnima, da \u010ditam iz svog \u017eivota kao iz knjige, kako bi rekla Maragaret Diras.<\/p>\n
Marina Puhlovski je istakla da je njoj vlastiti \u017eivot jedina inspiracija za pisanje, da iz njega dolazi i sam poriv za pisanjem, kao i ono o \u010demu pi\u0161e. Jer, vlastiti \u017eivot zna\u010di svijet osobe, ne samo materijalni, nego i duhovni, zna\u010di doga\u0111aje, do\u017eivljaje i spoznaje. A ona je jo\u0161 kao dijete znala da \u0107e pisati, i po\u010dela je da pi\u0161e sa osam godina.<\/p>\n
-Zagreb je jedna jako malogra\u0111anska sredina koja ne voli svoje umjetnike, bilo koje vrste \u2013 ni slikare, ni muzi\u010dare, ni redatelje. Zagreb\u010dani \u017eele da njihiova djeca budu ljekari ili advokati, i to je ne\u0161to najvi\u0161e \u0161to se mo\u017ee posti\u0107i u \u017eivotu. A umjetnici su oni koji zavr\u0161avaju pod Carskim mostom, tu im je sudbina. Tako se smtralo i u mojoj ku\u0107i, i onda sam odlu\u010dila da \u0107u biti biolog, jer mi se jako svidjelo da \u0107u tako mo\u017eda mo\u0107i da putujem po Amazoniji, ili kao Darvin po Galapagosu i \u010dudnim otocima. Pokazalo se, me\u0111utim, da to ne ide, oti\u0161la sam na studije knji\u017eevnosti i filozofije, i tada sam znala da je pisanje moj poziv. Jer, pisanje je vrsta spoznaje \u017eivota i svijeta.<\/p>\n
30.07. – Vijesti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Elitisti\u010dki koncept Knji\u017eevnog programa Grada teatra kojim predstavlja najzna\u010dajniju produkciju izme\u0111u dva festivala, doveo je pred budvansku publiku i hrvatsku knji\u017eevnicu Marinu \u0160ur Puhlovski. Ona je na Trg pjesnika stigla sa novim romanima \u201cIgra\u010d\u201d i \u201cDivljaku\u0161a\u201d, koji je na anonimnom konkursu progla\u0161en romanom 2018. godine u Hrvatskoj. Zanimljiva \u010dinjenica u njenoj biografiji, kako je istakla…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":55573,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[229],"tags":[],"class_list":["post-56949","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva-novosti-2018-en","category-229","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56949","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=56949"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56949\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":59494,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/56949\/revisions\/59494"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/55573"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=56949"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=56949"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradteatar.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=56949"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}