Ovogodišnji koncept Dramskog programa Grada teatra, savremeno čitanje klasičnih djela, nastavljen je na sceni Terase između crkava gostovanjem predstave “Sumnjivo lice” Branislava Nušića, po konceptu i u režiji Vojislava Arsića, sa potpisom dramaturga Milene Bogavac.
Hrabro, kritično, angažovano i politički i društveno potpuno izoštreno novo čitanje jedne od najizvođenijih i najpopularnijih drama velikog komediografa (napravljeno je u koprodukciji beogradskog Reflektor teatra, Mikser House –a i festivala „Nušićijada“), zapravo je predstava u predstavi – prati sve poznate događaje i junake, ali donosi i priču o nastanku i sudbini samog komada. Glavno pitanje koje ona postavlja publici je zašto se mi vječno smijemo Nušiću i zašto se ni poslije 130 godina, od nastanka „Sumnjivog lica“, društva na ovim našim prostorima nisu promjenila. Činjenicu da je Nušić danas klasik, i da se njegova komedija nalazi na spisku obavezne lektire za učenike osnovnih škola u Srbiji, u predstavi je polazna osnova da bi se pokazalo da ništa od onoga što nam je Nušić govorio nismo dobro shvatili – „Sumnjivom licu“ se ne treba smijati, jer je ono mnogo aktuelnije danas, i mnogo je veća tragedija našeg vremena, nego njegovog doba.
Odlična glumačka ekipa – Zoran Pajić (Jerotije Pantić), Jelena Bogavac (Anđa), Isidora Simijonović (Marica), Đorđe Živadinović Grgur, Marko Panajotović, Uroš Novović, Aleksandar Vučković, Aleksandar Jovanović i Predrag Vasić, donijela je na scenu priču o svim bolestima srpskog društva danas, o boljim promjenama koje se vječito čekaju, a sporo ili nikada ne događaju, a koje je Nušić dijagnostikovao još 1887, kada je napisao “Sumnjivo lice”. Poigravajući se sa djelom koje šira javnost decenijama percepira kao lako, smiješno i, zapravo, veselo, predstava koju je budvanska publika ispratila ovacijama donijela je pravi kritički potencijal koji ona ima.
Kako je izjavila Jelena Bogavac, umjesto lakoće i razbibrige ovo “Sumnjivo lice” nas tjera da se zamislimo, u osnovi je politički komad, iako “razbija” i brojne društvene stereotipe, počev od položaja žena danas, do raznih nacionalizama.
-Mi u predstavi preispitujemo da li smo se i u kojoj mjeri promjenili i mi kao ljudi, i naša društva koja smo stvorili, i kao što je publika mogla da vidi, ne samo da nismo postal bolji, nego su od vremena Nušića sve naše slabosti postale još gore. Jerotije, Vića, Joca Pandur, Žika, pisari Tasa i Milisav, Miladin…, danas prepoznajemo kao još strašnije predstavnike korumpirane i nepismene srpske vlasti, o kojoj je Nušić govorio s kraja XIX vijeka. Jer, ono što se u to vrijeme radilo nekako je ipak bilo sklonjeno od očiju javnosti, a danas je sve transparentno, vidljivo, danas se političari i ne trude previše da sakriju šta rade, ovo je doba kada djeca počinju da se rađaju u rijaliti programima. Živimo jednu potpuno tabloidiziranu i vulgarizovanu stvarnost, kakva u Nušićevo vrijeme ipak nije postojala, i imala je kakav – takav sistem vrijednosti. Danas on ne postoji, često ni u minimalnim naznakama. S druge strane, dobro je da u Srbiji postoji pozorišni proctor na kojem može da izađe i ovako, u svojoj kritičnosti potpuno ogoljena I oštra predstava, i na to smo svi ponosni, posebno reflector teatar – izjavila je Jelena Bogavac.
Popularni glumac Zoran Pajić podsjetio je na činjenicu da Nušićevo djelo čitavih trideset šest godina nije moglo da se izvede ni na jednoj srspkoj pozorišnoj sceni, i to sve zbog pominjanja dinastije (Obrenović), i da je “Sumnjivo lice” doživjelo premijeru tek 1923, u Narodnom pozorištu u Beogradu, kada je ta dinastija smjenjena na vlasti.
-Ovo je djelo koje govori o našem mentalitetu, o našim naravima, karakterima, o našoj upornoj doslijendosti u tome da naše države ne budu pravne, o vječnosti birokratije i korupcije, i pokuašvamo da pokažemo upravo tu njegovu kritičku dimenziju. Ljudi se, naravno, smiju i našoj predstavi, prepoznaju te Nušićeve likove, iako oni sada žive u našem vremenu mobilnih telefona, poligrafa, rijaliti šoua, turbo miljea. A mi smo željeli da kažemo da više uopšte nije smiješno, i da je sigurno posljednji čas da se pogledamo u ogledalo i da kažemo iskreno sebi kažemo ko smo i kakvi smo. Jer, ta društva koja danas imamo, i ta vlast, jesu ogledala nas samih – istakao je Pajić.
R. Baković
1.08.-Pobjeda