Plesno-pozorišnim komadom „Bjeguni“, reditelja i koreografa Staše Zurovca, sinoć je na sceni između crkava nastavljen dramski program 37. festivala Grad teatar. Predstava je koprodukcija Hrvatskog instituta za pokret i ples i 40. festivala Tjedan suvremenog plesa, na kom je i premijerno izvedena u junu ove godine, a nastala po istoimenom romanu nobelovke Olge Tokarčuk.
JU Grad teatar je ponosni partner na ovom projektu od samog početka što je potvrdio i Zurovac nakon igranja u Budvi.
– Ovo je jedna nezavisna produkcija. Mi smo krenuli ni iz čega, a spremali smo projekat u Austriji. Jedan od prvih partnera dok je predstava još bila u nastajanju je bio Grad teatar. Milena Lubarda Marojević nas je podržala u tom projektu od početka i dala nam vjetar u leđa. Znate, u nezavisnoj produkciji vi napravite korak i onda stižu finansije, pa korak pa finansije. Ona je podržala našu praizvedbu koju smo imali na Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu 15. juna i to nam je bilo od neizmjerne važnosti, da predstavu u nastajanju podrže dva festivala, to je zaista rijetkost. Ne mogu da izrazim više nego neizmjernu zahvalnost i mislim da je ono što smo mi mogli da pružimo kao nagradu jedna vrhunska izvedba onoga što smo šest mjeseci pripremali – kazao je on.
Sam roman je napisan kao konstelacijski roman, kazala je njegova autorka Olga Tokarčuk, a time se i Zurovac vodio dok je pripremao ovu predstavu.
– To je niz vinjeta, ima 116 raznih priča koje su naizgled nepovezane, a zapravo likovi, istorija i priče na neki način korespondiraju jedni sa drugima i pokazuju koliko naši životi, bez obzira koliko su udaljeni, dijele isti trenutak. Nama je bio cilj da pronađemo poveznice sa karakterima iz knjige sa pričom i našim životima, ono što nama rezonuje iz knjige i da donesemo ono što je istinito u nama na scenu, a istovremeno da to bude bazirano na knjizi i da ispoštujemo autorku. Tražili smo jedan univerzalni jezik što mislim da je ključna riječ jer ples jeste jezik. Možda zaboravljeni jezik i možda jedan jezik koji neće da izumre tako brzo kao što jezici izumiru danas. Znamo da imamo oko šest hiljada jezika na svijetu i da oni idu takvom brzinom da će za nekih sto godina ostati možda pet odsto od onoga što postoji danas. Mislim da ples u sebi sadrži neku autozaštitu, ne poznaje verbalne granice i svako ga razumije. Mi smo pokušali pronaći kako literarni jezik korespondira sa onim neverbalnim i da to na najbolji mogući način izvedemo – kazao je Zurovac.
Scena između crkava je, kako je istakao, nezamjenjiv i fantastičan ambijentalni prostor.
– Vjerujem da se svaki umjetnik koji dođe na ovaj prostor osjeća fantastično. Ono što je teško ovdje jeste ovaj turizam okolo i on na neki način ugrožava intimu izraza koji mi nudimo na ovakvom jednom prostoru. Mislim da je bitno da paralelno stvari postoje i da ljudi koji posjećuju Budvu izaberu ono što je po njihovom afinitetu. Neko je rekao da je Crna Gora mala zemlja, ja ne mislim tako. U smislu umjetnosti i kulture koja je ono što povezuje ljude, posebno ples i neverbalni jezik koji nema barijeru, mislim da su ovim pozivom i podrškom ovom projektu i Budva i Crna Gora pokazali da je ovo jedna velika zemlja. Ovo je tim internacionalnih umjetnika sa više strana svijeta, divota je kad se nađu na jednom mjestu – naveo je Zurovac.
Pored Staše Zurovca, reditelja i koreografa, autorski tim čine Aleksander Balanesku koji je zadužen za muziku i Bjanka Adžić Ursulov, kostimografkinja i scenografkinja. U predstavi igraju: Juko Harada, Nurija Himenez Vilaroja, Kasija Vrbanac, Lucija Kukor, Hulijana Vargas Rodrigez i Nikola Prato. Muziku izvodi Balanesku Kvartet u sastavu: Aleksander Balanesku, violina, Juri Kalnits, violina, Kristofer Picilides, viola i Nikolas Holand, violončelo.
7.08. – Mona Cukić-nova.rs