Likovni program Grada teatra nakon prošlogodišnje panel-diskusije na temu „Ikona i likovna dekonstrukcija“, i ove godine animira publiku uzbudljivim umjetničkim sadržajem – povodom izložbe “Corpus Aeternum” velikog crnogorskog umjetnika Dimitrija Popovića (otvorena je 10. jula u crkvi Santa Marija), na Trgu pjesnika u Budvi večeras u 21 sat, zakazan je performans “Magdalenina noć”. On se nadovezuje na nekoliko kompozicija ciklusa radova “Corpus Aeternum”, na kojima je prisutan motiv i tema Marije Magdalene. Ovaj događaj na budvanskoj pjaceti nastavlja se panel razgovorom o sakralnim motivima u likovnoj umjetnosti “Sakralno kao prikazivanje neprikazivog“, u kojem će, pored Dimitrija Popovića učestvovati i profesori Siniša Jelušić i Aleksandar Čilikov.
Kako ističe Popović, „Corpus Aeternum“ prikazuje Mariju Magdalenu, kontroverznu novozavjetnu ženu koja je od bludnice postala svetica. Ta lijepa žena iz Magdale svjedok je Hristove smrti na raspeću, sljedbenica Isusovog učenja. Uloga njenog lika bila je bitna u koncipiranju instalacije „Misterium fidei“. Magdalena je bila prvi svjedok odsustva Spasiteljevog tijela, kad je u praznom grobu našla samo mrtvački pokrov, taj spektakularni znak Isusovog uskrsnuća. Apostolima je javila radosnu vijest. Izložbeni oltarski prostor u crkvi koncipiran je kao prizor neprikazivog. Nevidljivo tijelo Uskrslog posredovano je simbolima njegove žrtve. Motiv Magdalene se u okviru izložbenog projekta Corpus Aeternum pojavljuje i u performansu „Magdalenina noć“ na Trgu pjesnika, u kontekstu teme panela o sakralnim motivima u likovnoj umjetnosti. Tako se izvan posvećenog ambijenta crkve Santa Marija in Punta, na profanom prostoru trga u budvanskom Starom gradu, stvarno i mistično prožimaju kroz aktualizaciju biblijskog motiva – kaže Popović.
Prema riječima Siniše Jelušića, razgovori na Trgu pjesnika u okviru Likovnog programa budvanskog festivala predstavljaju prevashodno vraćanje izvornoj helenskoj ideji teatra /: theaomai – umno gledanje, i svakako su u bliskoj vezi sa teorijom /: gledanje kao saznavanje.
-To je podrazumijevalo u većoj mjeri uvođenje još jednog velikog pojma koji iz grčke tradicije prevashodno proizilazi: pojma dijaloga. Neobično je zanimljivo da se dijalog izvorno povezuje sa dva posebna doprinosa antičke kulture: dramom i filozofijom. Otuda, ne samo u dramskoj formi ili onoj koja je u dobrom smislu tradicionalno prisutna na Trgu pjesnika – pokrenuli smo i poseban oblik teorijskih dijaloga povezanih sa nekim od bitnih pitanja koja postavljeju slikarstvo, teatar, ili neke druge umjetnosti. Važna je i prosvetiteljska funkcija ovih dijaloga – publika učestvuje u njima i daje im važan doprinos. Tako smo prošle godine u prvom planu imali temu dekonstrukcija i ikone, a ove godine, povodom izlozbe Dimitrija Popovica, nastavljmo prošlogodišnju ikonološku temu postavljanjem možda najtežeg pitanja filozofije umjetnosti: na koji je način transcedentno prisutno u materijalnom slike, drugim riječima, da li je transcedentni Logos uopšte saopštiv u jeziku umjetnosti – koja ga umjetnost dopunjuje i usavršava (Aristotel) ili destruira (ikonoklasti). S obzirom na moju uvjerenost da Luča (Njegoš) /mada potamnjela, prebiva u svakom od nas, ovi razgovori kao i festival u cjelini, doprinijeće njenom buđenju i novom prisustvu – a nije li u tome smisao svakog velikog kulturnog pregnuća kome ovim festivalskim činom svi u njegovoj organizaciji posebno težimo – ističe Jelušić.
16.07. – Vuk Lajović
Vijesti