Mediteran između poezije, zvuka i sjećanja na sceni Grada teatra Predstava je produkcija Radio teatra Bajsić i Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Zagreba, a riječ je o autorskom projektu Mediteran između poezije,
zvuka i sjećanja …
Dramski program Grad teatar nastavljen je sinoć na sceni između crkava XL festivala igranjem predstave “Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana”. Predstava je produkcija Radio teatra Bajsić i Gradskog dramskog kazališta “Gavella” iz Zagreba, a riječ je o autorskom projektu Mediteran između poezije, zvuka i sjećanja“ rediteljke Pavlice Bajsić Brazzoduro, prema “Mediteranskom brevijaru” Predraga Matvejevića i “Pričama iz susjedne luke (Portulanu)” Olje Savičević Ivančević. Predstava je koncipirana kao svojevrsno scensko-radiofonsko putovanje Mediteranom, u kojem se poetski, dokumentarni i muzički elementi prepliću sa glumačkom igrom. Polazeći od Matvejevićevog kultnog „Mediteranskog brevijara“, autorski tim gradi predstavu koja istražuje Mediteran kao prostor susreta kultura, jezika i sjećanja, ali i kao prostor savremenih društvenih i humanitarnih izazova. Kroz tekstove Olje Savičević Ivančević, zvučne zapise i muziku inspirisanu glasom Predraga Matvejevića, predstava otvara novo, savremeno čitanje njegovog djela. Na sceni se smjenjuju poetske slike, životne priče, anegdote i muzičke sekvence koje publiku vode od jedne do druge mediteranske obale, spajajući prošlost i sadašnjost. Posebnu ulogu imaju radiofonski elementi i bogato zvučno oblikovanje, koji predstavi daju prepoznatljivu atmosferu i stvaraju utisak putovanja kroz različite gradove, luke i kulture Mediterana. Ansambl glumaca i muzičara zajednički gradi dinamičnu izvedbu u kojoj se riječ, pokret i muzika neprestano dopunjuju. Predstava istovremeno slavi mediteransku baštinu i podsjeća na savremene teme poput migracija, ratova i gubitka humanosti, pokazujući Mediteran kao prostor velikih istorijskih slojeva, ali i aktuelnih društvenih previranja. Upravo spoj poetskog izraza, kabaretskih elemenata, muzike i dokumentarnih zvučnih zapisa stvara snažan emotivni doživljaj koji publiku ne ostavlja u ulozi pasivnog posmatrača, već je poziva na promišljanje o identitetu, pripadanju i zajedničkom kulturnom nasljeđu prostora koji povezuje tri kontinenta. Rediteljka je, nakon igranja na sceni između crkava, izjavila da je ovo bio prvi put da predstavu igraju na otvorenom. “Predstava je samo dobila sa ovom prekrasnom scenografijom koju nam je omogućio budvanski Stari grad. Takođe je dobila i sa vjetrom kog mi u pozorištu pokušavamo nadograditi raznim elementima. Ovdje je sve nekako organski izbilo i u tom vizualnom utisku, posebno zbog spominjanja tih “ostrvskih mačaka” koje su na ovoj sceni defilovale nekoliko puta, tako da smo dobili taj dokumentaristički sloj. S druge strane, predstava se puno bazira na zvuku i ono što smo osjetili ovdje jeste da se vi borite za tišinu i to je za naše glumce bilo jedno novo iskustvo, kako se sa jednom tako tihom predstavom boriti za zvuk”, kazala je Bajsić Brazzoduro, te otkrila da je najveći izazov u radu bila upravo knjiga “Mediteranski brevijar”. “Ja sam imala tu sreću da sam zaista snimila Predraga Matvejevića 2011. godine za radijske minijature koje sam tada radila ičuvali smo te snimke. U međuvremenu je on umro, prošlo je puno vremena i desio se poziv iz “Gavele” da radimo “Mediteranski brevijar”. To je inicijalno bila ideja Filipa Šovagovića, glumca u predstavi, a ne moja. Onda, kad su oni došli s ovom idejom, mene je to zabrinulo jer je knjiga izuzetno kontemplativna, filozofska, poetska. Dakle, sve ono što scena jednog dramskog pozorišta ne trpi. Onda sam pozvala Olju Savičević Ivančević, za koju mislim da je naše najveće mediteransko pero, i zamolila je da obiđe luke Mediterana koje je obilazio Predrag i da zapravo zapiše zgode iz luka danas. Te kratke priče su mi pomogle u radu sa glumcima i kad smo iz tih kratkih priča napravili scene, onda smo ih nekako zavili i proveli sa Predragovim tekstovima i sa njegovim glasom i na taj način je on postao narator ove predstave.” Savičević Ivančević je, takođe, kazala da je najveći izazov bio nastavljanje na Matvejevića. “To je jedna od mojih omiljenih knjiga i imala sam veliku odgovornost. To su esejistički tekstovi u koje je trebalo unijeti savremenost i dramsku igru. Ja sam napisala prozne priče, imala sam ideju da napišem priče iz susjednih luka, iz luka današnjeg Mediterana koji nije samo turistički Mediteran s razglednica, već je to Mediteran koji je doslovno u plamenu, Mediteran koji gori. Htjela sam zapravo progovoriti o tom Mediteranu u stilu i na način na koji je govorio i pisao Predrag Matvejević, koji je uvijek bio u svojim djelima izrazito političan i kritičan, pa smo se nekako nastavili na njegovo nasljeđe”, rekla je Savičević Ivančević.
Autorski tim predstave, uz Pavlicu Bajsić Brazzoduro, koja potpisuje režiju i dramaturgiju, čine i Paula Jakšić, scenografija, Dino Brazzoduro, muzika, Marita Ćopo, kostimografija, i Ana Kreitmeyer, scenski pokret. U predstavi igraju: Filip Šovagović, Sven Medvešek, Dino Brazzoduro, Nenad Kovačić, Chisomo Makunje – Maku, Una Patafta, Anja Đurinović Matišić, Antonija Stanišić Šperanda, Franjo Dijak, Domagoj Janković i Hrvoje Klobučar.
4.07. – Vijesti.me