Filip Mikić za Vijesti govori o izložbi “Petar Lubarda – Novo kadriranje” koja je otvorena u crkvi Santa Marija in punta u Budvi, u okviru festivala Grad teatar
Na Dan državnosti Crne Gore, 13. jula, u crkvi Santa Marija in punta u Budvi u okviru XXXVIII festivala Grad teatar otvorena je izložba pod nazivom “Petar Lubarda – novo kadriranje”. Autori ove izložbe su Filip Mikić koji je autor video rada, te istoričari umjetnosti Snežana Ivović i Miloš Marjanović.
Izložba je realizovana u saradnji sa Narodnim muzejom Crne Gore i ima za cilj istraživanja mogućnosti transponovanja umjetničkih polazišta i postulata posredstvom novih tehnologija. Ideja je da se primjenom tehnike 3D mapiranja virtuelno predstave najvažnije faze stvaralaštva Petra Lubarde kroz djela iz fundusa NMCG u prostoru crkve Santa Marija in Punta.
Iz Grada teatra su kazali da očekuju da će se potvrđena vrijednost Lubardinog stvaralaštva otvoriti i u novim semantičkim aspektima, definisanim sinergijom zadatog prostora, potvrđene poetike i mogućnosti posredovanja i recepcije likovnosti posredstvom novih tehnologija”.
Jedan od autora ove izložbe, multimedijalni umjetnik Filip Mikić, govori za Vijesti o inspiraciji, izazovima i značaju ove izložbe.
Mikić je diplomirao na Odseku za primenjenu grafiku Visoke škole likovnih i primenjenih umetnosti u Beogradu 2006. godine. Godine 2011. diplomirao je na Odseku za nove medije i vizuelne komunikacije na Univerzitetu Megatrend u Beogradu. Učestvovao je na nekoliko međunarodnih i srpskih grupnih izložbi. Razvio je interaktivne plesne performanse, VR, analogne i digitalne scenografske elemente za brojne pozorišne produkcije. Pristupanje novim medijima, interaktivnim instalacijama i CGI zahtijeva kritičko razmišljanje, kreativnost, estetiku i rješavanje problema, sa inovativnim idejama, pričanjem priča, kreativnim dizajnom i režijom, VFX i izazovima novih medija, uključujući interaktivno i imerzivno znanje.
Kako je nastala ideja za izložbu “Petar Lubarda – novo kadriranje”? Koji su ključni elementi koje ste željeli istaknuti u ovoj izložbi?
Ideja za izložbu “Petar Lubarda – novo kadriranje” rodila se iz mog prvog susreta sa izložbenim prostorom. Inspiraciju sam pronašao u arhitektonskim elementima kamena, koji su me potakli da osmislim način kako da iz njih “iscijedim” pigment kojim bih oživio Lubardine slike. Daljim istraživanjem Lubardinih ranijih radova, shvatio sam da je kamen, sa svojom jedinstvenom teksturom, bio ključni element njegovih djela. Kamen se kroz period njegovog stvaralaštva mijenjao u različite forme i simbolike. Tako se rodila ideja “promjene”, odnosno vremenske metamorfoze detalja njegovih slika, koristeći kamen kao osnovni element pokreta. Cilj mi je bio da kroz ovu izložbu istaknem taj dinamičan proces transformacije i simbolike koja je prisutna u Lubardinom radu.
Šta Vas je inspirisalo da koristite nove tehnologije u predstavljanju djela Petra Lubarde? Možete li nam reći nešto više o procesu stvaranja video rada za ovu izložbu?
Već više od 15 godina se bavim novim tehnologijama i smatram da one pružaju jedinstvene mogućnosti za umjetničko izražavanje. Ideja da koristim tehnologiju u predstavljanju djela Petra Lubarde proistekla je iz specifičnosti prostora u kojem se izložba održava – crkve Svete Marije, koja se nalazi tik uz more. Zbog te lokacije, prikazivanje originala njegovih slika nije bilo prigodno, te se tehnologija nametnula kao optimalno rješenje. Proces stvaranja video rada započeo je tehničkim izviđanjem i proračunima o tome koja bi oprema najviše odgovarala uslovima, s posebnim naglaskom na projektore. Paralelno s tim, razvijao sam ideje i eksperimentisao s različitim pristupima kako bih oživio kamene reljefe. Cjelokupna izložba je zapravo svojevrstan “sistem” kroz koji informacije teku (od topografije kamena do metamorfoze njegovih slika kroz vrijeme). Sve je moralo biti precizno planirano unaprijed, uključujući oblik i koordinatne tačke svakog kamena. Kroz algoritme i procese razdvajanja i ponovnog sastavljanja tokom vremena, svaka slika je rekonstruisana koristeći upravo te koordinate kamenog reljefa. Na taj način, uspio sam da oživim Lubardine radove u novom kontekstu, ističući njegovu povezanost s teksturom i materijalom kamena.
Koliko je trajao proces pripreme ove izložbe od ideje do realizacije?
Proces pripreme i produkcije trajao je nešto više od dva mjeseca. Radilo se simultano na tehničkoj produkciji, koja je uključivala izbor i postavljanje hardvera, pretežno projektora, i na razradi same ideje kroz detaljno proučavanje Lubardinih djela, zamišljanje krajnjeg rezultata i estetskog izraza. Nakon što su tehnički elementi bili definisani, pristupio sam kreiranju softverskog okruženja. To je uključivalo skiciranje, konstantne probe, metodu pokušaja i grešaka, i često ponovno započinjanje procesa. U isto vrijeme, vraćao sam se na prvobitnu ideju i estetiku, digitalno “oslikavajući” cjelokupan proces dok nisam postigao rezultat s kojim sam bio zadovoljan. Ovaj dinamičan i iterativan pristup omogućio mi je da kroz tehnološku inovaciju vjerno prenesem duh i teksturu Lubardinih djela.
Koji su najveći izazovi sa kojima ste se suočili tokom pripreme ove izložbe?
Najveći izazov tokom pripreme ove izložbe bio je balansiranje između analitičko-logičkog segmenta i kreativno-umjetničkog izraza. Proces je zahtijevao slojevito razdvajanje i integrisanje tih aspekata na način koji bi vjerno prenio suštinu Lubardinih djela. Jedan od ključnih izazova bio je kako zadržati autentičnost njegovih radova dok se u isto vrijeme postavljam kao medijator koji predstavlja njegova djela kroz novi tehnološki kontekst. Bilo je važno da njegova djela ostanu njegova, dok sam ja kao autor morao da stvorim međuprostor i vremenski okvir kroz koji se njegov opus sagledava. Ova delikatna ravnoteža između poštovanja originalnog djela i inovacije u prikazu bila je suštinska za mene.
Kako nova tehnologija doprinosi boljem razumijevanju i doživljaju Lubardinog stvaralaštva?
Razumijevanje Lubardinog stvaralaštva ne zavisi od tehnologije, već od sposobnosti posmatrača da prepozna slojevitost i simboliku prisutnu u njegovim djelima. Lubardina djela su toliko bogata značenjem da se uvek mogu sagledati iz novih perspektiva. Međutim, mogu reći da tehnologija u ovom slučaju funkcioniše kao prizma kroz koju na nesvakidašnji način posmatramo njegova djela. Tehnologija omogućava da se umjetnička djela predstave u dinamičnom kontekstu, otkrivajući nove dimenzije i detalje koji možda nisu odmah uočljivi u tradicionalnom prikazu. Individualni doživljaj je ključan, a tehnologija omogućava interaktivniji i živopisniji prikaz. Proveo sam mnogo noći posmatrajući kako se detalji Lubardinih djela rastapaju i pretapaju, što me je držalo budnim i u iščekivanju sljedećeg, nasumično postavljenog sukoba između dva djela. Ova dinamična interakcija dodatno obogaćuje iskustvo posmatrača, omogućavajući im da dožive umjetnička djela na novi i uzbudljiv način.
Kako biste opisali značaj Petra Lubarde za crnogorsku i jugoslovensku umjetničku scenu?
Značaj Petra Lubarde za crnogorsku i jugoslovensku umjetničku scenu je neizmjeran. Njegova sloboda i ekspresivnost su bili revolucionarni, a njegov jedinstveni stil i inovativan pristup umjetnosti imali su dubok uticaj na mnoge umjetnike koji su stvarali poslije njega. Lubarda je uspio da spoji tradicionalne motive sa modernim izrazima, stvarajući djela koja su istovremeno bila duboko ukorijenjena u lokalnoj kulturi i univerzalno prepoznatljiva. Kroz svoj rad, Lubarda je pomogao da se definiše identitet crnogorske i jugoslovenske umjetnosti, postavljajući standarde za generacije umjetnika koji su dolazili poslije njega. Njegova umjetnost ostaje inspiracija i svjedočanstvo o moći kreativnosti i inovacije u umjetničkom izrazu.
Na koji način ste pokušali da spojite tradicionalno slikarstvo sa modernim digitalnim medijima?
Spoj tradicionalnog slikarstva sa modernim digitalnim medijima ostvario sam kroz uvođenje pokreta i dodavanje vremena kao dimenzije u umjetnička djela. Time sam omogućio da se slike ne posmatraju samo kao statične kompozicije, već kao dinamični procesi koji se razvijaju i transformišu kroz vreme. Uvođenjem nasumičnosti i slučajnosti kao koautora, stvorio sam interaktivno iskustvo koje omogućava publici da doživi Lubardina djela na nov i uzbudljiv način. Ovaj pristup omogućava stalnu evoluciju i reinterpretaciju umjetničkog dela, čineći ga živim i promjenljivim. Tradicionalne slike su tako dobile novi kontekst i dodatnu dimenziju, koja obogaćuje njihovu percepciju i otvara nove mogućnosti za interakciju sa posmatračima.
Koji je Vaš omiljeni rad Petra Lubarde i zašto?
Teško je izdvojiti jedan rad Petra Lubarde kao omiljeni jer je njegov opus izuzetno bogat i raznolik. Međutim, ako bih morao da izaberem, izdvojio bih djelo “Oktopus”. Ova slika me posebno inspiriše zbog svog tonaliteta i apstrakcije prikaza oktopusa. Uvijek me podsjeća na djetinjstvo, na more, stijene, i na one slučajne susrete sa hobotnicama dok ronim. Ima nešto antičko u toj slici, što me vraća unazad u vrijeme, evocirajući prizore iz prošlosti.
Kako ste uspjeli prilagoditi prostor crkve Santa Maria in Punta za ovu digitalnu postavku?
Prilagođavanje prostora crkve Santa Maria in Punta za ovu digitalnu postavku bilo je izazovan, ali izuzetno zadovoljavajući proces. Za početak, morali smo temeljno očistiti prostor od tragova vremena, vraćajući mu originalnu ljepotu i funkcionalnost. Ovaj zadatak smo izveli uz pomoć divnih ljudi iz Grada teatra i mojih kolega. Nakon toga, uslijedila je tehnička priprema. Instalirali smo projektore i platna, pažljivo crtajući kamen po kamen na zidovima crkve kako bismo stvorili optimalne projekcijske površine. Bilo je važno da svaki detalj bude precizno postavljen kako bi se osigurala kvalitetna vizualizacija Lubardinih djela. Šaljivo govoreći, morao sam “otjerati” sve ljude iznutra kako bih imao dovoljno prostora i mira za postavljanje opreme i podešavanje projekcija. Iako ovo zvuči kao šala, zapravo ukazuje na potrebu za fokusiranim radom i koordinacijom kako bih sagledao prostor kakav jeste, a ne kao uslovno rečeno, na veliku žalost, jedan prostor koji ima multifunkcionalnu svrhu od garderobe, skladišta za scenografiju, šminkernicu i slične namjene koje su neophodne za izvodjenje ostatka programa festivala u nedostatku drugog prostora.
Kakva su Vaša očekivanja za budućnost ove izložbe i njenog uticaja na umjetničku scenu?
Iskreno, prestao sam da postavljam konkretna očekivanja. Vodim se idejom da bi bilo lijepo ako bi izložba mogla da inspiriše i pokrene nove inicijative. Dalji razvoj i uticaj ove izložbe zavise od institucija koje su prepoznale njen potencijal i podržale je od samog početka. Posebno bih želio da istaknem značajnu ulogu Narodnog muzeja Crne Gore sa Cetinja, i zahvalim se Snežani Ivović i Milošu Marjanoviću kao koautorima, koji su pokazali povjerenje u mene tokom cijelog procesa.
Od početka, kada sam rukama i nogama pokušavao da objasnim svoju viziju, do kasnijih faza, njihove sugestije, konstruktivne kritike i uvidi u život i rad Petra Lubarde bili su neprocjenjivi. Ovom prilikom bih volio da se zahvalim i Gradu teatru iz Budve, Mileni Lubardi Marojević i Svetlani Ivanović na velikoj podršci kako u tehničkoj realizaciji tako i u logističkoj produkciji izložbe “Petar Lubarda – novo kadriranje”. Nadam se da će ova izložba otvoriti nove mogućnosti za korišćenje digitalnih medija u prezentaciji tradicionalne umjetnosti, te da će inspirisati umetnike i kustose da istražuju nove metode i pristupe u umjetničkom izrazu. Takođe, volio bih da izložba pomogne u dubljem razumijevanju i vrednovanju Lubardinog stvaralaštva, ne samo u Crnoj Gori, već i šire.
28.07.- Vijesti