Kazalište Ulysses, Brijuni

Miroslav Krleža

Moj obračun s njima

Rade Šerbedžija

 

Izmijenjeni i osuvremenjeni tekst predstave govori o mnogim društvenim pojavama, političkim pitanjima i problemima o kojima je Krleža pisao od 1914. pa do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i općenitim pitanjima egzistencije, politike, morala i umjetnosti.

O PREDSTAVI:

Monodrama “Moj obračun s njima”, nastala prema polemičkim zapisima Miroslava Krleže, prvi je put, u izvedbi Rade Šerbedžije i režiji Dine Radojevića, postavljena davne 1974. godine. Od onda do 1991. godine Šerbedžija ju je odigrao preko 2.000 puta! Nakon višegodišnje stanke, predstava je ponovno izvedena 2007. godine na otvorenju 7. sezone kazališta Ulyssses, u Prosperovom vrtu na Velikom Brijunu.

Nadopunjeni i osuvremenjeni tekst predstave govori o mnogim društvenim pojavama, političkim pitanjima i problemima o kojima je Krleža pisao od 1914. pa do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali i općenitim pitanjima egzistencije, politike, morala i umjetnosti.

www.ulysses.hr

Ovo je jedna od najlegendarnijih monodrama u historiji jugoslovenskog i hrvatskog teatra .

Monodrama je po prvi put izvedena 1974. godine, u režiji Dine Radojevića, s Radom Šerbedžijom.  Od premijere do 1991. godine odigrana je nevjerojatnih 2000 puta.   

Ima glumaca koji igraju uloge.

I ima onih koji igraju istinu.

Rade Šerbedžija već pola vijeka stoji na pozornici s jednim jedinim tekstom — i taj tekst ne stari. Ne zato što je klasik. Nego zato što su ljudi ostali isti.

“Moj obračun s njima“ nastao je iz bijesa. Miroslav Krleža — najveći buntovnik hrvatske književnosti — sjeo je i napisao obračun sa svim onima koji su lagali, koji su ćutali kad je trebalo govoriti, koji su se klanjali vlastima i gazili one ispred njih. Pisao je o književnoj mafiji, о mediokritetima na vlasti, о licemerju koje se oblači u rodoljublje. Pisao je 1932. Ali mogao je pisati juče.

Šerbedžija je te tekstove uzeo u ruke kao mlad čovjek i odnio ih na scenu. je.  2000 izvođenja Generacije publike. Ljudi koji su dolazili po drugi, treći, deseti put. Jer svaki put su čuli nešto novo. Ili prepoznali nešto što su htjeli zaboraviti.

Jer Krležine riječi imaju tu osobinu ,one te ne puštaju. One te traže tamo gdje si najranjiviji: u tvom ćutanju, u tvojim kompromisima, u svemu što si sebi obećao da nećeš raditi ,a radiš.

Na sceni je jedan jedini čovjek. Bez dekora koji odvlači pažnju. Bez trikova. Samo glas, tijelo i tekst koji gori. Šerbedžija ne tumači Krležu — on ga živi. Jer i sam je prošao kroz egzil, kroz odbijanje, kroz cijenu koju plaća čovjek koji neće da se prikloni. Između njega i Krleže nema distance. Između njega i publike — još manje.

Ovo nije predstava za one koji traže zabavu.

Ovo je predstava za one koji još uvijek misle.

Za one koji su ljuti.

Za one koji se sjećaju šta je to imati kičmu.

Jedan glas. I pitanje koje ćeš nositi kući:

Na čijoj si ti strani?