Bakhe – kratak pregled raspadanja

Narodno pozorište, Bitolj
Po motivima Euripidove drame

Bakhe – kratak pregled raspadanja  (Бакхи – краток преглед на распадот)

Režija: Igor Vuk Torbica
Dramaturgija: Biljana Krajčevska
Scenografija: Valentin Svetozarev
Kostimografija: Blagoj Micevski
Muzika: Aleksandar Dimovski
Igraju: Maja Andonovska- Ilijevski, Ognen Drangovski, Sonja Mihajlova, Ivan Jerčikj, Ilina Čorevska, Martin Mirčevski, Vasko Mavrovski, Viktorija Stepanovska- Jankulovska, Valentina Gramosli, Petar Spirovski, Sandra Gribovska, Anastazija Hristovska

Bakhe – kratak pregled raspadanja

Među preostalim i sačuvanim grčkim tragedijama Euripida, Bakhe se izdvajaju iz više razloga – prije svega zbog njihove forme i teme, a najvažnije je vjerovatno to što Bakhe sadrže aluziju na sami teatar, nose njegovu skrivenu snagu i naše civilizacijsko znanje: moć pričanja priče.

Možemo jasno konstatovati da su Bakhe izvor „metateatarskog“ teksta. Ovaj tekst predstavlja duboku zagonetku za relativnost i promenljivost našeg identiteta. On je svojevrsna studija spoznaje božanskog, a istovremeno i podsjetnik da božansko može preuzeti razne oblike, koje ne možemo ni prihvatiti, ni prepoznati.

Tekst Bakhi nije tekst koji jasno otkriva podjelu na protagonistu – antagonistu, to nije tekst koji podvlači liniju između dobra i zla, već nas podsjeća na to da ove suprotnosti stvara i oblikuje čovjek koji, svojom sposobnošću da definiše i analizira, nije u stanju da razumije pravu prirodu vidljive stvarnosti.

Međutim, vjerovatno najzanimljivije pitanje kojim se bavimo u ovoj predstavi glasi: zašto je naš identitet, umjesto vrijednosti za koje se borimo, prije svega određen „onim drugim“ – neprijateljstvom prema „vanjskom neprijatelju“? Da li je to način da sakrijemo činjenicu da „pravi neprijatelj među nama – jesmo zapravo mi sami?“; da smo stranci sebi i drugima, da nas ništa ne može sabotirati kao društvene barijere koje smo postavili između nas.

 Igor Vuk Torbica, reditelj

* * *

To nisu samo Euripidove Bahantkinje; to su ujedno i naše Bakhe, koje nose svijest o tome da je pozorište najsubverzivnije oružje koje je izmislio ljudski um. Pozorište određuje publiku. Pozorište je postalo mjesto za preispitivanje društva i nas samih, to je pozorište koje ne predstavlja zabavu, već pozorište koje se bori – za slobodu.

A za koju se slobodu bori? Za onu davno zaboravljenu, za onu koja je nestala u trenutku kad je čovjek prestao da priznaje bilo šta osim svoje moći.

 Biljana Krajčevska, dramaturg