Dimitrije Popović

Corpus Aeternum
Izložba će biti otvorena od 10.07. do 30.07.

Dimitrije Popović rođen je 1951. na Cetinju. Završio je studije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. Za vrijeme  boravka u Parizu 1974. upoznaje pariškog kolekcionara gospodina Davrijea, pa u sastavu njegove zbirke izlaže 1978. u Galeriji „Alexander Braumüller“ s umjetnicima Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuksom, Viktorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonorom Finijem i drugima. U Forchajmu 1982, galerija „Liberta“ i „Universal Fine Arts“ iz Vašingtona, organizuju mu zajedničku izložbu grafika s Salvadorom Dalijem. Iste godine, povodom velikog jubileja – „Leonardo a Milano -1482-1982“, izlaže ciklus crteža „Omaggio a Leonardo“ u milanskoj „Palazzo Sormani“. Povodom 27. međunarodnog umjetničkog festivala „Due mondi“ grad Spoleto, u kojem se taj festival održava, organizuje mu izložbu slika, crteža i grafika. U godini jubileja, dvije hiljade godina hrišćanstva, izlaže u Rimu ciklus raspeća CORPUS MYSTICUM, u crkvi Sant Andrea al Kvirinale, Santa Maria del Popolo – „l’Agostiniana, Arte Sacra Contemporanea“ i u Panteonu.

Jedan je od petnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa, (M. Bota, M. Kačari, M. Paladino i P. Portogezi), koji su pozvani da odgovore na „Pismo Pape Ivana Pavla II umjetnicima“. Odgovori su objavljeni u knjizi „Umjetnici odgovaraju Papi Ivanu Pavlu II“, izdavač Sri spa-Milano, 2003.

Ciklusom radova CORPUS AETERNUM, izloženim u crkvi Santa Marija in Punta u Budvi, ostvaruje se saglasje teme likovnih kompozicija s ambijentom sakralnog objekta.

Corpus Mysticum i Corpus Aeternum su opredmećene vizualizacije jedne misterije. Riječ koja je postala tijelom, Isus Hrist, žrtvovan je na raspeću. U smrti je pobijedio smrt uskrsnućem.

Sveti korpus postalo je vječno tijelo. Prikazivanjem Hrista  na simboličan se način izražava mistično dvojstvo njegove božanske i ljudske prirode. Ta “dihotomija Boga”, da upotrijebim Jungov termin, prezentovana je u formi ljudskog tijela i njegove anatomije, kroz simbole Mesijinog žrtvovanja, kroz slike raspeća, smrti i uskrsnuća. Tako se u ambijentu crkve ostvaruje  koherentna cjelina vizuelnog i značenjskog.  Likovne kompozicije istovremeno egzistiraju kao umjetnička djela za sebe i kao cjelovit imaginarni sakralni Corpus Aeternum. Jer, Hristovo biće podjednako postoji  u fragmentima kao i u totalitetu svoje tjelesnosti. Suština božanskog je prisutna  istovremeno u čestici i u cjelini. Stoga likovna vizualizacija vječnog tijela prvenstveno proizilazi iz misterije  euharistije. Na tajnoj večeri Hrist lomi hleb, svoje mistično tijelo, i dijeli ga učenicima. Taj “fractio panis”, to lomljenje hostije, nafore, transponovano u likovni medij slike prikazuje Mesijino tijelo razlomljeno ili u fragmentima. Ali ti djelovi Hristovog tijela nisu haotičan skup elemenata na slici, nego se komponuju po principu simetrije  koja proizilazi iz forme krsta ili ga (krst) na simboličan način iniciraju. Vječno tijelo Hristovo proživljava zemaljski martirijum surovog kažnjavanja, što u kontekstu likovnosti kompozicijama daje ekspresivni izraz svojstven golgotskoj drami žrtvene smrti. Stvarnost tjelesnog proijcirana u mističnost biblijskog događaja ostvaruje neku vrstu nadrealne sakralnosti.

U tom smislu, izložene slike kao “imago patiens” u formalnom su i simboličkom saodnosu sa “liturgijskom ikonom” Hrista u oltarskom prostoru crkve, izražene instalacijom “Misterium fidei”. Oltar je mjesto mističnog preobražaja, smrti i uskrsnuća. Na nekoliko kompozicija ciklusa radova Corpus Aeternum prikazana je Marija Magdalena, kontroverzna novozavjetna žena koja je od bludnice postala svetica. Ta lijepa žena iz Magdale svjedok je Hristove smrti na raspeću, sljedbenica Isusovog učenja. Uloga njenog lika bila je bitna u koncipiranju instalacije “Misterium fidei”. Magdalena je bila prvi svjedok odsustva Spasiteljevog tijela, kad je u praznom grobu našla samo mrtvački pokrov, taj “spektakularni znak” Isusovog uskrsnuća. Apostolima je javila radosnu vijest. Izložbeni oltarski prostor u crkvi koncipiran je kao prizor neprikazivog. Nevidljivo tijelo Uskrslog posredovano je simbolima njegove žrtve. Motiv Magdalene se u okviru izložbenog projekta Corpus Aeternum pojavljuje i u performansu “Magdalenina noć” na Trgu pjesnika, u kontekstu teme panela o sakralnim motivima u likovnoj umjetnosti. Tako se izvan posvećenog ambijenta crkve Santa Marija in Punta na profanom prostoru trga, u budvanskom Starom gradu, stvarno i mistično prožimaju kroz aktualizaciju biblijskog motiva. 

Dimitrije Popović