Predstava „Šine“ bespoštedno zasijeca u tkivo i sudbinu generacije stasalih u sjenkama i posljedicama devedesetih godina, a izvedena je preksinoć u Budvi, na sceni Između crkava, u okviru jubilarnog, 40. izdanja festivala Grad teatar. Komad je nastao po tekstu Milene Marković, u režiji Milana Neškovića i produkciji Narodnog pozorišta Republike Srpske, a pred budvanskom publikom dobio je sasvim novu, izuzetno emotivnu i vizuelno impresivnu dimenziju.
Postavljena u specifičnom kamernom formatu, u kojem gledaoci dijele neposredan prostor sa izvođačima, predstava iznova postavlja pitanje kako je moguće da se u ambijentu bogate i slojevite kulture dogodi tako nagli i tragični društveni strmoglav. Surovu poetiku i emocionalnu ogoljenost autorskog rukopisa Milene Marković reditelj i ansambl proželi su muzičkim konceptom koji obuhvata motive iz razdoblja od prije četrdesetak godina pa sve do kraja devedestih, tvoreći potresnu i upozoravajuću zvučnu sliku jednog vremena.
Posebnu magiju izvođenju podario je sam ambijent Starog grada. Zbog prirodne prožetosti sa morskim okruženjem i specifične arhitekture scene Između crkava, predstava je doživjela svoje prvo izvođenje pod vedrim nebom. Kulminaciju komada i završne scene, u kojima se otvara motiv raja na samom krovu crkve Santa Marija in Punta, publika je ispratila uz uzdahe oduševljenja i dugotrajan, srdačan aplauz.
Nakon izvođenja predstave, reditelj Milan Nešković istakao je da mu je izuzetno zadovoljstvo što se iznova vraća festivalu koji za njega ima poseban status i emotivni značaj.
„Ako sam ja drag gost na ovom festivalu, to je još i više recipročno. Ovo je moj omiljeni festival. Iako igranje ovdje nema takmičarski karakter, imao sam tremu u prethodna dva sata kao da je u pitanju sama premijera. Zaista volim ovaj festival najviše od svih i uvijek mu se rado vraćam. U posljednjih desetak godina učestvovao sam šest ili sedam puta, dva puta radio i koprodukcije, pa se nadam da je ovo samo prvih deset godina mog učešća na festivalu koji obožavam, kao i ovu divnu publiku i ambijent u koji se večerašnja predstava perfektno uklopila“, kazao je Nešković.
Osvrćući se na rad sa uglavno mlađim ansamblom Narodnog pozorišta RS, reditelj je objasnio važnost vremenske distance koju mlađe generacije imaju prema temi teksta.
„Milena Marković je govorila o generaciji koja je stradala tokom devedestih godina i o posljedicama tog stradanja. Međutim, mnogi ljudi, pogotovo u Republici Srpskoj, i dalje imaju svježe ožiljke o tih događaja. Zato je meni bilo interesantno da radimo sa mladim ljudima od kojih su gotovo svi rođeni poslije tih zbivanja. Oni imaju vremensku distancu i nemaju toliku emotivnu upletenost, pa mogu racionalno da posmatraju i sude o svim stranama. Mislim da je ovo jako bitna predstava, prije svega za Banjaluku i Republiku Srpsku, jer su rijetke ovakve postavke. Posebno mi je zadovoljstvo što sam uspio da pronađem ove mlade ljude koji svi i sviraju, neki su i dalje studenti, a nekima je ovo prva predstava u životu“, naglasio je reditelj.
Nešković je dodao i da je scena Između crkava bila idealan izbor za ovu postavku.
„Ova predstava se apsolutno uklapa u ovaj ambijent i prostorno, jer je inače igramo kamerno na sceni, a pogotovo zbog posljednje scene gdje smo mogli da iskoristimo crkvu iza nas, gdje se raj zapravo i dešava na krovu crkve. To je bilo pravo iznenađenje za publiku na kraju. Takođe, mnogo scena se dešava pored vode, jedna i u Splitu, pa je ovo zaista bilo idealno mjesto“, istakao je on.
Glumica Dana Poletan, koja u predstavi tumači lik Rupice zarobljenice, podijelila je svoje utiske o kompleksnosti uloge i specifičnosti igranja na otvorenom prostoru.
„U tekstu je lik Rupice napisan za jednu glumicu, ali je odlučeno da se ta velika uloga podijeli na nas pet, pa u svakoj sceni igra jedna od nas. To je bio vrlo težak i zahtjevan zadatak, imala sam uvijek određenu zadršku jer se radi o zarobljeništvu i pokušaju silovanja, ali sam istovremeno osjećala veliku odgovornost da vjerodostojno iznesem ulogu. Što se tiče ambijenta, ovo nam je prvi put da igramo pod vedrim nebom, pored vode, gdje se čuju talasi i osjeća povetarac. Bilo je zaista romantično i prelijepo, a u toj posljednjoj sceni osjećala sam se doslovno kao u rajskom vrtu“, istakla je Poletan.
Glumac Danilo Kerkez, koji u komadu tumači lik Junaka, naglasio je važnost poruke koju predstava šalje mlađim generacijama i izrazio oduševljenje budvanskim ambijentom.
„Meni je ovo druga saradnja sa Neškovićem i obožavam rad sa njim. Njegova energija je fantastična i sve je u svrhu toga da napravimo dobru predstavu. Festivalu čestitamo jubilej od 40 godina, odgovornost je uvijek velika kada se igra na ovako ozbiljnim i renomiranim festivalima. Kad smo čuli da dolazimo u Budvu, poslije Sterijinog pozorja i Jajca, to nam je bila potvrda da predstava zaista vrijedi. Ambijent u Starom gradu je čaroban“, rekao je Kerkez.
Režiju predstave potpisuje Milan Nešković, dramaturgiju Aleksandar Vasiljević, scenografiju Dragana Purković Macan, a kostimografiju Marija Tavčar. Muzički koncept, izbor muzike i aranžmane uradio je Boris Šavija, uz muzičkog saradnika Dušana Pokrajčića, dok je za scenski pokret bio zadužen Emir Fejzić.
Glumački ansambl čine: Danilo Kerkez, Ilija ivanović, Vojin Topalović, Senad Milanović, Anando Čenić, Anđela Rakočević, Dragana Marić, Anđela Tasić, Dana Poletan, Sandra Pravuljac, Boris Šavija i Vladimir Đorđević.
17.08. – vijesti.me