Nastavljajući svoj koncept prikazivanja domaće i regionalne pozorišne produkcije nastale u novom, savremenom čitanju klasičnih djela, na ovogodišnjem Gradu teatru predstavilo se i Crnogorskoo narodno pozorište.
Drama „Samoubice“ Nikolaja Erdmana, u režiji Veljka Mićunovića, (adaptaciju teksta uradio je zajedno sa Žaninom Mirčevskom i Slobodanom Obradovićem), koja se od premijere sa velikim uspjehom igra na sceni nacionalnog teatra, napunila je gledalište na Terasi između crkava, a ispraćena je ovacijama.
Likove glavnih Erdmanovih junaka, izuzetnom igrom dočarali su prvaci crnogosrkog glumišta– Mišo Obradović, Srđan Grahovac, Dušan Kovačević, Branimir Popović, Dejan Ivanić, Ana Vujošević, Vanja Jovićević, Ana Vučković, Zoran Vujović.
Iako je bilo malo teže igrati „Samoubice“ u ambijentu, jer je predstava prije svega napravljena za zatvorenu scenu, bilo im je veliko zadovoljstvo, kako su izjavili, što su Erdmanovu dramu prikazali na ovogodišnjem Gradu teatru.
Prema riječima Dušana Kovačevića, „Samoubice“ su svevremenski komad, samim tim što govori o sistemu i stradanju pojedinca, kako u tadašnjoj Rusiji, tako i danas.
-Možda ni u budućnosti savremenom čovjeku neće biti mnogo bolje, nadajmo se, ipak, da hoće, ali u svakom slučaju, a vidimo to i kroz evoluciju društva i naroda, sistem je taj koji proždire zdravog pojedinca, čovjeka koji želi da od svog života napravi malo sreće, ali ne uspjeva u tome. Jer, i u ono vrijeme i danas, vidimo da su ljudima nekako najvažniji novac i moć, ali, kao što pokazuje i ova predstava, nije sva sreća u novcu, bar kod čovjeka koji želi da se bavi jednim plemenuitim poslom, muzikom, i da živi skormno od toga. Međutim, vlast i moćnici koji su svuda, bilo da se radi o crkvi, sindikatu, umjetnicima, vidimo da novcem kupuju čak i život – rekao je Kovačević, ističući da je veliko zadovoljstvo igrati na Gradu teatru, jer je budvanska publika zaista fenomenalna, i da se uvijek raduje kada je učesnik ovog festivala.
-Divan je ambijent ovdje, prilagođen je za pozorišne predstave, uz sve neke okolnosti i rizike koje uvijek nosi otvorena scena, pa moramo da ulažemo dodatni napor i energiju da „dobacimo“ do publike. Ali, ona uvijek zaista zna da nagradi glumce, i pažnjom i aplauzom – izjavio je Kovačević.
Kako je poslije predstave rekao Mišo Obradović, „Samoubuce“ otvaraju brojna pitanja – o idealima, moralu, čovječnosti, empatiji, našoj sopstvenoj odgovornosti što danas živimo u društvima u kojima su vrhunske ljudske vrijednosti ne samo postale neisplatljive, nego se pokazuju i kao oteževajuće u životima normalnih ljudi.
-Mislim, ipak, da bez obzira na sve posljedice, čovjek treba da „juri“ taj ideal životni koji nosi u sebi, jer samo takav život zaista ima smisla. Ukoliko živi na način koji mu ne odgovara, vrlo brzo mu se to vrati kao bumerang i osjeti svu ispraznost sopstvenog življenja. I koliko god je neko u situaciji da spolja izgleda situirano i moćno, kao što pokazuje i ova predstava, ipak i on dolazi u stanja velike depresije i apatije, jer u dubini duše upravo on najbolje zna kako je do svega toga došao. Umiru ljudi koji su stekli ogroman novac, imaju sve, a opet, nemaju ništa, umiru holivudske zvijezde koje su napravile svjetske karijere, a završile na heroinu, što nam iznova pokazuje da ličnu sreću ne donose imetak i uspjeh. Mislim da ipak treba težiti onom spokojstvu duše, koje ne donose isključivo materijalne stvari, već naše lične, ljuzdske vrijednosti – istakao je Obradović.
Glumica Ana Vujošević smatra da se odnosi u porodici od tridesetih godina prošlog vijeka, vrijeme kada se događa ova ruska drama, možda suštinski i nisu toliko promjenili, naročito odnos majke i ćerke koji vidimo u „Samoubicama“, da je on vjerovatno i danas vrlo intenzivan, i na jedan specifičan način vrlo blizak – majke i sada smatraju da imaju prava da određuju koga će njihove kćerke voljeti, ali i da je savremeno društvo donijelo mnogo pomjeranja unutar samih porodica, pogotovu onih patrijarhalnih, kakve su na ovim našim prostorima.
-Možemo govoriti jesmo li zadovoljni time ili nismo, i kako se te promjene odražava na naše društvo, ali ono što je najvažnije jeste da i u savremenom svijetu još ima ljubavi, i da moramo jedni druge da podržimo, da volimo, jer je to suština života. Drama Nikolaja Erdmana, kao i čitava predstava, aktuelna je i danas u svakom smislu, riječ je o izuzetnom tekstu koji može da se radi na milion načina, a ovo je osobeno čitanje reditelja Veljka Mićunovića. On ga je pročitao vrlo stiliozovano i svedeno, i veliko je zadovoljstvo igarti u ovakvoj predstavi –istakla je Ana Vujošević.
3.08. – Pobjeda