„Grad teatar“, Budva/ Srpsko narodno pozorište, Novi Sad/ „East–West Centar“, Sarajevo/Plesni centar „Tala“, Zagreb
Svijet mogućnosti
Tekst i režija: Haris Pašović
Kostimografija: Haris Pašović i Minja Davidović
Scenografija: Ivana Jančić
Scenski govor: dr Dejan Sredojević
Koreografija: Larisa Lipovac
Kompozicija: Dino Šukalo
Muzička pratnja na klaviru: Matija Molčanov
Igraju: Gordana Đurđević Dimić, Lidija Stevanović, Sanja Ristić Krajnov, Jelena Antonijević, Katarina Bradonjić, Marija Feldeši, Milan Kovačević, Marko Savković, Vukašin Ranđelović, Aljoša Đidić, Aleksandar Sarapa i Rade Perović
Predstava je nastala tokom rada na projektu „Enabled Theatre“ koji kofinansira Evropska unija kroz program Kreativna Evropa. Tokom rada na implementaciji projekta, umjetnički i projektni tim je prisustvovao radionicama u budvanskom Dnevnom centu „Biseri“, u novosadskoj školi ŠOSO „Milan Petrović“, a potom u sarajevskim institucijama koje se bave njegom lica sa poteškoćama i smetnjama u razvoju: JU „Pazarić“ i JU Zavod „Mjedenica“. Tom prilikom tim je imao priliku da se upozna sa radom ovih institucija, sa životom korisnika i njihovih porodica, kao i sa poteškoćama sa kojima se susreću u svakodnevnom životu.
O svom ličnom iskustvu i ideji da se bavi ovom značajnom temom kroz umjetnički izraz, Haris Pašović, reditelj i autor predstave navodi: “Odrastao sam u Sarajevu u blizini škole za osobe sa razvojnim teškoćama. Svijet ovih osoba, u tom slučaju su bili moji vršnjaci, uvek je bio prisutan u mojoj svakodnevici, jer su njih roditelji dovodili svakog dana u školu. Mi smo se pozdravljali sa njima, a ta bi djeca ponekad dolazila do naših kuća. Mogu da kažem da je to, na jedna prirodan način, bilo ono što danas zovemo „inkluzijom”. U komšiluku smo takođe imali porodicu u kojoj su majka i otac bili nijemi, a djeca su mogla da govore. Još jedan komšija je imao hendikep, imao je kraću nogu. Ta moja ulica je, bila zaista mikro svijet, tu su takođe živjeli ljudi različitih nacionalnosti; zatim neke su porodice bile bogatije, a neke siromašne; živio je tu čak i jedan džeparoš, a sa Trebevića, ujutro su seljanke donosile svježe mlijeko. Mislim da je ta raznovrsnost u mnogome oblikovala moj pogleda na svijet. Dugo sam nosio ideju da napravim predstavu o životu osoba sa razvojnim teškoćama. To je jedan poseban, fascinantni univerzum. ‘Svijet mogućnosti’ nije aktivistička predstava, naš zadatak je nešto drugačiji. Želio sam da proniknem u prirodu tog svijeta: ne samo socijalnu i psihološku, nego i metafizičku.”
Budva, Manastir Svete Trojice, Stanjevići
16. 07. 2025. u 21 č.