Ovo nije zemlja za žene/ No Woman’s Land

Grad teatar, Budva/ Bosansko narodno pozorište, Zenica/Univerzitet “Pol Valeri”, Monpelje/ Faz kultura, Braga

Katja Faišku

po motivima pripovijetke “Skočiđevojka” Stefana M. Ljubiše

Ovo nije zemlja za žene/ No Woman’s Land

Režija: Loran Berže

Kostimografija: Orija Pupo

Prevodilac: Lea Lonza

Igraju: Marija Liješević, Milica Šćepanović, Anđelija Rondović, Milica Kekić Martinović, Mirjana Spaić

Priča o Skočiđevojci nam predstavlja Ružu, ženu u potrazi za slobodom u patrijarhalnom svijetu u kom ova borba djeluje kao daleka himera. Predstava Ovo nije zemlja za žene uzima ovu legendu kao polaznu tačku, kristališući umjetničku pobunu koju orkestrira pet žena koje ovu priču – a i njihovu sopstvenu – pretvaraju i u igralište i u platformu za aktivizam, izmišljajući svijet u kojem njihove strasti zauzimaju mjesto koje one žele. Ali ove žene su glas i mnogih drugih koje sastavljaju ovaj čulni manifest.

Pitanja poput „Kada ćeš se udati?“; „Koliko djece želiš?“; „Zar ne misliš da bi trebalo da budeš ženstvenija?“; „Da li ćeš zaista putovati sama?“; „To je muški posao, zar ne?“; „Zar se ne plašiš da ćeš završiti sama?“ prelaze kroz generacije i granice, pojačavajući i iskrivljujući kolektivnu maštu.

Predstava Ovo nije zemlja za žene ne nudi konačne odgovore niti predlaže utopijsko utočište. Umjesto toga, ona poziva na nelagodu, provocira na razmišljanje. Jer, na kraju krajeva, šta se dešava kada se žena usudi da bude jednostavno svoja?

Loran Berže , reditelj

Katja Fišku,dramaturg