Šapat duše (11+)

Hrvatsko narodno kazalište, Varaždin
Tamara Kučinović
Šapat duše (11+)
Režija: Tamara Kučinović
Scenografija i kostimografija: Davor Molnar
Autorica lutaka: Alena Pavlović
Kosrtimografija lutaka: Alena Pavlović
Muzika/Kompozicija: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Autor video projekcija: Damir Chytil
Igraju: Filip Eldan, Sunčana Zelenika Konjević, Nikša Eldan, Sara Ipša, Marinko Leš

Lutkarsko dramski projekt za odrasle te djecu od 11 godina na više.

Postoji ta jedna svjetla točka u središtu svakog ljudskog bića. Ona zbog koje ponekad, ako imamo vraške sreće, osjećamo zašto smo ovdje. Zašto dišemo, živimo, jedemo, hodamo, volimo i sve ostale važne stvari. To je naša suština. Bit. Esencija. Srž. Zovite ju kako hoćete. Ono po čemu je netko baš ono što jeste i ništa drugo.  Priroda nekog bića bez koje to biće ne bi bilo to što jeste. Ona je mi. Mi smo ona. Jedno bez drugog ne može. S njom se rodimo i ona jednostavno jest.

Ovo je priča o ljudima koji su preko noći izgubili svoju suštinu, zakopali ju duboko u središte sebe i na nju zaboravili. Ovo je priča o ljudima kojima je naprasno oduzeto ono po čemu su oni baš oni i nitko drugi. O ljudima koju su postali ime i broj. O ljudima koji su u sekundi izgubili dom. Dom u kojem se njihova suština odražavala u njihovim postupcima, dom u kojem je su bili baš ono što jesu i ništa drugo, dom u kojem je sreća bila njihov nazivnik. Ovo je priča o ljudima čiju su svrhu uništile bombe, maslinasto zeleni zrakoplovi, olovan fijuk metka posred plavetnog neba, kalašnjikov usred dnevnog boravka, metalan miris krvi u spavaćoj sobi i prašina. Hrpetine prašine. Ostaci njihovog doma. Života. Ljubavi. Nadanja. Želja. Njihove suštine. Ovo je priča o ljudima koju su morali napustit sebe. I postati Nitko. Ime i broj. Problem ljudskog društva. Nevažan podatak na papiru. Nitko.

Ali ovo je zapravo, na svu sreću,  priča o Idrisu, o malom dječaku s voljom bagera. S voljom dovoljno snažnom da raskopa ono što je netko zakopao duboko u središte sebe, da vrati suštinu svakom biću koje je bilo primorano da postane nitko i da nađe slobodu čak i na mjestu gdje ograde rastu iz blata, gdje se prašina jede za doručak i ljudi su nitko. Ime i broj. Nitko.
Tamara Kučinović

www.hnkvz.hr