Na tvrđavi Mogren sinoć je izvedena predstava „Arsenik i stare čipke“, po tekstu Džozefa Keselringa, u prevodu Gustava Gavrina i Radoša Novakovića, a u režiji Petra Jovanovića. Ova komedija, koja je premijeru imala u aprilu ove godine, produkcija je Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada.
Izvođenjem ovog komada zvanično je zaokružen dramski program na tvrđavi Mogren u okviru ovogodišnjeg izdanja festivala Grad teatar, čime je ova specifična ambijentalna scena još jednom potvrdila svoj puni umjetnički potencijal, a ostatak dramskog programa će biti izveden na matičnoj sceni Između crkava.
Predstava donosi osvježavajuću, dinamičnu i čvrsto vođenu adaptaciju čuvenog klasika crnog humora, prilagođenu savremenom pozorišnom ritmu. Značajnim skraćivanjem teksta i ubrzanjem radnje, reditelj Petar Jovanović stvorio je energetski nabijenu predstavu u kojoj se s lakoćom prepliću mračni zaplet i crni humor dok glumački ansambl sa izuzetnom uigranošću nosi kompleksnu dramsku strukturu.
Nakon izvođenja predstave, utiske o igranju na novoj ambijentalnoj sceni i radu na komadu podijelile su glumice Gordana Đurđević Dimić i Tijana Maksimović. Đurđević Dimić istakla je posebno zadovoljstvo nastupom na novootvorenom prostoru tvrđave Mogren, naglasivši potencijal ovog lokaliteta.
„Ovo je jako lijep prostor, doduše malo neuređen, onako naturalan, ali to će biti izvanredna šekspirovska scena. Uvijek je prijatno u ambijentalnom prostoru i mislim da je zadovoljstvo bilo i za publiku i za nas.“
Govoreći o likovima tetaka Ebi i Marte, koje su u istoriji domaćeg glumišta oživjele legendarne Rahela Ferari i Vuka Dunđerović, Đurđević Dimić se osvrnula na glumačke promjene i novu energiju koju nosi mlađi ansambl:
„Vremena su drugačija, stilovi glume se mijenjaju. Skratili smo tekst sa tri sata na sat i četrdeset pet minuta, što je značajno ubrzalo igru. Čini mi se da smo u tom smislu dinamičnije nego naše slavne prethodnice. To je naša verzija, Tijanina i moja, a u tome nam je pomogao reditelj Petar Jovanović i cijeli ansambl Srpskog narodnog pozorišta, nešto mlađi od nas. Motor čitave predstave je Mortimer Bruster u izvođenju Milovana Filipovića. Mlađima sve ostaje, oni su sada motor pozorišta.“
Čestitajući jubilej festivalu, dodala je:
„Da živi još 40 i još 100 godina! Nikada nemojte prestati da njegujete budvanski festival. To je mjesto gdje se susrećemo, gdje nam je lijepo i Budva ne bi bila tako zanimljiv grad da nema ovaj teatar i ovaj festival.“
Tijana Maksimović naglasila je da ključ uspjeha svake predstave leži u dobroj podjeli i uzajamnom povjerenju unutar tima.
„Saradnja je uvijek dobra kad je dobar ansambl i dobra podjela. Uvijek je dobar tekst najvažniji, pa onda dobar reditelj i dobra podjela i to vam je zagarantovano dobra predstava. Gdje god da su me zvali, išla sam zato što uvijek vjerujem reditelju koji počinje da radi na predstavi. Bez vjere u ono što radiš nema ništa, i zato je to uvijek dobar ishod.“
Maksimović se dotakla i zanimljivog detalja iz pratećeg programa novosadske premijere, unikatnih pozorišnih knjižica.
„Knjižica je napravljena vanredno, shodno tekstu i onome o čemu se radi u predstavi. Svako od nas i svaki od likova dobio je svoj pravi recept za kolače ili jelo, ali sa dodatkom arsenika. To jako lijepo izgleda sa našim fotografijama i dizajnom plakata.“
Dramaturgiju predstave potpisuje Nikolina Đukanović, scenografiju Marija Kalabić, kostimografiju Milica Grbić-Komazec, dok je kompozitorka Jana Lončar, a za scenski pokret bio je zadužen Danilo Milovanović Vukmanović.
U predstavi igraju: Gordana Đurđević Dimić, Tijana Maksimović, Milovan Filipović, Marko Marković, Tanja Pjevac, Branislav Jerković, Nina Rukavina, Ljubiša Milišić, Miroslav Fabri, Dušan Jakišić i Stefan Vukić.
10.08. – gradski.me