Predstavljanje najznačajnije književne i teorijske produkcije između dva festivala, Grad teatar je nastavio promocijom studije „Razumjeti lutku – ogledi o traganju za arhetipom“, profesora Siniše Jelušića.
U ovoj, po svemu jedinstvenoj studiji koja ima izuzetnu važnost za pozorišnu umjetnost našeg regiona, Jelušić istražuje civilizacijski fenomen lutke, i oživljava značaj lutke i lutkarstva u savrmenom stvaralštavu, jer oni u sebi sadrže ne samo elemente teatarske, nego i svih drugih umjetnosti. Ozbiljnost, kompleksnost, ali i ekskluzivnost ovog djela za našu teoriju pozorišta, scenskih i likovnih umjetnosti, pokazuje činjenica da Jelušić u svojoj knjizi vodi „dijalog“ o fenomenu lutke i pozorišta lutaka sa stotinu šest filozofa, mislilaca, pisaca, teatrologa…
Kako je pred brojnom publikom na Trgu pjesnika istakao pozorišni kritičar Bojan Munjin, koji je bio moderator razgovora sa Jelušićem, „univerzitetski profesor oštrog akademskog jezika, napravio je studiju sadrži tri važna aspekta – metafizički, umjetnički i psihološki“.
Lutka sadrži dio božanske supstance
Prema riječima profesora Jelušića, sam naslov njegove studije „Razumjeti lutku“ ima u sebi nešto imperativno, i djeluje kao neka vrsta upućene „prijetnje“ – morate razumjeti lutku.
„Tako formulisan, on podrazumijeva barem dvije stvari. Prva je da postoji neki krupni nesporazum vezan za samo nerazumijevanje lutke, i postoji, takođe, jedna potreba da se u okviru tog nerazumijevanja pokuša pokazati šta je njena suština, a sama potreba za to izazvana je jednom prilično zanimljivom akademskom situacijom, zbog čega ću krenuti od jednog malo šireg uvoda u ovu temu, i od Platona. Jer, jedan od najznačajnijih filozofa u svom spisu „Zakoni“ pravi jednu fundamentalnu analogiju – uspostavlja vezu između nas, kako kaže, živih bića i lutki, i postavlja jednu zajedničku osnovu da svi mi proishodimo iz jednog zajedničkog božanskog porijekla. To je vrlo važan stva, jer Platon piše i da su lutku bogovi stvorili bilo radi svoje igre i zabave, ili su pritom imali neku ozbiljnu namjeru ili razlog. To ne možemo razabrati, kaže Platon, ali znamo ovo – pomenuta duševna zbivanja, čuvstva, u nama su kao neke šine, žice, neke niti, ili uzice koje nas vuku, što upućuje na marionetu. A kako su te uzice i žice međusobno suprotne, vuku nas, kaže Platon, na suprotna djela i činjenja. Na tome se, po njegovim riječima, zasniva razlika ili suprotnost između vrline i zla. Razum, naime, kaže da treba slijediti jednu od tih privlačnih snaga, i da se mora oduprijeti ostalim žicama zlog djela“.
Kako je istakao, to nas upućuje na nekolike važne stvari za razumijevanje lutke u širem smislu – prvo, sasvim se eksplicitno postavlja da lutka u sebi sadrži nešto što je dio božanske supstance, što je od posebne važnosti, jer se time uspostavlja veza sa kultom i religijskim ritualima koji su za lutku od najvećeg značaja.
„Dakle, od Helena i antičke Grčke pa nadalje, ali i u svim drugim kulturama, vidjećemo da lutka ima posebno, privilegovano značenje kad je riječ o religijskim ritualima, a Sent Džejms Džordž Frejzer je u svom kapitalnom djelu „Zlatna grana“ gotovo pola knjige posvetio magijskoj funkciji lutke. Sve to pokazuje da se sa lutkom, koju mi naravno posmatramo u odnosu na njen umjetnički fenomen, može uspostaviti veoma važna veza koja se zasniva na njenoj vrlo složenoj estetičkoj relaciji“, kazao je profesro Jelušić.
On je rekao da već taj početak, ta njena transcedentna suština, ili metafizička, koja nadilazi ono fizičko, dolazi sa druge strane, i uvodi nas u vrlo važno značenje fenomena lutke.
„Ono što nam kaže Platon u svom djelu od posebne je važnosti, jer govori o suštini naše ličnosti, i u tom smislu se može reći da lutka stvarno odslikava neku vrstu stvarnosti psihe, a pogotovu ono što je suština za svekoliku filozofsku antropologiju i psihologiju još od antičkih vremena, a to je dihotomija dobra i zla. Time Platon, po mom sudu, prvi postavlja jedno od najsuštinskijih pitanja dubinske psihologije ili psihoanalize, i u tom smislu se on može povezivati sa modernom mišlju jednog Dostojevskog.
Povod i vrijeme za izdavanje knjige
On je objasnio zašto se njegova knjiga „Razumjeti lutku – ogledi o traganju za arhetipom“, pojavila baš u ovom momentu, koji su sve motivi bili za to, a oni se tiču suštinskog problema savremenog svijeta.
„Neposredan povod bio je događaj na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, gdje smo na odsjelu studija glume formirali i poseban odsjek o lutki i glumi sa lutkarstvom, i moram priznati da je on izazvao veliku pažnju studenata. On je formiran, skromno ću reći, prema mojoj ideji, jer sam u to vrijeme bio dekan, i sa konceptom da svi značajni profesori sa područja bivše Jugoslavije dolaze na Cetinje kao predavači“, priča on.
Tako je na Cetinju napravljen jedan mali, regionalni centar, pedagoški i akademski, koji bi se bavio i pojmom likovnosti i likovne umjetnosti, jer se lutka javlja i kao vizuelni fenomen, i ima nesumnjivo likovno značenje.
„U jednom momentu, prije svega profesori glume, ali i profesori režije, bili su saglasni da takav odsjek nama uopšte ne treba. Na inicijativu profesora Vijeće FDU donijelo je odluku da se ukine odsjek lutkarstvo. Argumentacija je bila zanimljiva – rekli su da je lutka nešto sasvim infantilno, a samim tim i beznačajno. Oni, dakle, lutku i lutkarstvo povezuju sa nečim vezanim isključivo za obdanište, i da tim „nižim“ stvarima treba da se bavi neko drugi, jer su oni, naravno, pedagozi koji vaspitavaju velike glumce scenske umjetnosti. Taj događaj mi je, zapravo, pokazao koliki je intelektualni opseg mojih kolega koji se bave umjetnošću, što je takođe jedna važna tema, a tiče se univerziteta i obrazovanja na akademijama“.
Suštinski problem, kako je istakao Jelušić, bilo je nerazumijevanje.
„To je ozbiljan simptom jednog stanja uopšte. To je krenulo sa Bolonjom i bolonjskim reformama, koje su ozbiljnih četiri ili pet godina svela na tri godine studija, pa su onda ozbiljni teorijski predmeti svedeni sa šest na dva semestra, da bi se na postdiplomskim studijama sve što je teorijske prirode isključilo, više ne postoji. Onda sam u tom kontekstu postavio sebi i pitanje, pa koga danas može zanimati pojam metafizike lutke i stvari o kojima mi večeras govorimo sa svom ozbiljnošću. Problem je, zapravo, veliki – ide se ka jednoj, pravi je izraz, akademskoj katastrofi, jer se iz obrazovanja izuzimaju svi predmeti koji imaju takozvanu humanističku dimenziju, filozofsku, metafizičku, misaonu, inteligibilenu, sa krajnjim ciljem da se, u stvari, potpuno izuzme pravo humanističko obrazovanje, a sa njim i pravo kritičko mišljenje“.
Poptuna kriza obrazovanja i znanja
Kako su profesor Jelušić i Bojan Munjin istakli na Trgu pjesnika, u Hrvatskoj i Srbiji se ozbiljno razmatra da se predmet filozofije ukine u srednjim školama, što je globalna „preporuka“, jer je već evidentan podatak da, statistički, svaki dan u Evropi jedan akademski profesor filozofije dobije otkaz. Prema riječima Jelušića, to je neoliberalni model koji je prosto inkorporiran u sistem univerziteta ili obrazovanja uopšte, i koji u prvom planu ima tehnička, neposredno praktična znanja, koja treba što prije realizovati.
„U okviru tih znanja sve što je predmet dubinskog mišljenja i postavljanja pravih esencijalnih pitanja koja, možemo to vidjeti u studiji koju sam napisao, upravo postavlja i njeguje lutkarsko pozorište – postaje suvišno. Možemo, dakle, govoriti o potpunoj krizi obrazovanja, znanja, i potpunog otpora prema svakom dubinskom mišljenju koje filozofija podrazumijeva sama po sebi. Na snagu je stupio model preuzet iz američkog neoliberlanog sistema, koji se transplatira i u naš sistem. Zato je ono što nas danas karakteriše u jednom supstitucijalnom smislu upravo izgubljena misao, ili doživljaj, ili ideja transcedencije , a posljedice te ideje su, rekao bih, epohalno, i prije svega od psihološke važnosti.
Jer, kriza duha, kriza subjekta, i proishođenje mnogih duševnih bolesti, vezane su upravo za taj dramatičan momenat“, istakao je Siniša Jelušić.
15.08. – Vijesti