Glas vrline – Igor Vuk Torbica na festivalu “Grad teatar”, Budva

Katarina Pejović, dramaturg

Janko Ljumović, producent

Svetlana Ivanović, urednik izdanja

„Malo je pozorišnih vizionara koji su snagom talenta i znanja, inteligencije, posvećenog i poštenog rada tako suštinski, a opet jednostavno, otkrivali i trasirali nove pravce pozorišnih poetika. Još manje je onih čiji je stvaralački opus postao prepoznatljiv po osobenom autorstvu za ne više od desetak godina rada na pozorišnim scenama kulturnog prostora bivše Jugoslavije. Autorstvo koje je, bez obzira na sredinu u kojoj je potvrđivano, od strane stručne javnosti, esnafa, i što je možda i važnije, od publike, doživljavano i proživljavano ne samo kao originalno i jedinstveno, već kao prosvjetljujuće, ono koje razumije fundamente i pozorišne umjetnosti, ali i života.

Jedan od takvih, možda i jedini u bliskoj prošlosti, bio je reditelj Igor Vuk Torbica.”

Katarina Pejović je dramaturškinja, rediteljka, intermedijalna umjetnica, pisac, pedagoškinja, kulturna aktivistkinja i prevoditeljka. Diplomirala je na odsjeku za Dramaturgiju i Filmski i TV scenario na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti.

Kao dramaturškinja, sarađivala je na brojnim pozorišnim i savremenim plesnim predstavama – institucionalnim kao i izvaninstitucionalnim – u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, Malti, Kipru, Norveškoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Austriji. Dijapazon reditelja sa kojima je sarađivala i sarađuje obuhvata nekoliko generacija: od Roberta Ćulija, Ljubiše Ristića, Dušana Jovanovića, preko Dragana Živadinova i Mateje Koležnik, doDarija Harjačeka, Nine Rajić Kranjac i Igora Vuka Torbice.

Za njene umjetničke radove i intermedijalne projekte produkciju su radile različite kuće i kulturne institucije u devet zemalja, a predstavljeni su na manifestacijama i festivalima u preko trideset zemalja; među njima su i BITEF, Ars Electronica, Holland Festival, Edinburgh Festival, LIFT, MESS, New Moves Glasgow, SteierischerHerbst…

Koordinisala je brojne konferencije, platforme, festivale i inicijative u mnogim zemljama svijeta. Njeni tekstovi i eseji objavljeni su u knjigama i časopisima na sedam jezika.

2001. godine saosnovala je u Zagrebu intermedijalnu umjetničku i kulturno-aktivističku platformu “Bacači sijenki”. Unutar te platforme, do 2012., bila je ko-autorka i autorka brojnih projekata predstavljenih u preko dvadeset i pet zemalja. Projekti su osvojili nekoliko nagrada, uključujući i dvije Specijalne nagrade žirija BITEF-a (Beograd, 2007. i 2009.), kao i Avazovog Zmaja u okviru MESS -a (Sarajevo, 2008.).

Dobitnica je Desmond Tutu Fellowship Award za 2009. godinu, nagrade koju dodjeljuje Globalna organizacija za pomirenje (Global ReconciliationOrganisation).

Od 2013. do 2017. predavala je kao spoljna saradnica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek produkcije.

Posljednjih godina, uglavnom je posvećena dramaturškom i rediteljskom radu u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i pedagoškom i intermedijskom radu u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Irskoj i Malti.

Janko Ljumović je vanredni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti Univerzitetu Crne Gore na Cetinju. Rukovodilac je studijskog programa Drama i pozorište. Diplomirao i magistrirao pozorišnu i radio produkciju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Učesnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih konferencija, producent i urednik niza projekata iz oblasti scenskih umjetnosti, medija, menadžmenta u kulturi i kulturne politike. Od 2008. do 2015. godine bio je direktor Crnogorskog narodnog pozorišta, i ministar kulture u Vladi Crne Gore od 2016. do 2017. godine. Autor je, kourednik i urednik deset knjiga i publikacija: Kultura page, Produkcija značenja, Svijet umjetničkih profesija – drama i pozorište, Start-up Creative Podgorica, Platforma za novo djelovanje kulture, Grad u parku, Crnogorsko narodno pozorište1953-2013, Representation of Gender Minority Groups in Media: Serbia, Montenegro and Macedonia, Crnogorske studije kulture i identiteta i Multikulturalizam i savremene umjetničke prakse. Član je Savjeta Leksikografskog centra i Instituta za jezik i književnost „Petar II Petrović Njegoš“ CANU.

Publika festivala „Grad teatar“ bila je u prilici da u periodu od 2015. do 2020. godine prati rediteljski rad jednog od najtalentovanijih pozorišnih stvaralaca mlađe generacije, ujedno se upoznavajući sa novim mogućnostima pozorišnog izraza. Za XXXII izdanje Torbica režira i festivalsku koprodukciju, Lorkine „Krvave svadbe“ („Grad teatar“/Srpsko narodno pozorište Novi Sad), koja je naišla na izuzetan prijem publike i stručne javnosti i obilježila pozorišnu sezonu zemlje i regiona (gostovanja na užičkom festivalu „Bez prevoda“, na 50. Danima mimoze u Herceg Novom, na MIT festivalu Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“, Primorskom poletnom festivalu u Kopru, Slovenija, na tivatskom festivalu „Purgatorije“, na Barskom ljetopisu, na Bijenalu crnogorskog teatra CNP-a, uz redovno igranje na repertoaru producenata). Predstava je na užičkom festivalu nagrađena „Ardalionom“ za ulogu Vjerenice, na MIT-u glasovima publike proglašena najboljom predstavom, a na Bijenalu crnogorskog teatra dobila je nagradu za najbolju režiju, za najbolju žensku ulogu (ulogu Majke) i za najbolju muziku. Ujedno, za režiju „Krvavih svadbi“ Torbica je nagrađen nagradom budvanskog festivala „Grad teatar“ za pozorišni doprinos za 2017/2018. godinu.

Kako se navodi u uredničkom tekstu ovog izdanja: „Razlog ovom pregnuću nije samo privilegija što smo na festivalu ’Grad teatar’ uspjeli da odgledamo trećinu pozorišnih ostvarenja rediteljskog opusa Igora Vuka Torbice, već i potreba da ukažemo na značaj njegovog stvaralačkog zaloga i budvanskom festivalu i pozorišnoj umjetnosti Crne Gore. Uprizorenje ’Krvavih svadbi’ Federika Garsije Lorke, rađeno u koprodukciji sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada za XXXII izdanje festivala, kao i gostovanja njegovih predstava ’Razbijeni krčag’ (JDP, Beograd), ’Ožalošćena porodica’ (SLG, Celje/PG, Kranj), ’Hinkeman’ (ZKM, Zagreb) i ’Bakhe – kratak pregled raspadanja’ (NP Bitolj) na festivalu ’Grad teatar’, nesumnjivo će biti neizostavna činjenica istorije festivala, istorije pozorišta i tetarologije Crne Gore, čije će stranice u budućnosti biti oplemenjene pamćenjem i razumijevanjem pozorišne poetike Igora Vuka Torbice. Tekstovi pred nama nastajali su bilo povodom gostovanja pomenutih predstava na festivalu, bilo povodom rada na ’Krvavim svadbama’, odnosno povodom Igorovog učešća u drugim festivalskim programima. Radi se o brojnim intervjuima, prikazima, kritičkim osvrtima, ali i osvrtima stručne javnosti, u crnogorskim i regionalnim medijima, koji su, u njegovom slučaju, po pravilu, odjekivali priznanjima i rezultirali nagradama“.