Gostovanjem dvojice autora savremene slovačke književnosti, Erika Ondrejičke i Martina Prebuđile, u petak veče zatvoren je književni program 40. festivala „Grad teatar“
Na Trgu pjesnika u budvanskom Starom gradu, u petak veče je završen književni program XL festivala „Grad teatar“ gostovanjem dvojice autora savremene slovačke književnosti, Erika Ondrejičke i Martina Prebuđile.
Ovaj program nastavlja ideju uspostavljanja festivalskih međunarodnih susreta, a organizovan je u sklopu dana predstavljanja savremene slovačke umjetničke scene.
Predstavljajući gosta iz Bratislave, pjesnik i prevodilac Martin Prebuđila istakao je da Erik Ondrejička pripada samom vrhu savremene poezije u Slovačkoj.
„Erik pripada srednjoj, rekao bih već malo starijoj generaciji pjesnika i u Slovačkoj je zaista priznat kao jedan od, da ne kažem, najboljih vrhunskih pjesnika, o čemu govore i njegove brojne lijepe knjige. Knjige Erika Ondrejičke nisu samo sadržajno lijepe i odlične, već je sam dizajn njegovih knjiga rađen sa vrhunskim profesionalcima i dizajnerima. Večeras ćemo se nas dvojica zajedno potruditi da vam predstavimo jedan dobar dio slovačke književnosti, kako u Vojvodini, tako, naravno, i savremenu današnju poeziju i književnost iz Slovačke“, rekao je on.
Govoreći o svojim dosadašnjim boravcima u Crnoj Gori i utiscima koje nosi, Ondrejička se prisjetio nedavnog učešća na festivalskim manifestacijama na sjeveru zemlje.
„U Budvi sam prvi put, ali prije mjesec dana sam bio u Nikšiću i u Plužinama. Za ova dva dana u Budvi imam jako lijepe utiske. Srećan sam što su moje pjesme objavljene u ovom lijepom i jako bliskom jeziku. Prva knjiga prevođena na ovaj jezik bila je obimnija i sadržala je i pjesme sa rimom, što je uvijek ogroman problem prevesti, dok je druga isključivo u slobodnom stihu i aspirira na veoma precizan prevod. Pri javnim čitanjima inače najviše volim da čitam svoje pjesme koje imaju zvučnu arhitekturu“, dodao je.
Ondrejička se osvrnuo i na poređenje festivalskih atmosfera u Slovačkoj i u Budvi, podvlačeći posebnu srdačnost domaće publike.
„U Slovačkoj takođe postoji isti broj festivala, ali tamo je karakteristično to što među slušaocima mnoge poznajem i mnogi su moji prijatelji. Ovdje je zanimljivo to što osjećam takođe nešto prijateljsko i prijatno, i to sa ljudima koje uopšte ne poznajem. To se zove srdačnost i prijateljstvo“…
Govoreći o zbirci „Sa unutrašnje strane očnih kapaka“, Ondrejička je objasnio metaforu koja stoji iza samog naslova.
„To je naslov koji je istovremeno i izgovor, kao da ja za to zapravo ne mogu biti kriv. Ja sam te pjesme samo pročitao na unutrašnjoj strani očnih kapaka i zapisao ih u knjigu. Ono što pjesnik misli, to je zapisano iza njegovih očnih kapaka, da se ne bi odmah vidjelo šta on zaista misli“, otkrio je.
Govoreći o pjesmi koja je doživjela međunarodnu recepciju i prevode na engleski i indijska izdanja, Ondrejička je podijelio i anegdotu sa svjetskim antologijama.
„Prethodni predsjednik Slovačkog PEN kluba mi je rekao da pošaljem ovu pjesmu u Indiju gdje su sastavljali svjetsku antologiju poezije. Poslao sam je, a oni su mi odmah odgovorili poštom da se zahvaljuju, ali da imaju na hiljade ponuda i da će im trebati barem pet mjeseci da sve sagledaju i procijene. Međutim, već za pet dana mi je stigao mejl sa porukom: „Congratulations, you have been chosen for universal oneness all around the world”. Izabrali su je. To se dogodilo zahvaljujući i mom prijatelju, irskom pjesniku Džonu Minehanu (John Minihan), koji mi je te pjesme perfektno preveo na engleski“, ispričao je.
Poseban dio izlaganja Martin Prebuđila je posvetio istorijskim i kulturnim mostovima koji spajaju slovački narod sa prostorima Balkana.
„Poznato je da upravo prevodilaštvo jeste onaj sjajni, veliki most koji spaja dvije, tri ili više književnosti. Slovačka i srpska književnost koje se time bave jako su bliske, ne samo jezički i poetski, već i kroz istoriju. Poznato je da je dosta ljudi studiralo još u vrijeme Svetozara Miletića u Bratislavi i Modri, kao i u Karlovačkoj gimnaziji u Vojvodini. Prva četiri direktora gimnazije bili su Slovaci, među kojima je i čuveni Pavel Jozef Šafarik koji je dugi niz godina boravio i radio u Novom Sadu i ostavio dubok trag. Te veze i spone traju od davnina, a raduje ovo novo što se zadnjih petnaestak godina otvaraju vrata za jednu širu i ljepšu saradnju, kako u Bratislavi, tako i za predstavnike Crne Gore, Srbije i Banje Luke“.
Tokom večeri, autor Martin Prebuđila je direktorici JU „Grad teatar“ Ivani Lazović uručio nekoliko značajnih dvojezičnih i antologijskih publikacija. U završnom dijelu večeri, tokom otvorenog dijaloga s publikom, prisutnima se obratila pjesnikinja Stanka Stanojević, koja je pohvalila visok umjetnički nivo večeri i kontinuitet kvalitetnog programa na Trgu pjesnika.
„Slovenski narodi se jako lijepo razumiju na slovenskim jezicima, a posebno kada je poezija u pitanju. Martine, to vi znate. Oduševljena sam Erikovom poezijom. Ovo što smo čuli večeras jeste jedna savremena poezija, ono što je nekakva evropska bit poezije, one kvalitetne poezije. Moram to da istaknem, zaista ovaj Grad teatar pravi odličan program, posebno kada je u pitanju Trg pjesnika. Žao mi je što sam propustila neke ranije večeri, poput gostovanja mog prevodioca Saša Ognenovskog, ali drago mi je da sam večeras bila ovdje. Voljela bih da se u narednom periodu još više povežete sa crnogorskom kulturom i našim nasljeđem, jer se jednako dobro razumijemo“, zaključio je.
23.08. – vijesti.me