Ambijentalna scena tvrđave Mogren još jednom je potvrdila zašto predstavlja jedan od najupečatljivijih pozorišnih prostora na Jadranu. Predstava „Čekajući Oresta“ Lade Kaštelan, nastala prema motivima Sofoklove „Elektre“, u režiji Livije Pandur, izvedena je sinoć u okviru dramskog programa XL Grad teatar, donoseći publici savremeno čitanje antičke tragedije u kojem su kameni bedemi, more i noćno nebo postali sastavni dio scenskog izraza.
Produkcija Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin umjesto klasične interpretacije Sofoklove tragedije u središte postavlja odnos Klitemnestre i Elektre. Sukob majke i ćerke prerasta u priču o osveti, nasljeđu nasilja i odgovornosti, otvarajući pitanja koja i danas ostaju jednako aktuelna.
Kameni bedemi tvrđave, otvoren horizont i neposredna blizina mora dodatno su naglasili osjećaj antičkog prostora iz kojeg drama i potiče. Tišina koju je povremeno prekidao samo šum talasa, uz zvjezdano nebo iznad gledališta, stvorila je atmosferu koja je snažno podržala scensku iluziju i pojačala emotivni intenzitet predstave. Veliki ambijentalni prostor omogućio je publici da predstavu doživi kao jedinstven spoj prirodnog i scenskog prostora, potvrđujući koliko ambijentalni teatar može obogatiti susret klasičnog dramskog teksta i savremenog pozorišnog jezika.
Da je upravo ambijent jedan od ključnih elemenata ove predstave, nakon izvođenja istakla je glumica Dea Presečki, koja tumači lik Elektre.
-Predstava je i nastala u ambijentalnom okruženju i za nas je jako važno da se ova predstava održava na nekom mjestu koje je otvoreno, ambijentalno, koje ima neku magiju u smislu života koji živi i kroz granice četiri zida. Imali smo i odličnu publiku večeras koja je sve lijepo ispratila i zaista smo uživali – kazala je Presečki.
Govoreći o radu sa rediteljkom Livijom Pandur, Presečki je rekla da je riječ o zahtjevnom komadu koji u fokus stavlja složen odnos majke i ćerke.
-Tiče se odnosa između majke i ćerke, a koji se rijetko kada u našoj književnosti toliko duboko proučavao. Mislim da smo mi ovom predstavom uspjeli doprijeti do toga da se i dan-danas može, uprkos svim drugim temama, doći do te neke srži odnosa između majke i ćerke. Odnos sa rediteljkom je bio fenomenalan jer je ona upravo insistirala da na toj priči koja se rijetko gdje viđa. Drago mi je što smo kroz pozorište i umjetnost to uspjeli izreći – rekla je Presečki.
Predstava je imala praizvedbu 28. juna 2024. godine na arheološkom nalazištu Aquae Iasae u Varaždinskim Toplicima, gdje je drevni rimski kompleks postao sastavni dio njenog scenskog jezika. Nakon premijere uvrštena je na repertoar Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin, a potom je gostovala na brojnim ljetnim scenama i festivalima, među kojima su Riječke ljetne noći i Dubrovačke ljetne igre na Tvrđavi Lovrijenac, da bi ovog ljeta stigla i na festivala Grad teatar u Budvi.
U predstavi igraju Dea Presečki, Nina Violić, Filip Eldan, Nikša Eldan, Beti Lučić i Elizabeta Brodić.
Autorski tim, pored Livije Pandur i autorke teksta Lade Kaštelan, čine scenograf Marko Japelj, kostimograf Leo Kulaš, kompozitorka Tamara Obrovac i autorka video-projekcije Vanda Petrović.
12.07. – dan.co.me