Književni program Festivala “Grad teatar” nastavljen je 20. jula, a gost Trga pesnika bio je jedan od najznačajnijih pesnika srpske književnosti I teoretičara hermenautike, Saša Radojčić. Moderator večeri bio je profesor srpskog jezika I književnosti, književni kritičar, teoretičar I pesnik mr Milorad Durutović, koji je kazao da je iskustvo moderne lirike mnogo puta potvrdilo da pesnici mogu biti izuzetno reprezentativni tumači poezije.
Radojčić je na početku večeri publici pročitao jednu od svojih čuvenih pesamam “Orfej u glavnom gradu”, za koju je Durutović kazao da otkriva dva ključna momenta koja, između ostalog, odlikuju Radojčićevu poeziju – jednostavnost I melanholiju.
-Pri čemu bih ja u hermenautičkom smislu bio veoma oprezan, jer naše shvatanje jednostavnosti morao bi svako za see pojedinačno da objasni. Što se tiče melanholije koja je data u urbanism slikama sa prizvukom tog klasičnog I drevnog fizioma, uvek bi bilo korisno da se prisetimo da je to jedan stari naziv za depresiju, a ko ima iskustvo depresije taj ima iskustvo hodanja po dubini duše I traženja plamena tog blistavog sveta. Otuda I naslov ove knjige koja je štampana povodom dobijanja Nagrade “Desanka Maksimović” I nosi naslov “Za vatru nadležna je duša” – kazao je Durutović, a zatim pročitao Radojčićevu pesmu “Lažem samo ponedeljkom” iz njegove prve pesničke knjige.
-Poezija Saše Radojčića se naslanja na raznovrsne tokove srpskog I evropskog pesništva, te se pesma koju sam pročitao može dovesti u tematsku I idejnu ravan sa poezijom Branka Miljkovića – dodao je Durutović I istakao uticaj Gadamera na Radojčićev rad I pisanje.
Radojčić je kazao da je interesovanje za Gadamera kasnije preraslo u profesionalno bavljenje njime.
– Ja sam na njemu doktorirao I objavio nekoliko knjiga I čini mi se da u svojim kritikama pokušavam da budem dosta veran toj teorijskoj orijentaciji – kazao je on, a osvrnuo se takođe I na uticaj Mišela Fukoa.
Durutović je ocenio da se pesništvo Radojčića može tretirati kao neoklasicizam I neosimbolizam, ali I da je u njegovoj poeziji uočio nešto novo.
-Uočio sam vrstu rasterećenja, nenametljivosti velike erudicije, koaj je važna I u poeziji Pope I Pavlovića, ali I da se to istovremeno pomalo udaljavalo od melanholičnosti bez koje poezija teško uznemiri taj plamen u duši – kazao je Durutović.
Radojčić je istakao da je poezija culture naša sudbina.
-Živimo u vremenu kada više ne možemo da budemo autentični, izvorni, neposredni. Više ne možete da napišete ništa što neko pre vas nije napisao. Jedini način da se prema tome opredelite jeste da pokrenete neku vrstu odmaka, ali ne prema predmetu ili o tome o čemu je reč već prema sebi samome – kazao je on.
Radojčić je dodao I da smo dugo verovali da je stroga poezija ili strog oblik, oblik vezanog stiha.
-Stroga forma je isto tako prisutna I u slobodnom stihu. Stroga forma je strogost I odgovornost pesnika prema sadržaju. Ako on taj sadržaj uspe da prezentuje tako da ako mu kada sam sebi čita, kada unutrašnjim glasom govori svom unutrašnjem sluhu, zazvuči dobro, onda je dobra pesma. Da li je ona u vezanom ili slobodnom stihu, to je potpuno nevažno. To je stvar temperamenta I tipa pesnika koji je pred nama, a strogost zavisi od tog iskrenog ili istinoljubivog odnosa prema sadržaju – objasnio je.
K.R.
22.07. – Politika