Jedan od najprevođenijih crnogorskih pjesnika govorio o zbirci „Noje je negdje tu“, ulozi poezije, sudbini pjesnika i njenoj snazi da sačuva ljudsko u vremenu tehnologije.
U okviru književnog programa XL festivala, na Trgu pjesnika u budvanskom Starom gradu održano je autorsko veče jednog od najznačajnijih savremenih crnogorskih pjesnika Andrije Radulovića. Pred brojnom publikom, Radulović je govorio o svom stvaralaštvu, novoj zbirci poezije „Noje je negdje tu“, ali i o ulozi poezije u savremenom svijetu.
Veče je moderirao književni kritičar dr Aleksandar Ćuković, koji je istakao značaj Radulovićevog višedecenijskog rada i činjenicu da je njegovo stvaralaštvo predmet interesovanja brojnih autora iz različitih oblasti.
„Više od 70 autora iz različitih oblasti – filozofa, književnika, književnih kritičara, istoričara književnosti, teoretičara i publicista – pisalo je o stvaralaštvu Andrije Radulovića. Nedavno je, povodom 30 godina njegovog stvaralaštva, održan i međunarodni naučni skup na kojem je predstavljeno cjelokupno njegovo djelo“, kazao je Ćuković, podsjećajući da su pjesnici Pero Zubac i Duško Novaković pojedine pjesme iz nove zbirke ocijenili kao antologijske.
Govoreći o naslovu zbirke „Noje je negdje tu“, Radulović je objasnio da je inspiraciju pronašao u stihu jedne od svojih pjesama.
„Noje koji je pravio barku za spas čovječanstva, koji je bio uz Boga i bezazlen – on je večeras ovdje sa nama negdje i sluša kako ga slikamo. Poezija je isto tako bezazlena i nema moć koju ima Noje, ali svi pjesnici prave neku novu Nojevu barku za spas ljepote, za spas čovječanstva“, rekao je Radulović.
Dodao je da poeziju vidi kao traganje kroz vrijeme, biblioteke i različite kulturne slojeve, ali da je za pjesnika najvažnije da ostane vjeran sebi.
„Svako može da nauči tehniku pisanja, danas i kompjuteri pišu knjige i vještačka inteligencija, ali obrazovanje ne piše poeziju. Važna je sudbina pjesnika, a ne tehnika pisanja“, poručio je Radulović.
Govoreći o odnosu poezije i filozofije, istakao je da o njegovom stvaralaštvu često više pišu filozofi nego književni kritičari, podsjećajući na riječi Ezre Paunda da znanje jezika i proučavanje književnosti sami po sebi nijesu dovoljni bez pjesničkog dara.
„Samo onaj dar koji sam dobio od svoje rođene majke jeste za poeziju najveći dar. Ako toga dara nema, nema ništa“, kazao je Radulović.
Posebnu pažnju posvetio je vezi poezije i likovne umjetnosti. Istakao je da je tokom putovanja svijetom najviše vremena provodio u muzejima i galerijama, što ga je kasnije odvelo ka pisanju likovne kritike.
„Pjesnici su najbolje pisali o slikarima. Nije nikakvo čudo da i danas pjesnici najbolje pišu o slikarima“, rekao je Radulović.
Govoreći o budućnosti knjige i poezije u digitalnom dobu, izrazio je uvjerenje da će poezija opstati uprkos tehnološkim promjenama.
„Najvažnije je da mašina ne može da ima dušu. Riječi koje nijesu izašle iz krvi, iz duše čovjekove, nemaju budućnost“, poručio je.
Na pitanje o moći poezije da mijenja čovjeka, Radulović je podsjetio na djelo Fjodora Dostojevskog kao primjer književnosti koja i danas snažno utiče na čitaoce.
„Dostojevski je mogao i danas može da promijeni mladog čovjeka, da direktno utiče na njegov život. To je takva moć, takav pisac“, kazao je Radulović, podijelivši sa publikom i anegdotu o odnosu Dostojevskog i Lava Tolstoja, kroz koju je ukazao na različitost velikih književnih duhova.
Veče na Trgu pjesnika završeno je čitanjem pjesama iz najnovije zbirke „Noje je negdje tu“, čime je zaokruženo književno druženje sa jednim od najprevođenijih crnogorskih pjesnika.
15.07. – vijesti.me