Ono što je prošlo više ne postoji, ono što će biti još nije došlo. Pa šta onda postoji? Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo I buduće. Eto, u toj tački je sav naš život…
Ovo su reči ruskog klasika Lava Nikolajeviča Tolstoja koji je preksinoć u ambijentalnom prostoru manastira Svete Trojice u mestu Pobori, nadomak Budve, spojio dimenzije vremena. U ovom reklo bi se mitskom susretu, na jednoj od najautentičnijih scena na otvorenom, Narodno pozorište u Beogradu s predstavom “Rat I mir” prema romanu L.N. Tolstoja, u dramatizaciji Fedora Šilija, I režiji Borisa Liješevića otvorilo je preksinoć 36. izdanje festivala “Grad teatar”. Glumačka magija oplemenjena ovim okruženjem dobila je na težini pa je publika imala priliku da prisustvuje zaista posebnom pozorišnom činu. Otuda I dugi aplauz koji je umetnike nacionalnog teatra ispratio u kasnim noćnim satima. Karata za nastup beogradskih glumaca nije bilo ni za lek, na listi čekanja za neko iznenadno mesto bilo je stotinak ljudi.
Ovo posebno veče uveličao je svojim nadahnutim govorom I reditelj Boris Liješević kome je neposredno posle predstave uručena nagrada “Grad teatar” za 2019/20. godinu.
-Značajna je ne samo svaka nagrada nego I svaka lepa reč I poruka koju dobijete posle predstave. Ali nagrada “Grada teatra” je nešto o čemu sam dugo maštao s obzirom na to da sam odrastao na ovom festivalu I da sam zahvaljujući njemu I počeo da se bavim pozorištem. Ono najvažnije jeste da sam tu gradio ukus I kulturnu estetiku, otuda je ovo priznanje više od nagrade za mene. Ono je sinteza celog mog života – rekao je Liješević.
Postoji višedecenijska divna saradnja Narodnog pozorišta u Beogradu I “Grad teatra” u Budvi, kaže Molina Udovički Fotez, direktorka ansambla Drame nacionalnog teatra I dodaje:
-Ipak, čini mi se da je ovo gostovanje posebno iz više razloga. Prvo zbog velike nagrade Borisu Liješeviću. Drugo zbog toga što smo dobili ovaj fantastični prostor u kojem se predstava igra u pod okriljem manastira. Tolstojeve misli I cela njegova filozofija koja suštinski govori o hrišćanskoj ljubavi, upravo na ovom mestu dobili su svoju pravu težinu, što su osetili I glumci I publika. Tolstoj u suštini govori o putu čoveka na zemlji koji ga vodi ka poznatoj biblijskoj rečenici: “Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog.” I treće, ovo je prvi festival na koji dolazi “Rat I mir”, a evo već narednih meseci nas čekaju festivali u Ohridu, Vršcu, Vranju, Užicu, I narednog proleća na svetskoj pozorišnoj olimpijadi u u Budimpešti.
Milena Lubarda Marojević, prva dama “Grada teatra”, objašnjava kako je došlo do ove saradnje:
-Boris Liješević je dobitnik bijenalne nagrade za 2019, 2020. godinu I svakako je bila ideja da mu se na 36. festivalu uruči ovo priznanje. U međuvremenu se dogodilo da je u produkciji Narodnog pozorišta u Beogradu iznedrena njegova predstava “Rat I mir”, kao i još neke budu izvedene na rtu Zavala. Međutim, administrativni problem su se isprečili bukvalno na dan kada smo objavljivali program. Bili smo prinuđeni da tražimo alternativni prostor za igranje ove predstave, zato smo zamolili igumana manstira Stanjevići, oca Jefrema da budu naši domaćini.
Glumac hadži Nenad Maričić primetio je za “Politiku” da kao I mnoge njegove kolege, ima lepe uspomene na sva gostovanja (“Kanjoš Macedonović”, “Henri Šesti”) u Budvi.
-Ovo ga puta mi je posebna čast jer ne samo što smo izvodili tako značajno delo “Rat I mir” već I zbog toga što smo predstavu igrali u manastiru Stanjevići koji ima dugu I posebnu istoriju. Sa velikom radošću sam stao baš tu da boravim, da se na dostojan način pripremim za predstavu. Mir I tišina ovog svetog mesta dala je neku novu, drugačiju atmosferu komadu. Igranje u takvim ambijentima ostavlja trag u nama – dodao je.
-Već dugo dolazim u Crnu Goru, prisutan sam na festivalu u Budvi od njegovog osnivanja. Igrao sam na raznim mestima, ali ovo iskustvo u manastiru Stanjevići je neverovatno. Na stranu lepota ovog manastira koja je neosporna, ali ono što je mene dotaklo jste ono što sam osetio tokom liturgije kada me je monah Simeon uključio u bogoslužbu. To me je neočekivano vratilo u centar, jer došao sam besan, nervozan a sad osećam radost I jedva sam čekao da stanem na scenu. Iznenadio sam se da je monah Simeon, arhitekta po čijem je projektu obnovljen manastir Stanjevići, a posebno sam bio zatečen I oduševljen kada je rekao da je brat naše čuvene kostimografkinje Ljiljane Lili Dragović sa kojom sam sarađivao – otkrio nam je glumac Slobodan Beštić.
9.08. – Politika/Borka G. Trebješanin