Jul, 2021
This is a repeating event29/07/2021 10:00
28jul10:0016:00Antun Kojović i njegovo djelo

Event Details
Prof. dr Zlata Bojović, akademik SANU Prof. dr Siniša Jelušić, akademik CANU Prof. dr Branko Letić, akademik ANURS Prof. dr Nenad Vuković, akademik CANU Prof. dr Miodrag Jovanović Mr Božena Jelušić Prof. Vida Ognjenović, reditelj MA Stanka
more
Event Details
Prof. dr Zlata Bojović, akademik SANU
Prof. dr Siniša Jelušić, akademik CANU
Prof. dr Branko Letić, akademik ANURS
Prof. dr Nenad Vuković, akademik CANU
Prof. dr Miodrag Jovanović
Mr Božena Jelušić
Prof. Vida Ognjenović, reditelj
MA Stanka Janković Pivljanin
MA Dušan Medin
Doc. dr Zlata Marjanović
- jul
- dr Zlata Bojović, akademik SANU: Ulica kao pozornica života u hroničarskim spisima Antuna Kojovića
- dr Nenad Vuković, akademik CANU: Govorne mogućnosti pri scenskoj realizaciji Kojovićeve komedije „Smiješni razgovori“
- mr Božena Jelušić
- dr Zlata Marjanović i MA Dušan Medin: Karneval glavni, prijatelj svači: karneval u Budvi Kojovićevog doba i nakon njega
- jul
- dr Siniša Jelušić, akademik CANU: Kanonik Antun Kojović – ličnost, vrijeme, karneval
- dr Branko Letić, akademik ANURS: Slike Budve u delima Antuna Kojovića;
- dr Miodrag Jovanović: Narodni govor Budve i okoline u Kojovićevoj drami „Smiješni razgovor II“;
- Vida Ognjenović, reditelj
- MA Stanka Janković Pivljanin: Hronotop i žanr –farse i maskerate Antuna Kojovića
Ideja realizacije ovog programa jeste da se jedan dio programa festivala „Grad teatar“ orijentiše i ka interdisciplinarnim teorijskim sagledavanjima kulture, umjetnosti i tradicije Crne Gore, sa akcentom na istorijat razvoja dramske umjetnosti i pozorišnog života.
Stoga smo pažnju usmjerili ka nedovoljno iščitanom djelu Antuna Kojovića, učitelja, kanonika i hroničara grada Budve. Prvenstveno, razlog skretanja pažnje na neveliko djelo Antuna Kojovića jeste činjenica da je, između ostalog, i autor dva dramska teksta, igrokaza pisana u duhu karnevala, koje istorija književnosti poznaje kao „Smiješni razogovor ili mala komedija italijanska farsa o karnevalu godišta 1813. učinjena“ i „Smiješni razgovor ili mala komedija po izgovaranju od Budve i okoline složena i pisata u verse“. Na drugoj strani, intezivna istorijska bivanja Kojovićevog vremena, vođena idejama Francuske revolucije i epohe prosvjetiteljstva, nadahnjivala su i autora, koji se, nakon doktoriranja u Loreti, vraća u Budvu, i pored redovnih, kanoničkih dužnosti, obrazuje budvansku djecu više od 60 godina, čak i kada Mletačka ukida redovna plaćanja opštinskom učitelju (među tom djecom je u jednoj generaciji i Stefan Mitrov Ljubiša). Kojović piše i hroniku grada. Zeitgeist kraja 18. i početka 19. vijeka odjekuje njegovim djelom. Zapisi o istorijskim nuždama, kulturološkim raskoracima među narodima, ali i o implementiranju novih ideja epohe u lokalnoj sredini, neprocijenjiv su doprinos istoriji i istoriji kulture. Istovremeno, Kojović se bavi i književnim radom. Pored poezije, piše i pomenute dramske tekstove, svakako razmišljajući i o potrebi za kultivacijom duha grada u skladu sa mediteranskom pozorišnom tradicijom. Na taj način uvodi i nove forme u književni život svoga vremena, daje osnov za dalja književnoistorijska, lingvistička i teatrološka izučavanja, ali i za promišljanja o mogućnostima uprizorenja njegovog života i djela u skladu sa novim dramskim ili pozorišnim poetikama (Kojović između svešteničkog poziva i racionalizma novog doba, npr.).
Uslijed svega rečenog, jasno je da je široka lepeza mogućih naučno-istraživačkih pristupa životu i djelu Antuna Kojovića. Stoga će renomirani istoričari i teoretičari književnosti, jezika i pozorišta Budve, Crne Gore i regiona, govoriti o po jednom aspektu rada i života Antuna Kojovića. Učesnici će se okupiti na naučnom skupu, u trajanju od dva dana, u starogradskim prostorima Budve, kojima se kretao i u kojima je radio Kojović.
Prof. dr. ZLATA BOJOVIĆ
Istoričar književnosti, Beograd, 1939.
redovni član: Odeljenje jezika i književnosti
Članstvo u SANU: Za dopisnog člana izabrana 5. 11. 2015.; Za redovnog člana izabrana 8. 11. 2018.
Oblast rada: Dubrovačka književnost
Školska sprema: Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Studije jugoslovenske i opšte književnosti, osnovne studije (1963), magistarske studije (1965) i doktorat (1976)
Zaposlenje: Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Katedra za srpsku književnost, redovni profesor, u penziji (od 2007); Filološki fakultet Univerziteta u Kragujevcu (1997–2008); Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu (1999–2008)
Funkcije u SANU: Sekretar Odeljenja jezika i književnosti
Članstvo u odborima SANU
Odbor za obrazovanje; Odbor za proučavanje života i dela srpskih naučnika i pisanje istorije SANU
Pristupna akademska beseda: „Samosvojnost dubrovačke književnosti“ održana 15. 5. 2019.
Urednički rad
Književnost i jezik u Društvu srpske slovesnosti (2017); Periodizacija nove srpske književnosti, povodom 150. godišnjice rođenja Pavla Popovića (2018); Glas Odeljenja jezika i književnosti SANU, glavni urednik; Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, glavni urednik; Bratstvo, glavni urednik
Nagrade i priznanja: Nagrada za izuzetan doprinos proučavanju srpske književnosti iz Fonda Aleksandra Arnautovića (2010); Povelja za životno delo Udruženja književnika Srbije (2013);
Nagrada „Matija Ban“ (2014); Nagrada za književnost Grada Beograda (2016); Nagrada „Pečat vremena“ (2016); Medalja Društva „Sveti Sava“ (2016).
Prof. dr. Siniša Jelušić studirao je na Filološkom (komparativna književnost) i Filozofskom fakultetu (filozofija) Univerziteta u Beogradu. Na Filološkom fakultetu je diplomirao, magistrirao i doktorirao. Studijski je boravio na Univerzitetu »Kliment Ohridski«, Sofija, Bugarska (1989): Katedra za slovensku filologiju Filološkog fakulteta u Sofiji, na projektu Komparativne slovenske poetike, kod prof. dr B. Ničeva i prof. dr I. Koneva. Na MGU, Moskva, Rusija (1989): U okviru rada na projektu Komparativne slovenske poetike boravio je u Institutu svjetske književnosti u Moskvi (konsultacije sa akademikom B.A. Uspenskim). Na Državnom univerzitetu u Tbilisiju, Gruzija (1990) pohađa Kartvelske studije iz uporedne poetike/kulture na Filološkom fakultetu i Institutu Gruzijske akademije nauka u Tbilisiju, pod rukovodstvom akademika E. Hindibidzea. Studijski boravk na Moskovskom državnom univerzitetu (Moskva, Rusija, 2006): tema Filozofske kategorije u strukturi dramskog teksta A.P. Čehova u okviru projekta MGU i UCG, rukovodilac V. A. Kuvakin.
Sarađivao je sa prof. G. De Bosio – Presidende comitato scientifico International institute for Opera and Poetry, UNESCO, Verona, uz aktualni poziv da učestvuje u istraživanju teme: Letteratura, pittura, cinema: L. Visconti, P.P.Pasploni, na Libera Universita di Lingue e Comunicazione IULM, Milano i rektorom IMLI (Литературный институт им. М. Горького) prof. dr B. N. Tarasovim, sa pozivom da održi kurs predavanja o rezultatima sopstvenih istaživanja dramskog djela A. P. Čehova.
U okviru intertekstualnih istraživanja dr Jelušić je autor dva eksperimentalna filma: Movie pictures Đure Jakšića (Fokus, Beograd, 1996.) i Meditationes Parisiorum (Fiks fokus, Beograd-RTS Beograd, 1998.), koji su prikazani na festivalima jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu.
Redovni profesor Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje (UCG). Prodekan (2002-2006) i dekan (2006-2012) Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje (UCG). Rukovodilac studijskog programa Dramaturgija FDU, Cetinje.
Knjige: Ut pictura poesis, 1996; Tekst i intertekst, 1999; Poetički oblici, 2002; Prometejev pad- Intertekstualnost : drama, teatar, film, 2007.; Razumjeti lutku – Ogledi o traganju za arhetipom, 2017.
Prof. dr Branko Letić, univ. prof. u penziji. Rođen 1943. u Vučilovcu kod Brčkog, BiH. Studirao jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1962-1966), gde je po završetku studija biran na mesto asistenta za starije književnosti, renesansnu i baroknu kao osnovnu, i srednjovekovnu. Postdiplomske studije završio u Beogradu (magistarski rad Barokni pesnik Šiško Gundulić, 1970), gde je 1978. odbranio i doktorsku disertaciju Slovinstvo i patriotizam u dubrovačkoj književnosti 17. veka.
Ceo radni vek proveo je u univerzitetskoj nastavi: kao asistent i viši asistent do 1978; docent do 1982; vanredni profesor do 1988; redovni profesor – na Filozofskom fakultetu u Sarajevu do juna 1994; na Filozofskom fakultetu u Nišu od 1995. do 2000; na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu od 2000. do 2013. Na predlog fakulteta, Univerzitet u Istočnom Sarajevu dodelio mu je 28. 04. 2011. zvanje professor emeritus „u znak priznanja za doprinos razvoju nauke“. „Zbog značajnog doprinosa razvoju književnosti i umjetnosti“ izabran je na Skupštini Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske 2012. godine za dopisnog, a 2018. za redovnog člana u radnom sastavu.
Pisao je o dubrovačkoj renesansnoj i baroknoj književnosti (Rodoljublje dubrovačkih pesnika 17. veka, Sarajevo 1982), o njenoj poetici i njenom odnosu prema italijanskoj i našoj usmenoj književnosti; o staroj srpskoj književnosti i njenoj poetici (U ogledalu duhovnom, Pale, 2008); o književnim tradicijama u Bosni i Hercegovini, srpskoj i hrvatskoj (Srpska i hrvatska književna tradicija u BiH u turskom periodu, Prilozi književnosti naroda Bosne i Hercegovine, knj. 6, Sarajevo 1991) i muslimanskoj (Кnjige i književno nasleđe, Tuzla, 1987), i o Sarajevu od dolaska Turaka do poslednjeg građanskog rata (Sarajevske teme – Od „cveta gradova“ do „ognjišta ratova“. – Litteraria Serbica 7, Filozofski fakultet u Nišu – Filozofski fakultet u Istočnom Sarajevu, 2014) i brojne radove o savremenim piscima i njihovom odnosu prema starijoj pisanoj i usmenoj književnoj tradiciji.
Dr Nenad Vuković,akademik, filolog, slavista, profesor univerziteta,je rođen 1939. godine na Pišču (Plužine) – Planina pivska, ispod Durmitora. Osnovnu školu je završio na Pišču, gimnaziju i Filozofski fakultet u Sarajevu. Studirao je i doktorirao polonistiku na Jagjelonskom univerzitetu u Кrakovu. Zvanje redovnog profesora stekao je na Univerzitetu u Sarajevu (pored profesure na Filozofskom fakultetu, Pedagoškoj akademiji i Akademiji scenskih umjetnosti, u dva mandata bio je i dekan Akademije scenskih umjetnosti). Izabran je i u zvanje vanrednog profesora na Univerzitetu u Vroclavu. Na Univerzitetu Crne Gore izabran je u zvanje redovnog profesora. Pored rada na Univerzitetu u Sarajevu radio je, na bazi međudržavne saradnje, na slavistici Jagjelonskog univerziteta u Кrakovu (Poljska), na slavistici univerzitetā u Upsali i Lundu (Švedska); na slavistici Univerziteta u Getingenu (Njamačka); na slavistici Univerziteta u Vroclavu (Poljska). Predavao je srpskohrvatski jezik (fonetiku i morfologiju), uporednu gramatiku slovenskih jezika, poljski jezik, metodologiju naučnog rada, scenski jezik i kulturu govora. Akademik Vuković jedan je od osnivača i dugogodišnji dekanFakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju. Od 2007. godine na UniverzitetuMediteran bio je dekan Fakulteta vizuelnih umjetnosti, do izbora za rektora Univerziteta 2014. Bio je predsjednik Republičke komisije BiH za izučavanje jugoslovenskih jezika na stranim univerzitetima i član istoimene Savezne komisije; na svjetskom sajmu knjiga u Varšavi 1982. godine bio je komesar jugoslovenske izložbe; bio je predsjednik Sarajevskog lingvističkog kruga; član Predsjedništva slavista Jugoslavije; član Savjeta Univerziteta u Sarajevu; član Žirija za Sterijinu nagradu; predsjednik Upravnog odbora Centra savremene umjetnosti Crne Gore; član žirija za Njagoševu nagradu; član Savjeta za naučnoistraživačku djelatnost Ministarstva za nauku Vlade Crne Gore. Redovni je član CANU; rukovodilac je Instituta Petar Drugi Petrović Njagoš u CANU; predsjednik Redakcionog odbora za kritičko izdanje Sabranih Njagoševih djela. Učestvovao je na mnogim međunarodnim konferencijama i kongresima.
Radio je na više projekata individualnih i kolektivnih. Ovom prilikom navodi se projekat koji je u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti akademik Vuković osmislio, okupio tim eminentnih stručnjaka, i rukovodio timom, timom koji je obradio temeljne, za crnogorsku kulturu, oblasti:Paradigmediskursacrnogorskekulture:genezaitransformacije(tradicijaisavremenost) – knjigu je štampala Akademija 2019. godine. Ovo je projekatokulturikaopolifonojstrukturi, daju seodgovorinanizpitanjauvezisasistemomkulturerazvijanomiutemeljenojnatluCrneGore. „NaučniradoviprezentiraniuokviruProjektakojimjerukovodio akademikN. Vuković, proizašlisuodstraneafirmisaneiemninetnegrupenaučnihstvaralacarazličitihprofila; visokistručnikredibilitetiiprezentiraninaučnirezultati, stručnostupristupunizutema, koncizanirafiniranjezičkistil, upućujunamišljenjeoizuzetnovisokojocjenikvalitetaukupnetekstualnegrađe, ipredstavljajuizuzetandoprinosistraživanjuiproučavanjuukupnecrnogorskekulture“ – ističe akademik Aleksandar Čilikov.
U 2020-toj godini CANU je izdala zbornik pod naslovom: Akademiku Nenadu Vukoviću u počast. Zbornik sadrži 19 radona istaknutih slavista iz raznih slavističkih centara Evrope i Amerike.
Akademik Vuković je dobitnik niza povelja, priznanja i odlikovanja (Orden zasluga za narod, Plaketa Univerziteta u Sarajevu, Nagrada Cetinja, Povelja putem kulture u novi milenijum zadužbine „Petar Кočić“ – za doprinos i pomoć u razvijanju međunarodne kulturne saradnje itd.).
AkademikVuković je autor preko četiri stotine i pedeset radova. Širok je dijapazon njegovih naučnih i stručnih radova. Raznorodne su lingvističke, književno-istorijske i kulturološke oblasti kojima se bavi u svojim radovima. Tu su, prije svih, njegovi poznati onomastički radovi iz koje oblasti je branio i doktorsku disertaciju, pa radovi posvećeni kulturi govornog i pisanog jezika i radovi iz ortografije i ortoepije gdje se posebno ističu njegovi radovi vezani za adaptaciju stranih imena. „Počinjao je kao izuzetno utemeljen onomasta (kaže akademik Branislav Ostojić), đak poznate krakovske onomastičke škole. Onomastičkim pitanjima Nenad Vuković prilazi vrlo originalno, gotovo matematički, vodeći etimološke žice kroz jezike i razne kulturne slojeve.“ „Drugi krug naučne djelatnosti (kaže akademik Radomir V. Ivanović) posvećen je nauci o književnosti, odnosno njenim užim disciplinama: književnoj istoriji, teoriji, kritici i komparatistici. Treći krug je posvećen folkloristici i etnologiji. A četvrti teatrologiji i kulturologiji, uzetim u najširim okvirima razumijevanja i tumačenja u savremenoj nauci o nauci.“
Akademik Vuković živi na Cetinju.
Miodrag Jovanović rođen je 1962. u Podgorici. Redovni je profesor za Dijalektologiju, Akcentologiju i Кulturu govora na Univerzitetu Crne Gore. Studije srpskohrvatskog jezika i književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 1987, a postdiplomske na Filološkom fakultetu u Beogradu. Magistarski rad pod naslovom Govor Кopilja (Piperi) i Gostilja (Bjelopavlići) odbranio je 1991, a doktorsku tezu pod naslovom Govor Paštrovića 2000. na Filološkom fakultetu u Beogradu. Od 1994. do 1997. godine radio je kao lektor srpskog jezika na Odsjeku za slovenske i ugro-finske jezike Univerziteta u Nju Delhiju – Indija. Tri godine je bio dekan Fakulteta za strane jezike na Univerzitetu Mediteran u Podgorici i Bijelom Polju. Tokom univerzitetske karijere držao predavanja iz oblasti kojom se bavi i srodnih disciplina na više fakulteta u regionu. Član je Odbora za književnost i jezik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Matice srpske u Novom Sadu, predsjednik Slavističkog komiteta Crne Gore, član Međunarodnog slavističkog komiteta. Govori engleski, italijanski, ruski i hindi jezik. Sa referatima koji obrađuju različite teme učestvovao na više međunarodnih (Moskva, San Peterburg, Plovdiv, Sofija, Poznanj, Minsk, Nju Delhi, Prag, Bukurešt…), jugoslovenskih (Beograd, Zagreb, Novi Sad, Ljubljana, Skoplje…) i crnogorskih naučnih kongresa, skupova i konferencija. Objavio tri knjige:
Govor Paštrovića (2005) u izdanju Univerziteta Crne Gore, Poluglasnici i jat u govorima Crne Gore (2010), u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Durmitorski govori (2014) u izdanju Matice srpske (Društvo članova u Crnoj Gori). Do sada je objavio preko 150 naučnih i stručnih radova. Živi u Podgorici i radi u Nikšiću.
Mr Božena Jelušić je spisateljica i profesorica književnosti i medijske pismenosti. Diplomirala je i magistrirala na katedri za Opštu književnost sa teorijom književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu. Bavi se naučnim radom u oblasti teorije književnosti i filma, književnom istorijom Crne Gore, književnom kritikom i esejistikom, te metodikom nastave književnosti. Dobitnica je nacionalne nagrade „Oktoih“ za rad u prosvjeti i „Novembarske nagrade“ grada Budve, nagrade „Plamen strasti“ koju na predlog novinara dodjeljuje kompanija „Gorki list“ za posvećenost profesiji. Autorka/koautorka knjiga: „Kako je Budva sanjala Mediteran“, „Iskušavanje filma“ (sa suprugom Matom Jelušićem), „Mitsko u Lalićevim romanima“, „Leаrning to change“, Čitanki od 1 do 4. razreda za gimnaziju, kolumnistkinja u dnevnom listu Vijesti. Civilna je aktivistkinja i dvije decenije je bila predsjednica NVO „Za bolji grad“, koja se borila za očuvanje ambijentalnih vrijednosti i graditeljske mediteranske baštine Budve i njene rivijere.
Vida Ognjenović je rođena u Dubočkama kraj Nikšića, odrasla i školovala se u Srbiji. Osnovnu školu završila je u Vrbasu, a gimnaziju u Sremskim Karlovcima. Diplomirala je na Katedri za opštu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i na odsjeku za režiju beogradske Akademije za pozorište, film i TV. Postdiplomske studije je započela u Parizu na Sorboni, a magistarski rad iz teorije i prakse režije odbranila je na univerzitetu u Minesoti, SAD, kao stipendista Fulbrajtove Fondacije (1972. godine).
Kao reditelj je gostovala u mnogim pozorištima širom ranije Jugoslavije (Crna Gora, Slovenija, Hrvatska), a radila je predstave i izvan naše zemlje (SAD, Velika Britanija). Režirala je raznorodan repertoar, kako domaću i stranu klasiku, tako i modernu savremenu dramu i mnoge praizvedbe. Dobitnica je svih značajnijih domaćih nagrada za dramu i režiju. To su između ostalih: Oktobarsku nagradu grada Beograda za pozorišnu umjetnost (1984), Zlatni lovorov vijenac za režiju (Sarajevo 1985), Vukovu nagradu za umjetnost (1992), Sterijinu nagradu za najbolju dramnatizaciju (1984), Sterijinu nagradu za najbolju dramu (1991), Nagradu Joakim Vujić za pozorišnu umjetnost (2001), Sterijinu nagradu za najbolju dramu (2002), Sterijinu nagradu za najbolju režiju (2002), Nagrada Budva Grad Teatra za pozorišnu umjetnost (2007).
Objavljuje prozu i esejistiku. Zbirke pripovijedaka: Otrovno mleko maslačka (Prosveta, Beograd, 1994), Stari sat (Prosveta, Beograd, 1996), Najlepše pripovetke Vide Ognjenović (Prosveta, Beograd, 2001), Prava adresa (DOO: Dnevnik, Novi Sad, 2007). Romani: Kuća mrtvih mirisa (Prosveta, Beograd, 1995), Preljubnici (Stubovi kulture, 2007), Posmatrač ptica (Arhipelag, 2008). Putopisna proza: Putovanje u putopis (Zrenjaninska biblioteka, 2005). Zbirka eseja: Nasuprot proročanstvu (Arhiprlag, 2007). Zbirka intervjua: Nema više naivnih pitanja (Dnevnik, 2008). Knjige drama: Kanjoš Macedonović (Oktoih, 1989, 94, 2004), Melanholične drame (SKZ, 1991), Setne komedije (SKZ, 1993), Devojka modre kose (Ars dramatica, Beograd, 1994), Mileva Ajnštajn (Stubovi Kulture, 1988, 2002), Jegorov put (Oktoih, 2001), Sabrane drame u tri knjige: Drame I, II, III (Stubovi kulture, 2000, 2001, 2002), Don Krsto (Oktoih, 2007). Dobitnica je mnogih značajnih nagrada za književni rad, između ostalih: Nagrada Prosvete za knjigu godine (1994), Andrićeva nagradu za pripovjetku (1995), Nagradu Branko Ćopić za prozu (1996), Nagradu Laza Kostić za roman (1996), Nagradu Karolj Sirmai za pripovjetke (1996), Nagradu Ramonda Serbica za prozu (1998), Nagradu Stefan Mitrov Ljubiša za književno djelo (1999), Nagradu Todor Manojlović, za moderni izraz u književnosti (2004), Nagrada Milica Stojadinović – Srpkinja (2007), Nagradu Narodne biblioteke za knjigu godine (2007).
Proza i drame su joj prevođene na engleski, mađarski, italijanski, grčki, bugarski, češki, makedonski, i njemački jezik. Objavljuje prevode sa engleskog i njemačkog jezika. Živi i radi u Beogradu.
Vida Ognjenović potpisuje tekstove i režiju nekih od predstava na budvanske i mediteranske teme, koje su dale identitet “Gradu teatru”: “Kanjoš Macedonović” (1989, 2011), “Trus i trepet” (1994), “Jegorov put” (2000), “Don Krsto” (2007).
Stanka Janković Pivljanin doktorant je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na modulu Nauka o književnosti, gdje privodi kraju doktorsku disertaciju o Stjepanu Zanoviću. Bavi se istraživanjem književnosti i kulture na Primorju. Njeno doktorsko istraživanje Zanovićeve zaostavštine u inostranstvu podržalo je Ministarstvo kulture Crne Gore. Kao urednik i rukovodilac projekta uredila je više izdanja iz kulturne istorije, za koje je nekoliko puta nagrađivana. Živi na relaciji Beograd – Kotor.
Dušan Medin (1990), saradnik Fakulteta za kulturu i turizam Univerziteta Donja Gorica u Podgorici i projekt-menadžer Društva za kulturni razvoj „Bauo“ iz Petrovca na Moru. Diplomirao arheologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a master studije iz kulturnih politika i menadžmenta u kulturi završio na Univerzitetu umetnosti u Beogradu i Univerzitetu Limijer Lion 2. Na doktorskim je studijama arheologije (Fakultet humanističkih studija Primorskog univerziteta u Kopru) i teorije umjetnosti (Fakultet umjetnosti Univerziteta Donja Gorica). Ima radno iskustvo u civilnom i državnom sektoru, kao i u javnim ustanovama kulture, a bio je i direktor Opštinske javne ustanove Muzeji Kotor. Profesionalno je zainteresovan za arheologiju, kulturnu istoriju i baštinu. (Ko)autor, (ko)priređivač i (ko)urednik više desetina naučnih i stručnih radova, knjiga, zbornika radova s konferencija i drugih publikacija, među kojima se ističu koautorske monografije Kulturna istorija Paštrovića (2018), Manastir Gradište (2019) i Živa lokalna tradicija (2019). Živi u Petrovcu na Moru.
Dr Zlata Marjanović, etnomuzikolog (1966). Na Katedri za etnomuzikologiju FMU u Beogradu diplomirala je 1990, magistrirala 1997. s radom „Vokalna muzička tradicija Boke Кotorske“ i doktorirala 2013. na temu „Narodna muzika Boke Kotorske i Crnogorskog primorja“.
Između 1998. i 2004. radi kao etnomuzikog u Ansamblu narodnih igara i pesama Srbije Kolo. Od 2005. godine radi kao profesor etnomuzikologije, tradicionalnog pevanja, tradicionalnog sviranja i narodnih ansambala na Odseku za tradicionalnu muziku u SMŠ „Stevan Mokranjac“ u Kraljevu, beležeći brojne uspešne nastupe u zemlji i inostranstvu (Sloveniji, Crnoj Gori, Slovačkoj, Norveškoj itd). Od 2018. godine radi kao docent na Кatedri za etnomuzikologiju Akademije umjetnosti Univerziteta u Banja Luci.
Još od studija istražuje probleme vokalne, vokalno-instrumentalne i instrumentalne tradicije u Crnoj Gori (Boka Kotorska, primorje sa zaleđem, Cetinje i okolina) i Srbiji (istočna, jugoistočna i severozapadna Srbija, jugoistočno Kosovo). Oblasti njenog interesovanja jesu: istorijski izvori u etnomuzikologiji, primenjena etnomuzikologija, promene u tradicionalnoj muzici potekle iz odnosa arhaičnog i savremenog, posebno u okviru kulture Boke Kotorske, delova Crnogorskog primorja i kontinentalnih delova Crne Gore.
Autor je pet i koautor tri knjige, a njenih više od četrdeset naučnih i stručnih radova objavljeni su u časopisima, zbornicima radova i monografijama u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj (BiH), Mađarskoj, Litvaniji, Austriji i Sjedinjenim Američkim Državama. Od osnivanja Etno-kampa Кolašin 2015. ima značajnu ulogu glavnog istraživača (osim 2016.).
Članica je Srpskog etnomuzikološkog društva, stručnog ocenjivačkog žirija Međunarodnog festivala klapa u Perastu u Crnoj Gori, stručnog ocenjivačkog žirija VEF (Vokalnog etno festivala mladih) Negotin i Međunarodnog saveta za tradicionalnu muziku (ICTM), u okviru kojeg deluje kao kontakt-osoba (Liaison Officer) za Crnu Goru.
Živi u Pančevu (Republika Srbija).
Time
(Srijeda) 10:00 - 16:00
Location
Santa Marija
Stari grad