Na sceni između crkava u Budvi sinoć je odigrana najnovija predstava iz produkcije Narodnog pozorišta Sombor „Moji tužni monstrumi“, nastala po tekstu Mate Matišića, a u režiji i adaptaciji Ivana Vanje Alača, čime je nastavljen dramski program jubilarnog 40. izdanja festivala Grad teatar.
Predstava, koja je premijerno izvedena u maju ove godine, u Budvi je doživjela svoje treće izvođenje i prvo pred publikom na otvorenoj sceni. Iako traje gotovo dva i po sata, slojevita dramaturgija, precizno vođena režija i snažne glumačke interpretacije držale su pažnju publike od početka do kraja, potvrđujući da Matišićev tekst, kroz spoj crnog humora, porodične drame i društvene kritike, ne gubi intenzitet ni u jednom trenutku.
Tokom pauze razgovori među posjetiocima nijesu jenjavali, već su se uglavnom odnosili na upravo odigrane scene i odnose među likovima. U drugom dijelu izvođenja pažnja nije opadala, a završnica je ispraćena dugotrajnim i snažnim aplauzom kojim je publika pozdravila kompletan ansambl Narodnog pozorišta Sombor i autorski tim predstave.
Glumica Adriana Salahović je nakon igranja izjavila da je bilo zadovoljstvo sarađivati sa rediteljem na ovoj predstavi.
„Ovo je moja prva profesionalna predstava koju sam radila nakon Akademije i nama svima sa moje klase bio je san da igramo u Somborskom narodnom pozorištu. Ja sam imala tu sreću da odmah nakon Akademije dobijem poziv da igram ovdje. Bilo je predivno. Svi ovi ljudi su me toliko divno prihvatili, pošto sam najmlađa u ekipi, da se nijesam osjećala kao neko sa strane, nego sam bila prihvaćena od početka kao da sam tu već mnogo dugo sa njima. Sa Vanjom je divno sarađivati. Toliko je predan, toliko je jasan u svojim namjerama, indikacijama koje nam daje. Tako da sam baš uživala. Na početku, prve dvije nedjelje procesa, štipala sam se jer nijesam mogla da vjerujem da mi se to dešava. Stalno sam pomišljala, pošto sam spavala u pozorištu, na trećem spratu, kada se probudim: „Ovo se stvarno dešava. Ne sanjam, ovo je stvarno sada i moj život u ovom trenutku.” Tako da sam bila u post-somborskoj depresiji kada sam završila ovaj proces. Jedva čekam svaki put da se vratim da igramo ponovo“, kazala je ona i dodala da je najveći izazov bio savladavanje izvornog hrvatskog jezika.
„Ja sam se tome najviše obradovala. Ja inače mnogo volim da radim na dijalektima, to mi je užasno izazovno. Ovo je prvi put da sam igrala predstavu na dijalektu. Tako da, s obzirom na to da sam sluhista, nije mi bilo toliko teško, ali jeste bilo izazovno, definitivno. Zato što sam doživljavala hrvatski dosta melodičnije i onda sam pokušavala taj neki svoj doživljaj hrvatskog, zagrebačkog prije svega, da interpretiram. Ali uz saradnju Vlaste Ramljak, koja nam je radila scenski govor, nekako smo uspjeli da to, nadam se, dovedemo do te mjere da nam se povjeruje da smo iz Zagreba.“
Glumac Saša Torlaković istakao je da mu je drago što je na festivalu Grad teatar prisutan gotovo svih 40 godina njegovog postojanja.
„Svaki jubilej je trenutak kada se osvrnete i vidite da je prošlo 40 godina. Ja sam prisutan u Budva Grad teatru gotovo svih ovih godina. Pamtim vrijeme kada smo igrali gore na Citadeli i tako dalje. Tako da obavezuje 40 godina kontinuiteta jednog velikog teatarskog projekta koji je vrlo cijenjen u regionu. Nije mala stvar i nadam se da će ovaj festival još dugo trajati. Nama Somborcima je uvijek lijepo kada dođemo u Budvu. Često smo tu pa smo kao kod kuće, već imamo i prijatelje i družimo se i mimo teatra. Tako da jeste obavezujuće, a s druge strane jako mi je uzbudljivo i lijepo što sam tu.“
Govoreći o predstavi, Torlaković je naglasio da tema kojom se ona bavi jeste teška, ali i da je tekst predivan.
„Mi smo radili njegove „Ljude od voska”, a sada radimo „Moje tužne monstrume”. To je faktički nastavak „Ljudi od voska” i kada imate takvog pisca, s kojim se i dobro poznajemo i komuniciramo i volimo ga, ne samo kao pisca nego i kao čovjeka onda jeste, teme su zaista teške. Svaka mu čast na načinu na koji progovara i o sebi i o drugima, ali prije svega o sebi. Nekako onako muški, pošteno kaže: „Ja sam to i to, ko me voli, voli me, ko me ne voli…“, ali je teško. A s druge strane divan je osjećaj kada shvatite da vas publika pomno prati.“
Autorski tim predstave, pored Ivana Vanje Alača, koji je zadužen za režiju i adaptaciju, čine i scenografkinja Andreja Rondović, kostimografkinja Biljana Grgur, kompozitorka Dragana Jovanović i Vlasta Ramljak, zadužena za scenski govor.
U predstavi igraju: Saša Torlaković, Nikola Knežević, Adriana Salahović, Jugoslav Krajnov, Ivana V. Jovanović, Biljana Keskenović, Nemanja Bakić, Srđan Aleksić, Pero Stojančević, Ana Rudakijević i Anica Petrović.
31.07. – rtvbudva.me