Dramski program XXXIX festivala Grad teatar nastavljen sinoć u amfiteatru manastira Svete Trojice u Stanjevićima
Dramski program XXXIX festivala Grad teatar nastavljen je sinoć u amfiteatru manastira Svete Trojice u Stanjevićima igranjem predstave “Očevi i oci” u režiji Veljka Mićunovića.
Predstava “Očevi i oci” donosi snažnu, višegeneracijsku porodičnu dramu, smještenu u burni period srpske i jugoslovenske istorije od kraja 19. vijeka do Drugog svjetskog rata. Prati se sudbina porodice Medaković kroz tri generacije muškaraca kao i žena koje ih okružuju, s naglaskom na britansku suprugu Elizabetu, koja svojim dolaskom unosi napetost i simboličku drugost u tradicionalni, patrijarhalni ambijent. Središnja linija drame jeste sukob između ideoloških i emocionalnih nasljeđa – između tradicionalizma i modernosti, nacionalnog i stranog, vjere i razuma, revolucije i građanskog poretka. Riječ je o snažnoj i misaono kompleksnoj predstavi koja kroz lične sudbine dotiče pitanja nacionalnog identiteta, političkih lomova i lične odgovornosti. Mićunović predstavu gradi kao dinamičan, intiman i politički kontekstualizovan prikaz jednog društva u transformaciji. Posebno se ističe njegova sposobnost da istorijske teme prevede u savremeni jezik pozorišta, uz estetski preciznu scenografiju i mizanscen koji simbolički razrađuje odnose među likovima. Predstava je nagrađena na Sterijinom pozorju sa čak 9 nagrada, uključujući one za režiju i dramatizaciju.
Na Gradu teatru, igranje na otvorenoj sceni manastira Stanjevići dalo je dodatnu težinu njenoj atmosferi – prostor je doprinio osjećaju vječnosti i nasljeđa koji se i u samoj predstavi prepliću.
Veljko Mićunović, reditelj predstave, izjavio je da je igranje na otvorenom prostoru uvijek izazov. “Ovo je čak kuriozitet jer je nama prvi put da izvodimo predstavu na otvorenom i mislim da je lijepo da je to Grad teatar i nekako meni intimno to znači. Iako predstava nije nova jer igra skoro dvije sezone, uvijek je to neko posebno iskustvo i kroz taj neki meditativni karakter koji predstava ima. Mislim da je ambijent tako prijao sa tim suočavanjem publike i svim tim temama koje pokrećemo”, kazao je Mićunović i dodao da je tek nakon ovog igranja shvatio koliko je predstava “Očevi i oci” prodorna i aktuelna.
“Gledam kroz jednu vrlo sad već trezvenu optiku jer ni ja dugo nisam gledao predstavu i večeras sam gledao sa otklonom i shvatio koliko kroz neka dešavanja koja se događaju u posljednjih godinu dana, koliko je ona zapravo prodorna, koliko su nam te identitetske stvari važne i koliko nam je to generacijsko nasljeđe važno i koliko je ono zapravo akutno u ovom trenutku. Ono što svakako ostaje, zbog čega smo negdje i radili ovu predstavu, jeste ta Selenićeva optika koja je meni užasno značajna i koja je mene negdje i nagnala da ovo radim. To je naše suštinsko neprepoznavanje različitosti, ta jedna vječna naša raspolućenost, ta neka zla krv koju sijemo i koju iznova ponavljamo”.
Nikola Rakočević, koji tumači lik Stevana Medakovića, istakao je da igranje van pozorišta nosi izazove, ali i posebnu atmosferu.
“Mislim da je pravo mjesto za pozorište i da pozorišne predstave nisu onakve kakve su u pozorištu, u salama, ali da imaju svoj kvalitet i da publika uživa u predstavi što smo večeras i vidjeli”, istakao je Rakočević i dodao da predstava ne gubi na aktuelnosti ni vrijednosti zato što postoji patern koji se ponavlja kod nas u našem narodu.
„A kad kažem našem narodu ja podrazumijevam i Crnogorce i Hrvate i ostale narode, postoji patern u našem genetskom kodu, posebno u srpskom i crnogorskom. Selenić jeste pisao i Srbima, ali taj patern se ponavlja kao neki genetski kod koji nosimo sa sobom. Nije pitanje oko čega su nesuglasice, one se vuku iz generacije u generaciju i postoji ta potreba da se nešto riješi. Imam utisak da je predstava izašla u pravom trenutku jer sam imao osjeaj da smo spremni da se suočimo sa svojim genetskim nasljeđem i da ga se oslobodimo”, objasnio je Rakočević.
Vanja Ejdus, u ulozi Elizabete, briljirala je u tumačenju britanske žene u tradicionalnoj srpskoj porodici.
“Nije bilo teško, jer je Selenić već sve fantastično opisao u romanu. Ona je napisana najviše kroz dnevnike i njen doživljaj Srbije i kako se ona osjeća u stranoj zemlji što mi je poprilično približilo taj njen lik. Dakle, Selenić je već to opisao, a dramatizacija i režija su to podržali te je sve to išlo jako lako u radu. Meni je i intuitivno to bilo jasno. Mi se svi odlično znamo i puno radimo zajedno, ali je uvijek uzbudljivo kada se igra ova predstava i bude neko posebno osjećanje”, kazala je ona.
Autorski tim, pored Mićunovića i Đarmati, čine scenografkinja Zorana Petrov, kostimografkinja Marija Marković Milojev, kompozitorka Nevena Glušica i dr Ljiljana Mrkić Popović, zadužena za scenski govor.
U predstavi igraju: Miloš Đorđević, Nikola Rakočević, Aleksandar Vučković, Vanja Ejdus, Vanja Milačić, Sena Đorović, Iva Milanović i Nikola Ristanovski.
Predstava će biti izvedena i večeras sa početkom u 21 čas, a za publiku je obezbijeđen prevoz sa autobuskog stajališta kod hotela „Bracera“ u 19.45.
4.07. – vijesti