Maratonci trče počasni krug

Hrvatsko narodno kazalište, Osijek
Dušan Kovačević
Maratonci trče počasni krug
Režija i adaptacija: Olja Đorđević
Scenografija: Ljubica Petrović
Kostimografija: Dubravka Skvrce
Saradnik za scenski govor: Saša Latinović
Koreografija: Andreja Kulešević
Muzika: Irena Popović / Nikola Dragović
Songovi: Danica Nikolić Nikolić
Igraju:

Mirko Topalović: Aljoša Čepl

Laki Topalović: Miroslav Čabraja

Milutin Topalović: Duško Modrinić

Aksentije Topalović: Antonio Jakupčević

Maksimilijan Topalović: Ivica Lučić

Đenka Đavo: Vladimir Tintor

Bili Piton: Matija Kačan

Kristina: Petra Bernarda Blašković

Olja: Ivana Soldo Čabraja

Već pri samom spomenu naslova kultne komedije “Maratonci trče počasni krug” javljaju se brojne asocijacije i u sjećanje nam naviru slike, glumci i citati iz jednog od najgledanijih filmova ovih prostora. Topavlovići, pogrebno poduzeće, likovi stari 150 godina, čitanje oporuke i mnogi slični motivi pronašli su svoje mjesto u općoj kulturnoj svijesti našeg vremena. Možda je manje poznata činjenica da je u filmu prethodila drama koju je Kovačević napisao na trećoj godini studija dramaturgije (’72.). Ona se uskoro zatim postavlja u Ateljeu 212 u režiji Ljubomira Draškića, a nepunih deset godina kasnije Slobodan Šijan prema njoj režira legendarni film. Sve ostalo je povijest. Godine prolaze, a popularnost ‘Maratonaca’ ne opada pa ovu priča kontinuirano stječe nove obožavatelje. Izvrsni dijalozi, fantastični likovi i svakako začudan zaplet u kojem se ismijava smrt i lažni moral. Priča je to o ‘najstarijoj balkanskoj obitelji’, toliko staroj da joj ni smrt ne može ništa – po riječima autora.

MARATONCI TRČE POČASNI KRUG