Višestruko nagrađivanom predstavom “Hinkeman”, po kultnom djelu „Njemački Hinkeman“ Ernsta Tolera, u režiji Igora Vuka Torbice, u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih, na novoj sceni Zavala u subotu je započeo Dramski program ovogodišnjeg Grada teatra.
Tolerova antifašistička drama (napisao je 1922, dok je bio u zatvoru), sa Torbicinim rediteljskim potpisom, osvojila je brojne nagrade na regionalnim festivalima, a svako njeno izvođenje na raznim scenama predstavljalo je svojevrsni pozorišni događaj. To je potvrdila i budvanska publika – ova uzbudljiva, svevremenska, bolna, groteksna i za nas zastrašujuće aktuelna priča o Hinkemanu, povratniku iz Prvog svjetskog rata, kroz koga Toler daje metaforu o atrofiranom tijelu celokupne nacije, ispraćena je višeminutnim ovacijama. To oduševljenje publike jednako je pripalo i reditelju i sjajnom glumačkom ansamblu ZKM- a, a kako je poslije izvođenja predstave izjavio Igor Vuk Torbica, mi na ovom prostoru živimo neko poslijeratno vrijeme, za koje on duboko vjeruje da je posljedica onoga što smo imali u recentnim ratovima.
– Možda ja to doba ne osjećam kao učesnik ratnih događanja, i ne kao osoba koja je živjela u nekim godinama koje bi bile značajne u tom trenutku, ali sada sam generacija koja je dobila u nasljeđe sve ovo što je posljedica ratova, i mogu i sa nekim odmakom pričati o tome. Mislim da je drama „Hinkeman“ odgovorila na sve izazove koje bi stajale u toj temi. Barem za mene – izjavio je Torbica, koga publika Grada teatra pamti po izuzetnim ostvarenjima „Razbijen krčag“ Hajnriha fon Klajsta i “Ožalošćene porodice” Branislava Nušića, kojima je 2015. i 2016. otvoren budvanski festival, a prošlog ljeta premijera njegove inscenacije Lorkine “Krvave svadbe”, bila je i centralni događaj Grada teatra.
Kako je istakao, naša su društva suštinski još uvijek u najvećoj mjeri definisana minulim ratovima na ovim prostorima.
– Perspektiva vremena nije duboko odmakla od ovih događaja i učinila otklon, nužan da bi neki drugi identitet, ili pak druga svojstva naroda koji su nastali raspadom Jugoslavije, preuzeli temeljne vrijednosti društva koje pokušavamo da gradimo. To znači da nismo ostavili za sobom odgovore na pitanja, i da nisu zatvorene sve rane koje su ti sukobi počinili. „Hinkeman“ je priča o tome, kako čovjek kojem je rat oduzeo pravo da to i bude, prolazi kroz put teške spoznaje šta su značile nekadašnje akcije u koje je i sam pohrlio, u kojima je i sam uzeo učešća. Ta spoznaja je teška, susret sa tim boli, ali i oslobađa, i ova predstava je neki vrisak o osjećanju vremena u kojem živimo. Napravili smo je prije tri godine, ona živi i dalje, a ja sam u međuvremenu ostario – rekao je Torbica, istićući da je u samom tekstu bilo nekih malih dopisivanja, malo improvizacija sa proba koje su ušle u djelove teksta, ali ne kao bahato odlaženje od teksta, nego kao vrsta suptitucije za one njegove djelove koji su bili načeti vremenom.
Glumac Ozren Grabarić, koji se već godinama svojim ulogama sjajno predstavlja na Gradu teatru, izrazio je veliko zadovoljstvo što je i ovog ljeta u Budvi. U predstavi „Hinkeman“ briljirao je likom, kako kaže, cirkuskog majstora ceremonije. Za ovu ulogu dobio je nagrade na „Gavelinim večerima“, na festivalu „Bez prevoda“, priznanje „Veljko Maričić“ u Rijeci…
– Taj majstor ceremonije je čovjek koji eksploatira tuđe mane, tuđu invalidnost, i upravo je on pripadnik vremena u kojem živimo – populistički klovn, šaljiv i duhovit, a istovremeno vrlo opasan i mračan. Ima više kičmi, neuhvatljiv je, kao metamorf. Taj klovn u cirkusu je slika današnjeg vremena, u kojem najopasnije ideologije dolaze krozu populizam, kroz humor. Mi se smijemo tim liderima i bedastoćama koje govore, njihovim lapsusima i glupostima, pa ih montiramo i stavljamo na društvene mreže, ali iza njih stoje strašne i opasne ideologije – mrak sa humorom – istako je Grabarić, koji je sa Torbicom radio i na tekstu „Hinkemana“.
Naslovna uloga Tolerovog junaka donijela je Rakanu Rushaidatu godišnju nagradu Hrvatskog glumišta i nagradu „Mediteran“ Novog lista u Rijeci, a kako je izjavio, njemu je tokom procesa rada na predstavi „Hinkeman“ bilo najuzbudljivije upravo to osavremenjivanje teksta.
– Igor je dosta radio na tome da se što više približimo današnjem vremenu. On je, recimo, dopisao monolog koji u cirkusu na kraju govori Ozren Grabarić. Zanimljivo je i to da su u Hrvatskoj, poslije premijere „Hinkemana“, bile neke rasprave o tome zašto se ova predstava nije radila neposredno poslije završetka rata – rekao je Rushaidat, izražavajući i veliko zadovoljstvo kako je budvanska publika doživjela ovu predstavu.
U „Hinkemanu“ jednake pohvale pripadaju i ostalim članovima glumačke i autorske ekipe – Mii Melcher, Franu Maškoviću, Doris Šarić Kukuljica, Dadu Ćosiću, Petru Levantiću, Jasminu Telaloviću, Vedranu Živoliću, Marici Vidušić, Nađi Perišić Radović, Milivoju Beaderu i Milici Manojlović.
Dramaturgiju potpisuje Katarina Pejović, scenografiju je uradio Branko Hojnik, kostimografiju Doris
Kristić, dok su muziku komponovali Alen i Nenad Sinkauz.
“Bakhe – kratak pregled raspadanja“
Pred budvanskom publikom su ovog ljeta još dvije predstave u režiji Igora Vuka Torbice – vidjećemo i “Bakhe – kratak pregled raspadanja“, koje je po motivima Euripidove drame režirao u NP u Bitolju, a oni koji su propustili da vide njegovu inscenaciju Lorkine drame, imaće priliku da to nadoknade.
8.07. Vijesti