Otvorena izložba „Reč i misao. Velika apstraktna slika“ autorke Irene Lagator Pejović
Likovni program jubilarnog 40. festivala Grad teatar otpočeo je na Dan državnosti Crne Gore otvaranjem izložbe „Reč i misao. Velika apstraktna slika“ autorke Irene Lagator Pejović.
U prostoru crkve Santa Maria in Punta postavljena je instalacija sastavljena od knjiga iz džepne edicije Reč i misao izdavačke kuće Rad (1959–2009), koja je u socijalističkoj Jugoslaviji imala značajnu ulogu u širenju dostupnosti književnosti, umjetnosti i znanja.
Knjige, koje su posjetiocima dostupne za čitanje, svojim prepoznatljivim crvenim koricama formiraju monohromnu površinu nalik apstraktnoj slici, brišući granicu između umjetničkog djela i svakodnevnog predmeta. Kroz ovaj rad autorka problematizuje savremene modele vrednovanja umjetnosti i predlaže drugačije razumijevanje umjetničkog prostora kao mjesta zajedništva, dostupnosti, jednakosti i razmjene znanja.
Publici je na otvaranju dobrodošlicu poželjela Svetlana Ivanović, glavna urednica festivalskog programa.
„Ja ću samo pomenuti da je na ovakvom zahtjevnom projektu radila ekipa na čelu sa autorkom i kustosom Branislavom Dimitrijevićem, naravno uz ekipu JU Grad teatar, ali i naše drage prijatelje iz biblioteka koji su prepoznali značaj projekta, kojima ću se zahvaliti. Radi se o Nacionalnoj biblioteci ‘Đurđe Crnojević’ i JU Narodnoj biblioteci ‘Njegoš’ sa Cetinja, Biblioteci Osnovne škole ‘Stefan M. Ljubiša’ iz Budve, Gradskoj biblioteci iz Tivta, Gradskoj biblioteci i čitaonici iz Kotora i Narodnoj biblioteci ‘Radosav Ljumović’ iz Podgorice.“
Prisutnima se obratila i Anita Šabotić, članica Savjeta JU Grad teatar.
„Četrdeset godina postojanja jednog festivala predstavlja mnogo više od trajanja. To je potvrda da umjetnost ima snagu da opstaje, da okuplja ljude i da uprkos svim promjenama vremena ostane prostor slobode, dijaloga i stvaralaštva. Grad teatar je upravo takav prostor. Tokom četiri decenije postao je prepoznatljiv simbol kulturnog života Budve, mjesto susreta umjetnika i publike različitih poetika i novih ideja. U vremenu u kom informacije putuju brže nego ikada, umjetnost nas poziva da zastanemo, da pogledamo pažljivije, razmišljamo dublje i podsjetimo se koliko su znanje, kultura i kritička misao važni za svakog pojedinca i za svako društvo. Vjerujem da će svako od vas večeras pronaći svoj lični doživljaj ove postavke i da će iz ovog prostora ponijeti nešto više od estetskog utiska, možda jednu novu misao, novo pitanje ili drugačiji pogled na svijet koji nas okružuje. Neka upravo to bude vrijednost ove izložbe i ovog jubilarnog festivalskog izdanja, da nas umjetnost i dalje okuplja, inspiriše i podsjeća na ono što je istinski važno“, istakla je Šabotić.
Branislav Dimitrijević, kustos izložbe, čestitao je autorki Lagator Pejović.
„Posebno mi je velika čast da budem ovdje sa vama na izvođenju ovog rada koji izgleda potpuno drugačije nego kada je prvi put izveden. Vi ste vjerovatno, čak i neki koji niste živjeli u to vrijeme, imali prilike da ove knjige vidite na nekim buvljacima, u antikvarnicama, bačene pored kontejnera i slično. To je jedna edicija koja je izlazila u vrijeme koje je potpuno drugačije od ovog našeg. Vrijeme u kom je ideja dostupnosti kulture svima bila jedna od nosećih ideja, nosećih društvenih vrijednosti. Danas su u velikoj mjeri ove knjige rashodovane, na svu sreću ima biblioteka koje ih čuvaju. Ono što je zanimljivo jeste da Irena zapravo ne pravi kolekciju ovih knjiga, ona ih pozajmljuje i koristi da bi od njih napravila sliku. I kao što i sama kaže, ovo je jedna velika apstraktna slika, mi istoričari umjetnosti je nazivamo monohromom. Ovo je slika koja se manje-više sastoji cijela od crvene boje, kakve su bile boje korica, ali sami ćete vidjeti, kada pažljivije gledate ovu sliku, da je u nju upisano vrijeme. Ova crvena boja negdje je cinober, negdje narandžasta, negdje je otišla u magentu, negdje u terakotu i tako dalje, sve zavisno od toga da li je u štampariji napravljena neka greška, da li je knjiga bila izložena svjetlosti ili toploti više nego neka druga. Tako da je ovo slika koja na neki način upisuje vrijeme u sebe“, pojasnio je Dimitrijević i dodao da autorka knjigama daruje novo značenje.
„Ona njima upisuje, u toj njihovoj materijalnosti, u tom izgledu, u toj entropiji kojoj su te knjige sada izložene, potrebu da promislimo iz današnje perspektive ne samo ono što znamo i što mislimo o tom vremenu, nego i na koji način se ovako nešto može upisati u umjetnost. Kao što i ovu zgradu, iako više nije sakralni objekat, gledamo kao estetski prostor, tako je i ovdje pitanje na koji način jedan predmet postaje umjetnost i postaje nešto drugo od nekakve kolekcije, zapravo neka vrsta situacije u kojoj se to vrijeme upisuje i predstavlja vremenom koje je potpuno drugačije. Meni je posebno drago, stvarno sam gledao ponašanje turista koji su dolazili ovdje, to mi je bilo jako zanimljivo, kako sada gledaju, neke stvari prepoznaju, neke vide, i to je zapravo savremena umjetnost. Savremena umjetnost nije nešto što će vam odmah dati neko direktno, neposredno značenje, nego nešto što će vas promijeniti, u krajnjoj liniji, kao što je Irena promijenila inverzijom namjene ovih knjiga i pretvorila ovaj tekst u sliku“, istakao je on.
Izložba će biti otvorena do 1. avgusta.
14.07. – vijesti.me