Prošlogodišnja pozorišna produkcija „Grada teatra“ Budva u saradnji sa Beogradskim dramskim pozorištem, Beograd, Mestnim gledališčem Ljubljana i NU Dramskim teatrom Skoplje, sinoć izvedena na sceni Između crkava
Na sceni Između crkava sinoć je izvedena predstava „Život provincijskih plejboja nakon Drugog svjetskog rata ili Tuđe hoćemo, svoje ne damo“ u režiji i dramaturgiji Ivana Penovića, potekstu Dušana Jovanovića.
Predstava je prošlogodišnja produkcija „Grada teatra“ Budva, u saradnji sa Beogradskim dramskim pozorištem, Beograd, Mestnim gledališčem Ljubljana i NU Dramskim teatrom Skoplje. Od budvanske premijere, održane 10. avgusta 2025. godine, predstava je nastavila svoj put kroz region. Gostovala je na festivalima „Ohridsko ljeto“ u Ohridu i „Ulysses“ na Brionima, a potom je izvedena i na scenama sva četiri koproducenta. Premijerno je predstavljena u Dramskom teatru Skoplje 31.oktobra 2025, u Beogradskom dramskom pozorištu 1. decembra 2025, dok je ljubljanska premijera u Mestnom gledališču Ljubljana održana 4. februara 2026. godine. Time je predstava, od svog prvog izvođenja u Budvi, izgradila značajan regionalni festivalski i teatarski život.
U režiji i dramaturgiji Ivana Penovića, ovaj dramski predložak dobija savremeni scenski okvir, u kom se posebna pažnja posvećuje apsurdu i dinamici među likovima. Penovićev rediteljski pristup naglašava ritam pozorišne igre i vizuelnu i scensku slojevitost, povezujući istorijski kontekst Jovanovićevog teksta sa savremenim društvenim fenomenima. Kroz specifičan spoj komedije, ironije i groteske, predstava otvara prostor zakritičko promišljanje ideoloških konstrukcija i univerzalnih ljudskih slabosti.
Glumac Lazar Nikolić nakon igranja rekao je da rad na ovom komadu doživljava kao svojevrsnu terapiju, govoreći o rediteljskom pristupu i specifičnostima prijema kod publike.
„Meni je ova predstava zaista jedna vrsta terapije, jer se reditelj i mi nismo toliko bavili nekom suštinskom vizijom pozorišta, već je taj način režije Ivana Penovića bio neka dekonstrukcija pozorišta u samom njegovom izvornom obliku. Mislim da publika, gledajući ovu predstavu, ili će da pristane na taj vid i na taj neki novi žanr koji smo uspjeli da prenesemo, ili im jednostavno to nekako ne legne i ne izađu zadovoljni. To jeste mač sa dvije oštrice što se tiče ove predstave, jer zaista je onako na nekoj ivici, ide iz krajnosti u krajnost, ili se nekome jako dopadne ili ne, i zavisi svakako od podneblja i od publike. Dosta ovaj naslov privlači stariju publiku jer je Jovanović negdje te generacije, pa ljudi u naslovu očekuju Drugi svjetski rat i te neke teme. Ali nije na nama da se bavimo time, zaista uživamo i u predstavi i u druženju, mislim da je ovo iskustvo za čitav život. Svaki glumac igra na svom jeziku i to je od početka bilo fiksirano, bez obzira na to gdje igramo, uvijek je titl sa prevodom, tako da je to nama bila jedna zanimljiva okolnost koju smo prevazišli, uprkos jezičkoj barijeri i različitom smislu za humor.“
Glumica Jovana Spasić je izjavila da je povratak u Budvu došao kao osvježenje, osvrnuvši se na lik koji tumači, kao i naspecifičnu jezičku dinamiku unutar ansambla.
„Sada smo nakon jedne godine tačno došli ovdje, ali na malo drugačijoj lokaciji, tako da je super došlo kao osvježenje zato što nam je sve poznato i poznajemo publiku i znamo na šta reaguje ova vaša crnogorska publika. Baš mi je drago da smo došli ovdje i igrali. Divno je s ovom predstavom zato što smo dosta šetali. Svi smo sa strane, uvijek je neko domaćin, uvijek neko dobro ugosti onako kako mi znamo balkanski najbolje, tako da je baš čast što radimo ovakav projekat. Kolumbina je služavka, radi kod svojih gospodara, ali se naravno uvijek trudi da postigne neku poziciju. Kao i svi u životu, cilja ka nečem višem i boljem, trudi se da svoju poziciju nekako dovede na veći nivo, ali na kraju ispada da se svako vrati tamo gdje jeste. Mi smo se tokom procesa naučili da slušamo jedno drugoga i da se razumijemo. Ponekad stvarnoslovenački ne razumijem, sa ovim ostalim jezicima je jednostavnije, naravno, ali je super ova prilika zato što baš u ovoj predstavi publika može da primijeti da stvarno nije teško da se razumijemo. Sigurna sam i da to osjećaju u sebi, ovu konekciju koju mi imamo, rad koji je bio tako divan i osjeća se naša blizina“…
Pored Ivana Penovića, autorski tim čine i Sonja Dolžan – prevod, Laze Tripkov – scenograf, Aleksandar Nošpal – kostimograf, Vladimir Pejković / kompozitor i Damir Klemenić – scenski pokret.
Glumački ansambl čine: Lazar Hristov, Julita Kropec, Marko Gvero, Sonja Stamboldžioska, Lazar Nikolić, Vukašin Jovanović, Nejc Jezernik, Marjan Naumov i Jovana Spasić.